Tema Pod nazivom Odjel odjeće kolektivnog rada nije zatvoren, u Muzeju grada Zagreba održana je izložba umjetnika Bena Caina i Tine Gverović, nastala u okviru projekta BoSA – Briefing on Soft Arts. Ovaj projekt Centra za istraživanje mode i odijevanja (CIMO), pod vodstvom kustosa Tončija Vladislavića i Lee Vene bavi se suvremenim umjetničkim praksama na polju mekih (tekstilnih) umjetnosti. Kreativni program projekta BoSA, osim što koncepcijski povezuje pojam mekih umjetnosti (soft arts) s tekstilnim i srodnim umjetničkim praksama koje se odviju na marginama primijenjene umjetnosti, proširuje ga i na druge medije umjetničkog izražavanja, s ciljem “multidisciplinarnog propitivanja tekstualnosti i materijalnosti tekstila”.
U fokusu predstavljene izložbe je radna odjeća, ponajprije kuta, u teoriji odjevni predmet čiji se funkcionalni aspekt kreće od čisto utilitarnog do izrazito simboličkog; odjeća koju nose pripadnici određenog čina, profesije ili organizacije, čija je primarna funkcija zaštita radnika. Elementi ove izložbe su antimodni – to i je pojam koji se veže uz uniforme, radnu odjeću i tradicionalne nošnje koje negiraju pojedinca i njegov identitet u korist kolektivnog vizualnog doživljaja, odnosno kolektivnog identiteta. Za razliku od mode, kod antimodne odjeće promjene u vremenu odvijaju se znatno sporije, odnosno traju dulji vremenski period. Također, antimoda je dvoznačna: označava tradicionalne tendencije odijevanja unutar nekog društvenog i ideološkog okvira, dok je druga strana antimode simbolička pobuna protiv moderne mode. Cain i Gverović ovom se antimodnom kolekcijom poigravaju s tradicionalnim shvaćanjem kute, postavljaju nova pravila njenog nošenja u radnom okruženju, razmatraju nove odjevne forme koje se više ne podudaraju s klasičnim radnim mjestima od kojih je kuta potekla.
Prvo što se na izložbi može primijetiti je da su elementi klasične kute razmontirani, pa je tako i sam smisao, jednoznačna ideja kute, razmontirana i razložena na potpuno drugačije elemente u odnosu na uobičajenu radnu odjeću, ne samo u svojim konfekcijskim, već i u simboličkim elementima. Nesumnjivo je da su izložbeni komadi na prvi dojam apstraktni, nefunkcionalni, čak i restriktivni i nepraktični, no oni se time i odvajaju od modne priče. Umjetnici se odmiču od konvencionalne ideje kute, nadilaze njezine klasične krojeve, propituju odnos tijela, točnije fragmenata tijela i same radne odjeće, te zadiru u pitanje prilagodbe odjeće radniku ili radnika odjeći, tematizirajući time odnos samog posla i radnika_ce, fleksibilnosti prema radu i praktičnosti odjeće koju radnik ili radnica pri radu nosi. U tom smislu ovu bismo izložbu mogli sagledati iz nekoliko različitih aspekata: razmatrajući odnos kute i njezinog simboličkog značenja – onoga što ona predstavlja, kute kao odnosa prema radu, te kute i njezina odnosa prema tijelu.
Uđemo li u simboličko značenje kute, ona prije svega predstavlja formalnost, stručnost i disciplinu. Kuta može djelovati i kao odjevni predmet koji doprinosi dojmu jedinstva i pripadnosti, grupnoj identifikaciji. Pomno su birane boje radnih uniformi koje utječu na subjektivni dojam radnika i same organizacije. Osim funkcionalnih razloga (npr. jarke boje zbog lakše uočljivosti), boje utječu na emocionalna stanja pa su zato određene boje uobičajene za pojedine uniforme. Primjerice, bijela boja predstavlja čistoću i sterilnost te je čest odabir u medicini, raznim laboratorijima i kuhinjama, dok plava boja ostavlja dojam sigurnosti, povjerenja, integriteta pa su većinom policijske uniforme plave boje, kao i uniforme medicinskih sestara/tehničara, uniforme konduktera, pilota, stjuardesa itd. Nošenje kute uvelike utječe na dojam drugih o radniku, što dokazuju i znanstvena istraživanja. Tako je na Sveučilištu West Virginia provedeno istraživanje o utjecaju na dojam o kompetencijama, odnosno stručnosti gostujućih predavača na uvodnom predavanju kolegija iz psihologije. Gostujući predavači zapravo su bili studenti diplomskog studija, odjeveni u rasponu od formalne odjeće, preko ležerno profesionalne odjeće (casual professional), pa do isključivo ležerne odjeće. Rezultati upitnika koji su ispunjavali studenti na kraju svakog predavanja pokazali su da predavači koji nose formalnu radnu odjeću ostavljaju dojam veće stručnosti i znanja od onih koji ju ne nose.
No isto tako, simboličko značenje odjeće koju radnici nose može utjecati na njihov doživljaj posla i sebe samih. Pokazali su to u svom istraživanju Adam i Galinsky (2012.) usporedivši dojmove sudionika ispitivanja koji su u radu nosili liječničku kutu i onih koji su bili odjeveni u slikarsku kutu. Riječ je zapravo o istoj uniformi te su sudionici imali jednako fizičko iskustvo, ali se njihova izvedba na zadatku vezanom uz pozornost potrebnu za obavljane zadatka razlikovala ovisno o simboličkom značenju kute koju su nosili. Vrijednosti upisane u radnu odjeću stoga jasno utječu na dojam radnika i o radniku – na disciplinu, pažljivost, ohrabrenje u donošenju odluka i odlučnost – pa se postavlja pitanje mogu li se ta ustaljena simbolička značenja mijenjati, i na koji način.
Uobičajene kute na koje smo naviknuli još uvijek djeluju u okviru klasične simbolike i funkcije, dakle formalnosti, discipline, unificiranost, zaštite, itd. Naslanjajući se na prethodnu misao o fleksibilnosti radnika, odnosno prilagodbi na razna radna mjesta koje suvremeno tržište rada zahtjeva, valja postaviti i pitanje na koji način funkcioniraju današnje kute, donose li slobodu kretanja i praktičnost, jednostavnu i brzu prilagodbu radnome mjestu ili nas sputavaju i ograničavaju? Također, jesu li te kute doista u ulozi tijela ili rada? Dehumanizirane krojačke lutke bez glave i udova na kojima su prezentirane kute na izložbi doista propituju odnose tijela i radne odjeće. Postoji tek suptilna naznaka da su prikazane kute zapravo odjevni komadi nastali klasičnim metodama uzimanja mjera i namijenjeni radniku, koja se očituje tek u pozadini izložbenog prostora, na dokumentiranim fotografijama dijelova tijela i njihovih mjera. U opreci prema “razmontiranim” komadima, u izložbenom prostoru prezentirane su i nekadašnje radne kute, dio muzejskog arhiva, čije se simboličko značenje ovim postavom nastoji proširiti. Takva kompozicija stvara dijalog između onoga što je nekad bilo i onoga što bi moglo biti, ne samo u vidu kute kao odjevnog predmeta, već i odnosa prema radu te slobodi kretanja i izbora koju bi radna odjeća, ali i sam rad i radno mjesto mogli nuditi.
Odjel odjeće kolektivnog rada nije zatvoren u suštini naglašava i dekonstruira niz oprečnih atributa kute, kao i simboliku, kodove i fizičko iskustvo nošenja kute, te dovodi u pitanje njezino značenje i ulogu u radu. Današnja kuta nije u službi rada ni čovjeka, barem ne kao ona kuta stroge profesorice, ili uprljana plava radna kuta majstora iz strojarnice, jer takva nam više nisu niti radna mjesta. Dok izložene kute prepune izrezanih i nasumično prekrojenih rukava na prvi pogled djeluju neefikasno, one u suštini predstavljaju mogućnost i brzinu pokreta – kao da nude izbor u koji rukav ugurati ruku i daju više mogućnosti, kako u kretanju, tako i u samom radu. Njihova simbolika može se iščitavati u kontekstu promjena na tržištu rada posljednjih desetljeća, u kojima se kao imperativ nametnula fleksibilnost radne snage i inzistiranje na prilagodljivosti, brzini i preciznosti koje radnik mora pokazati kako bi bio konkurentan i išao ukorak sa svim zahtjevima koje donosi tehnološki napredak.
S druge strane, uvođenje restriktivnih elemenata poput ortopedskih pomagala, remenja i traka na kutama može se čitati kao propitivanje radničkih prava, odnosa radnika prema poslu, ali i slobodnom vremenu. Umjetnici u tom smislu poistovjećuju značenje kute s fetišizmom – sadomazohističkim ponašanjem radnika koji se za nadnicu sputava i ograničava, pristaje na bilo kakav rad koji osim egzistencije donosi i malo užitka. Izložene kute tako s jedne strane predstavljaju nostalgični podsjetnik na vrijeme sporog rada za koji je trebalo zasukati rukave, dok s druge strane njihova reinterpretacija puna restriktivnih elemenata zapravo djeluje oslobađajuće, jer se iza tih kontroliranih pokreta rađa emancipacija i moć.
ObjavljenoObjavljeno
