Palestina, pank i neprijatna pitanja Scena koja je unisono, pa i ponosno propalestinska, ne bi trebala svoj politički stav svesti na puku deklaraciju, a sav angažman svaliti na leđa nekolicine dežurnih aktivista. piše: Dunja Kučinac
Glitch kao kolektivni pothvat Umjetnost koja se poigrava greškama u sustavu oslanja se na male i blisko povezane zajednice, a o tome kako nastaju i što ih drži na okupu u sklopu "Fubar bijenala" govorio je Colston Byrd iz kolektiva DRUGS™. piše: Izabela Šegedin
Eter po mjeri onih koji ga stvaraju Radio Student obilježava trideset godina rada, a tim povodom njegovi bivši i sadašnji suradnici govore o eteru koji otvara vrata mladim novinarima i opstaje kao prostor slobode, eksperimenta i učenja. piše: Julija Savić
Pitaj Doru: Mogu li biti s apolitičnim dečkom? Za savjet nam se obratila čitateljica koja nije sigurna ima li smisla ulaziti u odnos s osobom s kojom se ideološki ne podudara. piše: Dora Levačić
Između samodostatnosti i društvene relevantnosti Prva tribina Foruma povjesničarki umjetnosti otvorila je pitanje uvjeta u kojima struka danas djeluje: njezina odnosa prema javnosti, načina proizvodnje znanja i mogućnosti zajedničkog organiziranja. piše: Tihana Bertek
Baština koja visi o koncu S Varteksom su nestala i znanja koja su se desetljećima prenosila u tvornici, a praznina koju je ostavio vidljiva je i u prostoru grada. piše: Matea Grgurinović
Nulta godina Gredelja Bivši industrijski kompleks u središtu Zagreba nakon više od stoljeća prvi se put otvara građanima, a u kojoj mjeri i kakav javni prostor će ostati ovisi i o očekivanjima koja sada artikuliramo. piše: Saša Šimpraga
Chinamaxxing kao zrcalo Zapada Mladi na društvenim mrežama u kineskoj svakodnevici prepoznaju ono što im je kod kuće bilo obećano pa uskraćeno, a izgovaraju to jedinim jezikom koji im je preostao – jezikom ironije. piše: Filip Pračić
Plesna povijest iz noćnog programa Istražujući ples u jugoslavenskim zabavnim emisijama 70-ih i 80-ih, teoretičarka i arhivistica Milica Ivić u estradi je prepoznala skriveni centar plesne kulture. piše: Mara Đukez
Nostalgija na zahtjev Povratak kultnih serija, kao i naše neprestano vraćanje onome što smo već gledali, spoj je utjehe predvidljivog i ugodne otupjelosti koja u svijetu prezasićenom sadržajem od nas ne traži – baš ništa. piše: Antonela Solenički
Pitaj Doru: Jesu li sve moje odluke bile krive? Naša čitateljica osjeća se poraženo životom u tolikoj mjeri da sebe doživljava kao embrij, a ne pomaže što brojne ljude kojima je okružena vidi kao svoje klasne neprijatelje. piše: Dora Levačić
Život nakon tvornice Drugi tekst temata o Varteksu širi pogled s arhitektonske baštine na ostale materijalne i nematerijalne tragove kompleksa te pita tko bi trebao odlučivati o budućnosti onoga što iza njega ostaje. piše: Matea Grgurinović
Postdramsko dobro Ako vam se čini da medijske afere imaju žanrovski razrađene uloge i zaplete, postoji objašnjenje: za njih se brine ured koji stručno upravlja dramskim tenzijama kad državi zatrebaju. piše: Marko Kostanić
Je li vrijeme da Rojc proglasi autonomiju? Više od stotinu udruga u pulskom Rojcu gotovo desetljeće djeluje bez ugovora s Gradom. Treba li zajednica koja je zgradu vratila u život preuzeti upravljanje njome? piše: Branimir Slijepčević Brada
Logorejom protiv izostanka polifonije Prva večer programa "New Stages" donijela je bujicu riječi o ulozi, odgovornosti i ograničenom dosegu kazališne kritike, posebice u odnosu na stvaralaštvo mladih, a zaokružilo ju je scensko čitanje. piše: Lara Marković
Uzavrela klimatska tjeskoba Ljetni dani potaknuli su jedno istraživanje o raznim formatima samopomoći, (javnim) prostorima te odmoru kao praksi za nošenje s klimatskim promjenama. piše: Sara Gurdulić
Pitaj Doru: Teško mi je reći kolegama da im je rad loš U novoj kolumni razmišljamo kada je bolje prešutjeti, a kada reći što mislimo, i kako komunicirati na način koji drugoj strani može pomoći umjesto da djeluje razorno. piše: Dora Levačić
Što ostaje od Varteksa Gašenje varaždinskog tekstilnog giganta jedva je odjeknulo u javnosti, a ravnodušnost prema tom kraju povod je serijalu u kojem se pitamo koliko je s tvornicom nestalo znanja, vještina i radničke povijesti. piše: Matea Grgurinović
Moje ljeto odmora i opuštanja Već na samom početku ljeta moj osjećaj da trebam nestati postao je veći od mene same. Daleko je more, plaža, kampiranje, preplanulost, krema za sunčanje i moj novi badić. piše: Marija Skočibušić
Na korak do utopije Iskustvo boravka s članicama kolektiva "Zemlja za nas" pokazuje da izgradnja autonomne i samoodržive eko zajednice donosi niz izazova, ali i otvara prostor za drugačije oblike zajedništva. piše: Dora Matić
I bi led Što nam putovanja tragovima polarnih ekspedicija mogu reći o vlastitim idejama (ne)uspjeha, odlazaka i povrataka, traženja doma. piše: Ana Brakus
Vodič za putnike koji gledaju kroz prozor Umjesto nesnosnih gužvi na autocestama ili aerodromima, ovo ljeto putujemo sporije i održivije – prugama Hrvatske i susjedstva. Čekaju nas prekrasne rute, priroda i destinacije, ali i inherentna političnost putovanja. piše: Vlado Vince
U obranu nudizma (i kompleksnih emocija) Sjećanje na ljetovanja u nudističkim kampovima otvara pitanja tijela, srama, slobode i granica na razmeđu osobnog iskustva i političkih tumačenja. piše: Una Bauer
Što smo spremni vidjeti? U vremenu vizualne zasićenosti, kada se slike rata stapaju s ostalim sadržajima koje konzumiramo, ostaje pitanje kako svjedočiti (o) nasilju, a da ga pritom ne estetiziramo ili reproduciramo. piše: Antonela Solenički
