O(p)stati u prijelazu Filmovi redateljice Sunčice Ane Veldić govore o promašenosti simplifikacija koje filmsko stvaralaštvo dijele na amaterizam i profesionalizam. piše: Marija Krstanović
Dekonstrukcija komunikacije kao pretpostavka bliskosti Audiovizualni projekt Interferencija tonote i varboske propituje komunikacijsku funkciju govora ukazujući na njegovu nepredvidljivost, kontekstualnost i relacionalnost. piše: Dijana Grubor
Izmaknuta obilježja U filmu Bijeli Božić Josip Lukić oslikava egzistencijalnu bijedu i superiornost pojedinačnog nad općim u životu svakodnevnog čovjeka. piše: Tajana Kosor
Bez izlaza iz patrijarhata Premda stavljaju fokus na položaj protagonistkinja, filmovi Mare, Tereza37 i Murina ne nude mnogo prostora za nadilaženje postojećih rodnih uloga. piše: Višnja Katalinić
Domaći odjeci Beuysa Dionica Ommagio a Joseph Beuys izložbe Tko ne želi misliti, leti van! predstavila je radove naših umjetnica i umjetnika koji su se nadovezivali na Beuysov rad. piše: Marta Ćurković
Kazalište kao ogledalo društva Nakon iznimne zainteresiranosti publike (koja i dalje traje) za njihovu dokumentarnu predstavu Bakice, Kolektiv Igralke osvaja nove kazališne horizonte još jednim angažiranim projektom. piše: Nika Krajnović
Prozor u tuđu jednovečernju romansu Walk On The Wild Side zaista je šetnja divljom stranom, gdje nas od razotkrivanja spašava zamračeno gledalište i svjesnost o fiktivnosti svijeta u predstavi. piše: Nora Čulić Matošić
Bez odgovora na izazov Handkea Inscenacija Handkeova Kaspara u režiji Hrvoja Korbara upada u zamku redukcije predloška na jednu, konvencionalnim kazališnim sredstvima limitiranu interpretaciju. piše: Anamarija Žugić Borić
Umjetnost mimo dominantnih projekcija Izložba Art Contact – umrežavanje umjetničkih ideja potiče ponovnu valorizaciju, kao i redefirniranje samog koncepta istočnoeruospke umjetnosti. piše: Silvia Roberta Zaplatić
Od beznađa do utopije Unatoč tome što reprezentira niz različitih doživljaja adolescencije, Euforija je najuspješnija i najempatičnija u prikazu autsajderskog, a osobito kvir iskustva. piše: Barbara Gregov
Ples s onu stranu zrcala Strahovi malih razlika naintrigantniji su upravo ondje gdje ostavljaju prostor za suptilnije pomake u percepciji, postavljajući tek za nijansu iščašena pitanja. piše: Ana Fazekaš
Snaga koja izvire iz ranjivosti U svojoj emocionalno i glazbeno transgresivnoj razradi tema zlostavljanja i kršćanstva, najnoviji album Lingue Ignote istovremeno je moćan, katarzičan i osnažujuć. piše: Toni Matijaca
O dodirima, osjećajima i utvarama Zagrljaje čine mali događaji koji računaju na gledateljsku svjesnost, rastvarajući prostor za promišljanje o afektivnom prostoru i snazi izvedbenih umjetnosti. piše: Una Bauer
Tamo negdje izvan svake karte Ako serija Područje bez signala Dalibora Matanića jest tmurna i tužna, takva je s razlogom i s pravom jer se referira na nimalo bolju stvarnost. piše: Ana Vučić
Humor kao sredstvo senzibilizacije Prva hrvatska romska monodrama Igora Bakse preispituje kritički potencijal humora, koristeći ga kao ogledalo koje, upereno u publiku, dovodi do njezina triježnjenja. piše: Marija Krstanović
Stoička (meta)drama u vožnji Nadilazeći simplificirano shvaćanje međuljudskih odnosa, film Drive My Car Ryûsukea Hamaguchija stremi zrelosti koja je u izmirenju s kompleksnošću ljudskog iskustva. piše: Adriana Saradžić
Dvostruka vizija propasti svijeta Predstava Braća Karamazovi modelira svoju materiju posvećeno, nijansirano i u kontaktu koji je mekan, ali i savršeno odlučan u smještanju publike u samo srce apokalipse. piše: Ana Fazekaš
Jedna jedina nuklearna budućnost? Dokumentarna trilogija o (post)jugoslavenskom nuklearnom programu nekritički se uzda u kapitalistička (i patrijarhalna) tehnološka rješenja nauštrb okolišnih perspektiva. piše: Lea Horvat
Dvanaest epizoda traži sintezu Dokumentarni serijal NDH Miljenka Bukovčana i Hrvoja Klasića nije adekvatno odgovorio na zadatak suočavanja hrvatskog društva sa svojom kvislinškom i fašističkom prošlošću. piše: Luka Matić
Arhitektura u službi nade i optimizma Sedamnaesti Venecijanski bijenale arhitekture ističe dijalog, prilagođavanje lokalnim potrebama te osluškivanje zajednice kao formulu za prevladavanje posljedica klimatske krize. piše: Martina Bobinac
Ne/tragom izvedbene godine Izlazeći iz sjene uklete 2020., ova je izvedbena godina bila obilježena opreznim optimizmom, osjećajem strepnje, ali i spoznajom da na toj našoj izudaranoj sceni još uvijek ima magije. piše: Ana Fazekaš
Glitchevi ženskog u patrijarhalnom svijetu Radovi izloženi u okviru 41. izdanja Splitskog salona ispituju ženske priče i povijesti kao generativnu, remetilačku silu i novi način zauzimanja svijeta. piše: Kristina Tešija
Ovo mi je škola Kao i život, Zbornica je kumulativni zbroj "ne-događaja", slijepih narativnih rukavaca, (pasivno-)agresivnih interakcija, pokoje učeničke i roditeljske mini-drame. piše: Mima Simić
Hvatanje koraka s recepcijom sound arta U kontekstu domaće muzikologije i produkcijske scene, zvučno-glazbeni dio programa ovogodišnjeg Device_art festivala prijelomni je događaj za našu kulturnu sredinu. piše: Nina Čalopek
