Kritika Za razliku od žena, muškarcima bol nije urođena, kaže Kristin Scott Thomas u 2. sezoni Fleabaga – muškarci za boli tragaju, izmišljaju bogove i demone kako bi se imali zašto osjećati krivima, za što ženama nije potrebna nikakva izvanjska pomoć. Tako Jimmy Swaggart, poznati američki teleevanđelist, ne staje na pozornicu nakon što je fotografiran s prostitutkom i ispričava se onima koje je povrijedio; prevarenu ženu tek ovlaš spominje, a okreće se Bogu, plače i kaje se što se o Njega ogriješio, te moli za milost i očišćenje od grijeha. Kao protutežu tom fenomenu, povijest bilježi žene koje se ne zadovoljavaju takvim ispraznim muškim isprikama, bila to spomenuta Kristin Scott Thomas ili pak Diamanda Galas, američka pjevačica, koja ogoljena i premazana krvavocrvenom bojom 1990. u katedrali u New Yorku održava koncert na kojem nemilosrdno proziva Crkvu i sve vjernike koji preko Boga brišu svoje ruke od smrti uzrokovane AIDS-om.
Njima se pridružuje i Kristin Hayter, bolje znana pod umjetničkim imenom Lingua Ignota; američka klasično obrazovana glazbenica, poznata po jedinstvenom spoju elemenata industrial, klasične, noise, metal glazbe, kao i mnogih drugih. Kristin crpi iz svojih osobnih iskustava suočavanja sa zlostavljanjem, koja uvelike oblikuju njezin glazbeni opus. Sveprisutni su i kršćanski motivi, počevši od samog umjetničkog imena koje je referenca na Hildegard von Bingen, njemačku sveticu iz 12. stoljeća, koja je stvorila jezik, modifikaciju latinice i nazvala ga Lingua Ignota – “nepoznati jezik”. Hildegard je jezik dao Bog, dok Kristin svoj sama stvara miješajući raznovrsne glazbene stilove i motive, no zajedničko im je ono što pokušavaju, komunicirati ono neizrecivo svakidašnjim jezikom. Tako Kristin inkorporira kršćanske motive kombinirajući ih s onima karakterističnima za hardcore scenu, agresivnim frazama, zazivanjem smrti ili osvete, pronalazeći zajedničku crtu tim dvama naizgled nespojivim izvorima, subvertirajući oba. Klasična vokalistica koja se ne boji svoj glas izobličiti i koristiti na načine potpuno netipične za poprilično konzervativan i hijerarhičan svijet klasičnog glasa; uvijek transgresivna, Lingua Ignota ujedinjuje razdvajane kodove kako bi ih ponovno probila, potkopala i preoblikovala u ono što joj je potrebno da bi prenijela svoju singularnu poruku, ne mareći pritom ni za kakve ustaljene norme ili tabue.
Tako je i njen posljednji album, Sinner Get Ready, izdan 2021., obilježen tim temama. Kristin je od sredine 2019. do sredine 2021. bila u vezi s pjevačem benda Daughters, koju je u nedavno objavljenoj izjavi opisala kao psihički, emocionalno i seksualno manipulativnu, a, osim toga, rezultirala je i fizičkim ozljedama. Iako se za vrijeme izlaska albuma za to nije znalo, itekako se kroz album osjećaju posljedice tog odnosa na pjevačicu.
Dotadašnji bučan i abrazivan pristup stvaranju glazbe zamijenjen je prigušenijim i melodičnijim, uz veće oslanjanje na klavir, koji je na nekim pjesmama prepariran, kao i korištenje šireg opsega instrumenata: pojavljuju se i banjo, shruti box, i brojni drugi žičani, puhaći instrumenti, kao i udaraljke. Mirniji ton albuma omogućava trenutcima u kojima Kristin pusti svojoj srdžbi da izbije na površinu da se tim više ističu i ostave veći dojam; tako su mjesta na ovom albumu gdje se to događa, iako malobrojna, daleko snažnija nego bilo koja s njenih prijašnjih albuma. Na I WHO BEND THE TALL GRASSES, Kristin zaziva “I don’t give a fuck / Just kill him / You have to / I’m not asking” tolikom silinom da je nemoguće ne zamisliti Boga kojemu se obraća, ukoliko postoji, da se i sam ne trese od straha, skrivajući se zajedno sa svima koji su se o nju ogriješili, strepeći od njenog gnjeva. Po tome je Kristin specijalna – u njenom se glasu, koliko god da odavao slomljenost i tugu, ni na tren ne naslućuje slabost; ona je ta koja naređuje, Bog je onaj koji ju ima slušati, jer u suprotnom bi se i na njega mogla obrušiti. Kristin se nikako ne da svesti na ulogu žrtve već svoje povrede prihvaća i vokalizira s dostojanstvom.
U MANY HANDS glavne teme zlostavljanja i kršćanstva isprepliću se i miješaju. Pjesmu otvaraju stihovi “Sinner, you better get ready / Sinner, you better get ready“, po kojima album i dobiva ime. Možda najabrazivnija pjesma na albumu, bez melodije s vokalnim harmonijama koje samo naglašavaju kakofoničnost i hladnoću koje prevladavaju pjesmom zbog kojih bi se ova pjesma besprijekorno uklopila na nekom od ranijih albuma Nico. Uz pozadinu raznovrsnih buka, Kristin zaziva: “The Lord spat and held me by my neck”, “I would die for you, I would die for you“, “he wept/ The Lord held me by my neck”, “I wish things could be different / he wept”. Mučna slika koja istovremeno zaziva prikaz Gospoda koji sa žalošću izvršava kaznu nad smrtnikom i tipični prizor zlostavljača koji usred nanošenja boli svojoj žrtvi zapomaže da bi volio da može biti drugačije, da on može biti drugačiji, da bi umro za nju, cijelo vrijeme nastavljajući držati istu tu osobu za vrat i pljujući na nju. Stvara se paralela između zlostavljačke taktike prizivanja ljubavi – kojom se tijekom zlostavljanja žrtvu spriječava da ode ili pobuđuje empatiju zbog koje bi ona htjela ostati i pomoći svom zlostavljaču koji se doima kao da želi pomoć, da ne želi raditi to što radi – s odnosom Boga s čovjekom, za kojeg se tvrdi da ima interes za dobrobit ljudi, usprkos konstantnim nedaćama koje ih spopadaju; i jedan i drugi zahtijevaju slijepu vjeru na temelju riječi ili manje, dok svojim postupcima ne prestaju pokazivati da tu vjeru ne zaslužuju.
Osim osobne teme povrede, kroz album se provlači i tema lažnih vjernika, odnosno propovjednika. Audiosnimka spomenutog Jimmyja Swaggarta puštena je u pozadini pjesme THE SACRED LINAMENT OF JUDGMENT, dok MAN IS LIKE A SPRING FLOWER započinje snimkom intervjua s Debrom Murphree, seksualnom radnicom s kojom je Swaggart bio uhvaćen. U isječku intervjua, Debra izražava sumnjičavost prema iskrenosti Swaggartove javne isprike i prema stvarnosti njegovih suza; sumnja u njih jer nemaju nikakve podudarnosti s onom osobom koju je imala priliku upoznati kada bi joj nasamo dolazio. Ostatak pjesme koji slijedi niže opise muškarčeva srca koji su ili negativni ili ambivalentni; muškarčevo je srce orhideja, otvorena jaruga, Sedmi Krug Pakla, zdrobljen konjski rep, peć, otvorena vatrena jama, ispružena Božja ruka i konačno prevrnuta goruća štala. Pjesmu potom preuzima fazirani banjo koji Kristin prati zazivanjem istih stihova: “No love is enough / One is not enough / Love is not enough / The heart of man is unbearable to hold“. Odbija narativ slomljenog muškarca kojeg tuđa ljubav može spasiti i vratiti na svjetlo; srce slomljenog muškarca proždire svu ljubav koja mu se pruža i ne zadovoljava se nijednom od njih, dok je osoba koja nastoji pružati tu ljubav, držati njegovo srce – ta koja je u neizdrživoj boli.
Posljednju pjesmu otvara intervju s kršćankom koja je snimljena na putu prema misi na samom početku pandemije u 2020. godini. Ne dopušta osobi koja ju intervjuira da dovrši svoja pitanja vezana za sigurnost nje i drugih zbog velikih okupljanja u crkvama, već joj upada u riječ govoreći kako se nema zašto bojati, da je prekrivena Isusovom krvlju zbog koje se ne može razboljeti. Ostatak pjesme govori o pronalasku svog Raja i oslobođenju od svih boli i rana, ne u Bogu niti zagrobnom životu, već u pomirenju s ružnoćom i usamljenošću te autonomiji koja se može pronaći u suočavanju s njima: “Paradise will be mine / No longer shall I wander / Ugliness my home / Loneliness my master/ I bow to him alone“. Kompozicijski je ta pjesma najogoljenija, sastoji se od jednostavne tradicionalne harmonije, praćene klavirom, nježnim sintisajzerom i puhačkom sekcijom. Nema ni tračka srdžbe razbacane po ostalim pjesmama, ali nije ni u mjestu potpune rezignacije; Kristin pronalazi mir i snagu u samoći, daleko snažniju od fantoma za kojima je grabila držeći se za drugu osobu usprkos boli koju je zbog toga proživljavala.
Sinner Get Ready zanimljiv je album u diskografiji Lingue Ignote, pokazuje da je sposobna otići drugim glazbenim smjerovima bez negativnog utjecaja na kvalitetu glazbe. Neočekivana ali dobrodošla promjena smjera ostavlja nas u neizvjesnosti oko toga kojim će putem nastaviti sljedećim albumima, no sigurno je da što god da odlučila neće razočarati. Album je moćan, ali ranjiv, iznimno emocionalno nabijen, ali u konačnici podjednako katarzičan, beskompromisan i osnažujuć.
Objavljeno Objavljeno
