Jeza svakodnevnog pristanka na tragediju Othello Teatra Verrdi i Zlatka Pakovića svojevrsna je obdukcijska seansa koja precizno podsjeća kako je privatno ili individualno neodvojivo od javnog, kolektivnog. piše: Ana Gospić Županović
Opservacijsko suočavanje s društvenom realnosti Najnovija domaća nefikcijska produkcija, prikazana na Liburniji, u najvećoj je mjeri obilježena pristupom minimalističke interferencije u izvanfilmsku stvarnost. piše: Matej Beluhan
Paradoksi kratkog filma Iako se otkriva kao najzahtjevnija, kratka forma u ovdašnjoj igranoj produkciji redovito preuzima funkciju vježbe, a rjeđe služi traganju za individualnom artističkom poetikom. piše: Iva Rosandić
Nepriznata umjetnička vrijednost Usprkos kvaliteti, manjinske se koprodukcije nalaze u paradoksalnom položaju između promišljenog sufinanciranja proizvodnje i izostanka distribucijske i promotivne podrške. piše: Iva Milaković
Bijeg od reprezentacije Imaginativni prostor preduvjet je nastanka novoga sustava vrijednosti i novih autonomija plesa, što je i jedna od preokupacija nereprezentacijske poetike Ivane Rončević. piše: Ivana Slunjski
Lažni Isus i mapiranje bezdana Put likova u Kratkom izletu Igora Bezinovića nema puno veze s potragom za vlastitim mjestom pod suncem, koliko predstavlja kratki boravak pod suncem prije skliznuća u zabora piše: Danijel Brlas
Kontinuiteti i raskidi Kritičko vrednovanje rada nove garniture u HAVC-u moralo bi otići onkraj atraktivne teme financiranja dugometražnih filmova i sagledati ukupni rad na promicanju audiovizualne djelatnosti. piše: Luka Ostojić
Izrazita heterogenost i kvalitativne oscilacije Autorski pristupi u dokumentarcima prikazanim na Danima hrvatskog filma idu od razine stilskih vježbi do solidno razrađene filmske sintakse i sporadičnih bljeskova sugestivne poetike. piše: Luka Antonina
Intenzivni osjetilni kontrasti Izložba Kamen pada tamo gdje ga baciš kustoskog kolektiva Kulturfolger i Brighama Bakera umjetnički izazovno i zahtjevno kolažira prirodne i artificijelne elemente. piše: Anja Tomljenović
Ja, Poduzeće! Kroz JLM Inc., Jennifer Lyn Morone ukazuje na mogući smjer razvoja korporativnog prava koji će postupno ukidati koncept ljudskih prava kakav danas poznajemo. piše: Bernard Koludrović
Nesavršeno tkanje Nastup ovdašnje verzije Damo Suzuki's Network razotkrio je paradokse slobodne improvizacije i koncipiranja glazbene izvedbe na način blizak strukturi rituala. piše: Anamarija Žugić Borić
Autorska snaga alternative Nenatjecateljski program Izvan okvira 26. izdanja DHF-a omogućio je autorima i autoricama neupitne stvaralačke zanesenosti i subverzivne poetike da predstave svoj rad. piše: Matej Beluhan
Nacrt za društveno pregovaranje Nastali iz završnog rada Antonije Dorbić, Nacrti su najdomišljenija predstava koju su dosad realizirale mlade plesačice i autorice proizašle s plesnoga odsjeka Akademije dramske umjetnosti. piše: Ivana Slunjski
Pokušaji uhvaćeni u vremenu Izložbe Screen Present Tense opterećena je prioritetom da se kaže što je moguće više, ali bez puno svijesti o tome kako mediji kojima se obraćamo drugima utječu na naš govor i mišljenje. piše: Bojan Dmitrović Krištofić
Zagušeni zvučni valovi Ovogodišnji Sound Art Inkubator obilježen je nemogućnošću da značajan umjetnički senzibilitet dijela izlagača prezentira na adekvatan način. piše: Anamarija Žugić Borić
Relikti sreće Ovogodišnji Performance Art Festival obilježili su mladi osječki umjetnici koji su umjetnički slojevito pristupili temi sreće, ali i društvenom trenutku grada u kojem žive. piše: Ivana Đerđ - Dunđerović
Porazno neiskorišteni potencijali Virtualna sastavnica 'Cijankalija §218' odlično korespondira s originalnim i suvremenim kontekstom, no njegova je materijalizacija u fizičkom prostoru sasvim podbacila. piše: Barbara Gregov
Identifikacija mladima, ogledalo roditeljima Nemoj nikome reći i u drugoj sezoni ostaje dosljedna svojoj poetici i ne ispričava se za beskrupuloznost i provokativnost, no ipak joj nedostaje bolja fabularna razrada. piše: Leona Širac
Suspregnut, ali stalan otpor Donoseći ženski ples koji nije posvema ženski i ples koji je tek rubno ples, queer pomak Queer Zagreba mogao bi biti upravo u susprezanju nekoć egzaltirane eksplicitnosti. piše: Ivana Slunjski
Tanatističko-metafizičke kontemplacije Glazba Tropic of Cancer, projekta američke glazbenice Camelle Lobo, filmična je, turobna i spartanski aranžirana. piše: Antonio Pošćić
Ponuditi novo čitanje novog Izlog suvremenog zvuka dobar je spoj atmosfere i prilike da se osjećamo publikom, no ostaje potreba da za iduću ediciju napravi određeni zaokret ili skok. piše: Nina Čalopek
Kad sreća nije samo treća Janje moje malo (sve što vidimo oko sebe moglo bi biti i drugačije) primjer je izložbenog projekta na križanju alternativnog i institucionalnog kulturnog polja. piše: Bojan Dmitrović Krištofić
Dašak svježeg zraka usred kulture štimunga Zagreb danas nema glazbenu publiku, a dokaz tomu ne treba tražiti dalje od koncerata Muzičkog bijenala, koji u programskom smislu nije bio nimalo slabiji od svojih prethodnih izdanja. piše: Neven Svilar
Raspakirani kapitalizam Performans Said to contain poseže za šokom tek kroz male pukotine kojima u umjetnički aranžman ulaze artefakti iz brodarske svakodnevice. piše: Bernard Koludrović
