Umjetnost mimo dominantnih projekcija

Izložba Art Contact – umrežavanje umjetničkih ideja potiče ponovnu valorizaciju, kao i redefirniranje samog koncepta istočnoeruospke umjetnosti.

piše:
Silvia Roberta Zaplatić
art_connect_web FOTO: Silvia Roberta Zaplatić

Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata obilježeno je blokovskom podijelom svijeta, što se odražava na umjetnost, razmjenu umjetničkih ideja i organiziranje međunarodnih susreta. U zemljama iza tzv. Željezne zavjese neke suvremene umjetničke prakse postaju spornima, no unatoč prevladavajućem diskursu o umjetnosti, umjetnici pronalazile različite načine da djeluju mimo okvira dominantne kulturne politike. Nakon što se 1948. odmaknula od utjecaja Sovjetskog saveza te po formiranju Pokreta nesvrstanih 1961. godine, čija je bila suosnivačica, Jugoslavija se počinje smještati na specifičnu poziciju koja joj omogućuje da bude kulturni posrednik između “istoka” i “zapada”.

U Muzeju suvremene umjetnosti donedavno se mogla razgledati izložba Art Contact – umrežavanje umjetničkih ideja, čiju koncepciju potpisuje kustosica Ivana Janković. Na njoj su kronološki prezentirane izložbe međunarodnog karaktera održane 1960-ih i 1970-ih godina u nekadašnjoj Galeriji suvremene umjetnosti (danas MSU) i Galeriji Studentskog centra: Nove tendencije, 1961.–1973., Poljska suvremena fotografija, 1977., Bogdanka Poznanović. Feedback Letter-box, 1979., Xerox, 1973. i Još jedna prilika da budete umjetnik, 1973. S ciljem njihove revalorizacije, na izložbi su predstavljeni radovi koje su izlagali neoavangardni umjetnici iz Poljske, Mađarske, nekadašnje Čehoslovačke i bivših država SSSR-a. Izložba se bavi dvama fenomenima – Jugoslavijom kao mjestom razmjene kreativnih ideja umjetnika iz istočne i zapadne Europe te pitanjem podzastupljenosti umjetnika iz istočne Europe u svjetskom umjetničkom sustavu.

Još je 2005. godine u knjizi In the Shadow of Yalta poljski povjesničar umjetnosti Piotr Piotrowski ukazao na to da “istočni” umjetnici izostaju iz važnih pregleda povijesti umjetnosti, kataloga i izložbi. No danas je situacija nedvojbeno nešto bolja, s obzirom na to da se sve više stručnjaka koji se počinju baviti integracijom umjetničkih pojava iz nekada blokovski podijeljenog svijeta. Kako je riječ o ovakvom pregledu koji se zapravo osvrće na izložbe iz prošlosti, veliki dio postava čini arhivski materijal poput pisma, fotografija, prijavnica za izlaganje i periodike. Izloženo je i nekoliko radova sa spomenutih izložbi, koji su danas dio fundusa MSU-a. Među njima se ističu Crno-bijela struktura (Krugovi) Zdeněka Sýkore i Jaroslava Blažeka, rad velikog, uspravnog formata, koji prikazuje raster nasumično crnih i bijelih kvadratića u kojima se nalaze crni i bijeli polukrugovi, te dva manja rada kvadratnog formata: Kompozicija: Crna grafika Milana Dobeša, na kojoj je prikazan crni kvadrat s bijelim obrubom, i crno-bijela geometrijska kompozicija S – 41 Miloša Urbáseka. Riječ je o umjetnicima koji su izlagali na izložbi Tendencije 4 1969. godine, a kao izlagače ih je predložio jedan od članova organizacijskog odbora, čehoslovački kustos, umjetnik i teoretičar Jiří Valoch kako bi jugoslavensku publiku upoznao s neokonstruktivistima iz njegove države.

Izloženi radovi i dokumentacija vezani uz zanimljiv projekt novosadske umjetnice Bogdanke Poznanović Feedback letterbox danas su dio Kolekcije Marinko Sudac, koja sadrži brojna djela avangardne i neoavangardne umjetnosti iz razdoblja od 1914. godine do pada Berlinskog zida. Poznanović je izvela komunikacijski projekt poslavši na 45 adresa diljem svijeta umjetnicima fotokopiju fotografije svog poštanskog sandučića s pozivom-molbom da joj primatelj pošalje fotografiju ili crtež vlastitog poštanskog sandučića – pristigli radovi mogli su se vidjeti na crno-bijelom fotokolažu, odnosno plakatu izložbe, a bili su zastupljeni umjetnici s obje strane “Zavjese”. Dio izložaka posuđen je i iz Arhiva Galerije SC i Arhiva za likovne umjetnosti HAZU.

Osim problema podzastupljenosti nezapadnjačkih umjetnika, izložba postavlja još jedno pitanje: je li ispravno svu umjetnost iz geografskog područja istočne Europe stavljati pod zajednički naziv “istočnoeuropska umjetnost”, kao da se ne radi o umjetničkim djelima nastalim u različitim zemljama s vlastitim karakteristikama? Premda mnoge sličnosti postoje, što se niti ne pokušava negirati, povijest se u svim zemljama odvijala nekim svojim tokom, a političke su okolnosti igrale veliku ulogu i utjecale na razvoj umjetničkih praksi. Kako doznajemo u katalogu izložbe, umjetnička produkcija u Mađarskoj tijekom 1960-ih i 1970-ih bila je podijeljena na tri kategorije: “podržanu”, “toleriranu” i “zabranjenu” tzv. 3xT (támogatott, türt i tiltott) što ukazuje na restriktivniju kulturnu politiku od usporedivih zemalja poput Poljske, osobito 1970-ih. Poljske vlasti neoavangardnu praksu, uključujući konceptualnu umjetnost, nisu smatrale prijetnjom sve dok se umjetnici ne bave političkim temama. Kako navodi Piotrowski, u želji da ne izgube tu slobodu, poljski umjetnici kritici režima pristupali su indirektno, pa su je, umjesto izravne kritike politike, usmjeravali na kulturu, za razliku od mađarskih umjetnika, što je moguće vidjeti na primjerima radova izloženih upravo na ovoj izložbi.

Za usporedbu mogu poslužiti rad poljskog umjetnika Zdzisława Sosnowskog i rad mađarskog umjetnika Sándora Pinczehelyija. Sosnowski se na izložbi Suvremena poljska fotografija 1977. godine u Galeriji suvremene umjetnosti predstavlja serijom fotografija Goalkeeper u kojima ispituje prezentaciju i utjecaj masovnih medija na društvenog idola poput jednog nogometaša, što prikazuje vlastitom figurom, jer u općoj lošoj ekonomskoj situaciji u tadašnjoj Poljskoj sportaš uživa različite povlastice kako se navodi u katalogu izložbe. Pinczehely 1973. godine na Xerox mašini otiskuje svoju nogu i ruku na čiju reprodukciju poput pečata “udara” simbol komunističkog sistema, zvijezdu petokraku, te iste godine taj rad izlaže u Galeriji SC na izložbi Xerox.

U prvoj polovici 1960-ih, u periodu popuštanja režimskog stiska, u Čehoslovačkoj započinje liberalizacija kulturne politike, koja traje sve do 1968. godine, kada upadom vojske Varšavskog pakta nastupa ponovna “normalizacija” i uspostavljanje strožih restrikcija nego u Mađarskoj. Iz tog razdoblja ističe se performans čehoslovačkog Petra Štembere Flagellation (Bičevanje), koji je u obliku fotodokumentacije bio izložen na izložbi Još jedna prilika da budete umjetnik iz 1973. godine. Kako se da naslutiti iz naziva rada, umjetnik sjedi na stolici leđima okrenut prema promatraču i bičuje se na način da ostaju vidljivi tragovi, odnosno ozljede. Na izložbi je također bila prikazana fotodokumentacija performansa u kojem je ispitivao granice vlastite izdržljivosti – Endurance test (Vježbe volje i tijela). Autor je sam obrazložio da su ti radovi nastali kao odgovor na tadašnju političku situaciju, posebno ističući period “normalizacije”, kada mu je djelovanje bilo zabranjeno. Performanse je zato izvodio pred malobrojnom publikom – uglavnom prijateljima i poznanicima – u želji da s njima ostvari međuljudsku komunikaciju “u vrijeme kada su se normalne društvene strukture rušile represivnim mjerama”.

Nakon što smo zaključili da je termin “istočnoeuropska umjetnost” neprecizan jer su političke okolnosti u zemljama koje obuhvaća često varirale, pa su umjetnici težili specifičnim temama i interesima kojima bi odgovorili na aktualnu situaciju, možemo sagledati njegov drugi problem. Piotrowski naime upozorava da se on uglavnom koristi da bi se, u distinkciji spram zapadnoeuropske, konstruirala ona “druga” europska umjetnost, stoga ni sami “istočnoeuropski umjetnici” nisu preferirali taj izraz, želeći biti naprosto – europskim umjetnicima.

Kustosica izložbe Ivana Janković već se niz godina bavi tematikom umjetnosti u zemljama istočne Europe te je do sada ostvarila suradnje s raznim umjetnicima i povjesničarima umjetnosti koji o tamošnjim izlagačkim praksama tijekom 1960-ih i 1970-ih godina mogu svjedočiti iz prve ruke. Izložba Art Contact – umrežavanje umjetničkih ideja na primjeru međunarodnih izložbi dviju zagrebačkih galerija potiče ponovno sagledavanje i valorizaciju djelovanja neoavangardnih umjetnika iz zemalja Varšavskog pakta. Također baca novo svjetlo na ustaljeni stereotip “istočnoeuropske umjetnosti” prikazujući djela iz različitih zemalja te ukazujući na heterogenost interesa i izraza, kao i na činjenicu da radovi iz svake sredine imaju svojstvene karakteristike koje ostaju nezamijećene ako im pristupamo iz perspektive dominantnih projekcija povijesti umjetnosti.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano