Posveta mogućnostima filma Novi radovi Nine Bačun i Sunčice Fradelić, svaki na svoj način, rastvaraju prostor za spekulaciju o filmskom mediju i dosezima kinokulture. piše: Jelena Pašić
Žive zvučne slike na platnu vinila Album 4 DAYS braće Sinkauz nije samo dokument njihove izvedbene suradnje s Danijelom Žeželjom, nego i samodostatna glazbeno-zvučna cjelina koja priča svoju muzikalnu priču. piše: Nina Čalopek
Inovativan i raznolik zid buke Peti ZEZ festival pokazao je snagu programske koncepcije, koja je ove godine rezultirala nizom izvrsnih, na noise pretežito oslonjenih koncertnih izvedbi. piše: Silva Milostić
Navigacija kroz iskustvo kapitalističke svakodnevice Radom Mjesta susreta, nastalom na sjecištu dizajna videoigara i eksperimentalnog filma, Mario Mu otvara dijalog u kojem publika promišlja vlastite i šire društvene bitke. piše: Sara Gurdulić
Podizanje taloga podsvjesnog Animirani filmovi Hane Tintor, Sare Bernat i Sare Tomas prikazani na Animafestu na različite načine pristupaju vizualizaciji emotivne prtljage unutar kratkog metra. piše: Marija Krstanović
Dajte nam gay propagandu! Film Čopor pičića Paule Skelin i Luke Čižmaka afirmira House of Flamingo kao izvedbeni kolektiv koji uspješno, duhovito i s puno srca širi svoju političku poruku. piše: Mihael Željko Crnčec
Svi smo uigrani i nema prostora za novosti Dokumentaristički motivi utkani u izvedbu Memorija (svijeta) je puna predstavljaju sliku trenutnosti i sveopće izgubljenosti u bunilu medijskog bombardiranja. piše: Ana Dragozet
Seks, rad i tango Predstava Yira yira na senzualan i drzak način ispituje implicitnu prisutnost izvedbenosti u cjelokupnoj društvenoj stratifikaciji, uključujući i područje seksualnosti. piše: Ana Fazekaš
Od ritualnog i mračnog prema konsonantnijem i pitkijem Mimikin koncert u Vintage Industrial Baru, koncipiran kao mješavina njihovih zadnjih dvaju albuma, otvara pitanje estetskog smjera kojim će se orkestar kretati na nadolazećim izdanjima. piše: Silva Milostić
U potrazi za varijabilnim paviljonom Od fizičkog do virtualnog prostora i natrag, Savić-Gecan šalje nas u potragu za izvedbom koja se infiltrira posvuda u Bijenale, suptilno propitujući kanale komunikacije. piše: Irena Borić
Obrisi nekadašnjeg života Filmovi Martin Torpedo i Ništa ja tebi ne govorim, samo kažem portretiraju ljude koji se mire s postojećim stanjem, tjelesnom i emotivnom samoćom. piše: Andrea Borović
Osobno je najmoćnije Recentni kratkometražni dokumentarci Sunčice Ane Veldić, Marka Bičanića i Tihane Martinjak uspješno savladavaju zadatak pretvaranja vlastite intime u kontroliranu umjetničku formu. piše: Tibor Đurđev
Najteže je odlučiti kako započeti Kad odlučim kako započeti, znat ću i sve ostalo i Mikrokazeta zaigrano se bave problemima filmskog medija, nedovršenošću i procesom nastajanja. piše: Nora Čulić Matošić
O(p)stati u prijelazu Filmovi redateljice Sunčice Ane Veldić govore o promašenosti simplifikacija koje filmsko stvaralaštvo dijele na amaterizam i profesionalizam. piše: Marija Krstanović
Dekonstrukcija komunikacije kao pretpostavka bliskosti Audiovizualni projekt Interferencija tonote i varboske propituje komunikacijsku funkciju govora ukazujući na njegovu nepredvidljivost, kontekstualnost i relacionalnost. piše: Dijana Grubor
Izmaknuta obilježja U filmu Bijeli Božić Josip Lukić oslikava egzistencijalnu bijedu i superiornost pojedinačnog nad općim u životu svakodnevnog čovjeka. piše: Tajana Kosor
Bez izlaza iz patrijarhata Premda stavljaju fokus na položaj protagonistkinja, filmovi Mare, Tereza37 i Murina ne nude mnogo prostora za nadilaženje postojećih rodnih uloga. piše: Višnja Katalinić
Domaći odjeci Beuysa Dionica Ommagio a Joseph Beuys izložbe Tko ne želi misliti, leti van! predstavila je radove naših umjetnica i umjetnika koji su se nadovezivali na Beuysov rad. piše: Marta Ćurković
Kazalište kao ogledalo društva Nakon iznimne zainteresiranosti publike (koja i dalje traje) za njihovu dokumentarnu predstavu Bakice, Kolektiv Igralke osvaja nove kazališne horizonte još jednim angažiranim projektom. piše: Nika Krajnović
Prozor u tuđu jednovečernju romansu Walk On The Wild Side zaista je šetnja divljom stranom, gdje nas od razotkrivanja spašava zamračeno gledalište i svjesnost o fiktivnosti svijeta u predstavi. piše: Nora Čulić Matošić
Bez odgovora na izazov Handkea Inscenacija Handkeova Kaspara u režiji Hrvoja Korbara upada u zamku redukcije predloška na jednu, konvencionalnim kazališnim sredstvima limitiranu interpretaciju. piše: Anamarija Žugić Borić
Umjetnost mimo dominantnih projekcija Izložba Art Contact – umrežavanje umjetničkih ideja potiče ponovnu valorizaciju, kao i redefirniranje samog koncepta istočnoeruospke umjetnosti. piše: Silvia Roberta Zaplatić
Od beznađa do utopije Unatoč tome što reprezentira niz različitih doživljaja adolescencije, Euforija je najuspješnija i najempatičnija u prikazu autsajderskog, a osobito kvir iskustva. piše: Barbara Gregov
Ples s onu stranu zrcala Strahovi malih razlika naintrigantniji su upravo ondje gdje ostavljaju prostor za suptilnije pomake u percepciji, postavljajući tek za nijansu iščašena pitanja. piše: Ana Fazekaš
