Snaga koja izvire iz ranjivosti U svojoj emocionalno i glazbeno transgresivnoj razradi tema zlostavljanja i kršćanstva, najnoviji album Lingue Ignote istovremeno je moćan, katarzičan i osnažujuć. piše: Toni Matijaca
O dodirima, osjećajima i utvarama Zagrljaje čine mali događaji koji računaju na gledateljsku svjesnost, rastvarajući prostor za promišljanje o afektivnom prostoru i snazi izvedbenih umjetnosti. piše: Una Bauer
Tamo negdje izvan svake karte Ako serija Područje bez signala Dalibora Matanića jest tmurna i tužna, takva je s razlogom i s pravom jer se referira na nimalo bolju stvarnost. piše: Ana Vučić
Humor kao sredstvo senzibilizacije Prva hrvatska romska monodrama Igora Bakse preispituje kritički potencijal humora, koristeći ga kao ogledalo koje, upereno u publiku, dovodi do njezina triježnjenja. piše: Marija Krstanović
Stoička (meta)drama u vožnji Nadilazeći simplificirano shvaćanje međuljudskih odnosa, film Drive My Car Ryûsukea Hamaguchija stremi zrelosti koja je u izmirenju s kompleksnošću ljudskog iskustva. piše: Adriana Saradžić
Dvostruka vizija propasti svijeta Predstava Braća Karamazovi modelira svoju materiju posvećeno, nijansirano i u kontaktu koji je mekan, ali i savršeno odlučan u smještanju publike u samo srce apokalipse. piše: Ana Fazekaš
Jedna jedina nuklearna budućnost? Dokumentarna trilogija o (post)jugoslavenskom nuklearnom programu nekritički se uzda u kapitalistička (i patrijarhalna) tehnološka rješenja nauštrb okolišnih perspektiva. piše: Lea Horvat
Dvanaest epizoda traži sintezu Dokumentarni serijal NDH Miljenka Bukovčana i Hrvoja Klasića nije adekvatno odgovorio na zadatak suočavanja hrvatskog društva sa svojom kvislinškom i fašističkom prošlošću. piše: Luka Matić
Arhitektura u službi nade i optimizma Sedamnaesti Venecijanski bijenale arhitekture ističe dijalog, prilagođavanje lokalnim potrebama te osluškivanje zajednice kao formulu za prevladavanje posljedica klimatske krize. piše: Martina Bobinac
Ne/tragom izvedbene godine Izlazeći iz sjene uklete 2020., ova je izvedbena godina bila obilježena opreznim optimizmom, osjećajem strepnje, ali i spoznajom da na toj našoj izudaranoj sceni još uvijek ima magije. piše: Ana Fazekaš
Glitchevi ženskog u patrijarhalnom svijetu Radovi izloženi u okviru 41. izdanja Splitskog salona ispituju ženske priče i povijesti kao generativnu, remetilačku silu i novi način zauzimanja svijeta. piše: Kristina Tešija
Ovo mi je škola Kao i život, Zbornica je kumulativni zbroj "ne-događaja", slijepih narativnih rukavaca, (pasivno-)agresivnih interakcija, pokoje učeničke i roditeljske mini-drame. piše: Mima Simić
Hvatanje koraka s recepcijom sound arta U kontekstu domaće muzikologije i produkcijske scene, zvučno-glazbeni dio programa ovogodišnjeg Device_art festivala prijelomni je događaj za našu kulturnu sredinu. piše: Nina Čalopek
Topli, ali nedorečeni zvučni ekscesi Razigran i inovativan, ciklus albuma Samodopadni prilozi za utopiju Krvi u stolici/Lea Beslaća ujedno je opterećen pretjeranim pozivanjem na glazbene i ironijske reference. piše: Nina Čalopek
Sputane auto-meta-pasije Beskrajna akumulacija ispovjednog, autocitatnog i metanarativnog materijala nagriza puninu doživljaja pojedinih dijelova predstave Sad sam Matthäus Matije Ferlina. piše: Ana Fazekaš
Opasne igre U usporedbi s brojnim drugim ostvarenjima iz žanrovskog repertoara "ubojitih igara", lignjarije koje nudi Squid Game čine se nedopečenima. piše: Dinko Kreho
Potentna nadgradnja na vrijednim temeljima Odabirom izvođača, egzekucijom programa te ponajprije kvalitetom i raznovrsnošću predstavljene glazbe, ZEZ festival je pokazao da mu ne nedostaje svježine pod novim vodstvom. piše: Nina Čalopek
Začudni svijet reminiscencija i introspekcija Gilgameš u godini s 13 Mjeseca intermedijalna je, intertekstna i žanrovski hibridna predstava koja ritualno reaktivira kodove Kugla glumišta. piše: Anamarija Žugić Borić
Revolucijom i zajedništvom protiv neokolonijalizma Izložba Napisati revolucionarnu pjesmu nije dovoljno artikulira glasove margine, stavljajući naglasak na nužnost različitih modusa otpora novim oblicima imperija. piše: Glorija Mavrinac
Ljubopitljivi kazališni dokument O predstavi C'est la vie nemoguće je misliti a da se ne otvori široka lepeza pitanja o žalovanju, kazalištu i smrti – i možda je upravo u tome njezina najveća kvaliteta. piše: Una Bauer, Agata Juniku, Goran Pavlić i Jasna Jasna Žmak
Duga je kazališna noć Tijekom kazališnog maratona Danka u jednom danu nastao je niz novih predstava inspiriranih glazbenim spotom iz osamdesetih, a proces je pratio Kulturpunktov kritičarski tim. autorice: Ana Dragozet, Emma Kliman, Ninoslav Mrvelj i Petra Pleše
Duhovito rastvaranje ljetne svakodnevice Plaža Aleksandra Švabića i Damira Klemenića, nastala u suradnji s kolektivom Škvadra, ujednačen je projekt koji ostavlja dojam rada skupine koja se prije svega dobro zabavlja. piše: Gregor Sirotić Marušić
Feministički lov na sviću Murina, prvi hrvatski film koji iz ženske perspektive progovara o tamnoj i distopijskoj strani otoka, predstavlja važno, ali ne i odvažno ostvarenje. piše: Mima Simić
Plesno-laboratorijska dijagnostika apsurda Melodrama je kritički, (auto)ironičan i ciničan, gotovo protestni antispektakl koji odražava i projektni kapitalizam – pokretnu traku na kojoj umjetnici opstaju ili nestaju. piše: Sendi Bakotić
