Bolero, dekade i dekadencije Slavljenički "House Bolero" Studija za suvremeni ples predstava je koja kroz susret i meki međugeneracijski sudar rastvara slojeve kontinuiteta i prekida u plesnom nasljeđu. piše: Ana Fazekaš
Autsajdersko poimanje popa Zagrebačkim nastupom Zouj se potvrđuje kao svestran i nepretenciozan izvođač, čiji se zvuk otima strogim žanrovskim odrednicama. piše: Dijana Grubor
Koktel karta uz malo arta Umjesto klasičnog osvrta, izvještaj s izložbenog programa četvrte generacije WHW Akademije donosimo u formi arto-gastro impresija naše kritičarke. Uzdravlje! piše: Tihana Bertek
Umjetnost bez ruba Ova žena se zove Jasna je duboko feministički projekt koji propituje odnos života i umjetnosti, kao i granice između individualnog identiteta, okoline i kolektivnog iskustva. piše: Renata Šparada
Samo nas solidarnost može spasiti Stavljajući poseban naglasak na interdisciplinarnost i suradnju, izložba Novo doba predstavlja različite pristupe novomedijskom promišljanju ljudskog djelovanja i ekologije. piše: Sara Gurdulić
Anksiozni svijet spore apokalipse Kroz šapat i deranje, igre riječi, melodiju i ritam, Vrućina oslikava naše kockanje s budućnošću planeta i koprcanje na tankoj ivici pred eskalacijom i konačnim krahom. piše: Nika Krajnović
Posveta ljubavi, bićima i stvarima U "Svijetu od poljubaca ne kamenja" komad spužve jednako je važan kao kompjuter, kockice leda važne su kao i čovjek. piše: Nina Gojić
Tehnika koja tjera na komunikaciju Ovogodišnje izdanje festivala Impronedjeljak pokazalo je koliko je improvizacija prilagodljiv pojam, ali i važna platforma oko koje se gradi jedna scena. piše: Nina Čalopek
Odvojene nježnosti i bliskost na daljinu Radovi Katarzyne Perlak i Fette Sans prikazani u sklopu Organa Vida istražuju problematiku intimnih odnosa u vremenu fizičkog distanciranja i sve veće digitalizacije afekata. piše: Tihana Bertek
Plesni elektro-triptih Najživlje i najintrigantnije pojave suvremene plesne scene nastaju upravo kao alternativa krutim tradicionalnim i duboko problematičnim uvjetima rada i umjetničkog promišljanja. piše: Ana Fazekaš
Elastičnost kao formula uspjeha Iako je predstava "Magnetsko polje igre" namijenjena edukaciji djece, ona često aludira na znanja koja djeca već posjeduju, a koja smo zapravo mi odrasli zaboravili. piše: Ira Ferris
Posveta mogućnostima filma Novi radovi Nine Bačun i Sunčice Fradelić, svaki na svoj način, rastvaraju prostor za spekulaciju o filmskom mediju i dosezima kinokulture. piše: Jelena Pašić
Žive zvučne slike na platnu vinila Album 4 DAYS braće Sinkauz nije samo dokument njihove izvedbene suradnje s Danijelom Žeželjom, nego i samodostatna glazbeno-zvučna cjelina koja priča svoju muzikalnu priču. piše: Nina Čalopek
Inovativan i raznolik zid buke Peti ZEZ festival pokazao je snagu programske koncepcije, koja je ove godine rezultirala nizom izvrsnih, na noise pretežito oslonjenih koncertnih izvedbi. piše: Silva Milostić
Navigacija kroz iskustvo kapitalističke svakodnevice Radom Mjesta susreta, nastalom na sjecištu dizajna videoigara i eksperimentalnog filma, Mario Mu otvara dijalog u kojem publika promišlja vlastite i šire društvene bitke. piše: Sara Gurdulić
Podizanje taloga podsvjesnog Animirani filmovi Hane Tintor, Sare Bernat i Sare Tomas prikazani na Animafestu na različite načine pristupaju vizualizaciji emotivne prtljage unutar kratkog metra. piše: Marija Krstanović
Dajte nam gay propagandu! Film Čopor pičića Paule Skelin i Luke Čižmaka afirmira House of Flamingo kao izvedbeni kolektiv koji uspješno, duhovito i s puno srca širi svoju političku poruku. piše: Mihael Željko Crnčec
Svi smo uigrani i nema prostora za novosti Dokumentaristički motivi utkani u izvedbu Memorija (svijeta) je puna predstavljaju sliku trenutnosti i sveopće izgubljenosti u bunilu medijskog bombardiranja. piše: Ana Dragozet
Seks, rad i tango Predstava Yira yira na senzualan i drzak način ispituje implicitnu prisutnost izvedbenosti u cjelokupnoj društvenoj stratifikaciji, uključujući i područje seksualnosti. piše: Ana Fazekaš
Od ritualnog i mračnog prema konsonantnijem i pitkijem Mimikin koncert u Vintage Industrial Baru, koncipiran kao mješavina njihovih zadnjih dvaju albuma, otvara pitanje estetskog smjera kojim će se orkestar kretati na nadolazećim izdanjima. piše: Silva Milostić
U potrazi za varijabilnim paviljonom Od fizičkog do virtualnog prostora i natrag, Savić-Gecan šalje nas u potragu za izvedbom koja se infiltrira posvuda u Bijenale, suptilno propitujući kanale komunikacije. piše: Irena Borić
Obrisi nekadašnjeg života Filmovi Martin Torpedo i Ništa ja tebi ne govorim, samo kažem portretiraju ljude koji se mire s postojećim stanjem, tjelesnom i emotivnom samoćom. piše: Andrea Borović
Osobno je najmoćnije Recentni kratkometražni dokumentarci Sunčice Ane Veldić, Marka Bičanića i Tihane Martinjak uspješno savladavaju zadatak pretvaranja vlastite intime u kontroliranu umjetničku formu. piše: Tibor Đurđev
Najteže je odlučiti kako započeti Kad odlučim kako započeti, znat ću i sve ostalo i Mikrokazeta zaigrano se bave problemima filmskog medija, nedovršenošću i procesom nastajanja. piše: Nora Čulić Matošić
