Ja, Poduzeće!

Jennifer Lyn Morone, Galerija Filodrammatica

Piše: Bernard Koludrović

Sjećam se ljeta kada sam kao klinac vrijeme provodio u jednom malom primorskom mjestu. Moja je nona zatvarala sve prozore i vrata kada bi se par susjeda skupilo na redovnoj skupštini odbora za ogovaranje. U malome mjestu sve što je bilo privatno bilo je javno, a sve što bi trebalo biti javno bilo je toliko nezanimljivo da je ostalo skriveno kao da je privatno. U gradu je bila neka sasvim drugačija priča – uvijek je postojao neki sram kada bi se o privatnim stvarima razglabalo po Korzu, u autobusu ili drugdje u javnosti. Danas nam je sasvim prihvatljivo laprdati na mobitelu cijelom trasom autobusne linije. 

Kako prenosi Forbes, u 2016. godini big data tržište vrijedilo je 130,1 milijardi dolara, dok se za 2020. godinu procjenjuje promet od 203 milijarde dolara. Štoviše, isti članak donosi i predviđanje kako će čovječanstvo u 2025. godini stvoriti 180 trilijuna gigabajta podataka. Usporedbe radi, u 2015. godini spremljeno je 10 trilijuna gigabajta podataka. Uz takvu naglu ekspanziju arhiviranih podatka mogućnosti zarade su neograničene – jer uvijek postoji netko tko želi znati nešto više. Moja je nona kao svoju devizu koristila informacije i dobila bi informacije. Danas mi sami stvaramo podatke za vlasnike društvenih mreža, koji u trenutku objave postaju vlasnici objavljenih informacija te mi gubimo svaku kontrolu nad njima.

Ekonomija Interneta temelji se na korisnicima kao radnicima, na osobnim informacijama kao robom i razmjenskom vrijednosti. Na društvenim mrežama sasvim slobodno dijelimo svoj život do u najsitnijeg detalja i ostavljamo tragove našeg umreženog ponašanja kroz header IP adrese ili cookies programe koji nam se instaliraju prilikom posjeta određenim internetskim stranicama. Sve u svemu, čak i ako ne otkrivamo ispeglano tijelo za ljetnu sezonu ili odsjaj mobitela u sunčanim naočalama hvatajući selfie, otkrivamo cijeli set informacija o našem umreženom ponašanju, navikama i kontaktima – utržive informacije za online marketinške kampanje, ali potencijalno i puno opasnije stvari.

Netko ili nešto te naše podatke arhivira i oni postoje zapisani na nekom serveru u Utahu ili gdjegod, ali ta je činjenica toliko daleko od nas da bi stvarala stvarnu i trajnu nelagodu. Jennifer Lyn Morone osjećaj nelagode “ekstremnog kapitalizma” pretvorila je u umjetnički projekt Jennifer Lyn Morone^TM Inc., kojim je samu sebe registrirala kao korporaciju, a sve je počelo kao dio njezinog studijskog projekta na Royal College of Art u Londonu. Riječkoj se publici, u organizaciji Drugog mora, predstavila 18. svibnja predavanjem o građanskom neposluhu, sabotažama i subverzivnim afirmacijama, kako bi ih uvela u svoj projekt i izložbu, koja je otvorena 20. lipnja u Galeriji Filodrammatica.

Njezino predavanje velikim je dijelom bio historijski prikaz različitih akcija i koncepcija građanskog neposluha te mijena tih praksi i ciljeva, odnosno koliko su današnji građanski neposlusi teži jer su mete nevidljive, a ljudi otuđeniji i teže ih je okupiti u većem broju. Zbog toga su i starije akcije imale vidljiviji učinak kroz promjenu zakonodavstva ili uklanjanje uzroka društvene nepravde. Kako je njezin projekt posljedica studentskog zadatka dizajniranja čina građanskog neposluha, razumljiva je njezina potreba za historizacijom u kojoj pronalazi inspiraciju i sigurnost u ispravnost svojeg čina.

Pružatelji komunikacijskih usluga, kao vlasnici servera te pojedinačnih internetskih stranica zadržavaju pravo raspolaganja korisničkim podacima, uz klauzulu očuvanja privatnosti. Posljedica je dehumanizirani skup informacija o korisnicima i njihovim navikama – Big Data – kojima kompanije slobodno raspolažu, prodaju drugim kompanijama i zatvaraju ciklus profita isključujući početnog korisnika. Kompanija Jennifer Lyn Morone omogućila je osnivačici, vlasnici, direktorici, radnici i proizvodu Jennifer Lyn Morone upravljanje vlastitim identitetom i svakodnevno generiranim podacima u skladu s korporativnim, a ne građanskim pravom.

Otkucaji srca, krvni tlak, broj napravljenih koraka, pređena kilometraža, unos kalorija, društvene interakcije, zapis online aktivnosti – sve što svaki dan radimo može se izraziti brojkama, može se kvantificirati, analizirati i u konačnici poslužiti kao roba. Svaki dan čitate horoskop – sljedeći put će vam se na profilnoj stranici društvene mreže pojaviti link za “najtočniji horoskop”. Primijećeno je kako imate aritmiju ili povišeni krvni tlak – na vašem pametnom satu pojavit će se upute za najbližeg kardiologa. Jennifer Lyn Morone preuzela je kontrolu nad obradom takvih podataka te sada dioničari njezine kompanije, koji imaju dovoljno vlasničkog udjela za mjesto u upravnom odboru, mogu utjecati na njezine aktivnosti – preporučiti posjet liječniku ili promjenu dnevnih aktivnosti. Naravno, kako bi se profit kompanije povećao.

Korporacija Jennifer Lyn Morone registrirana je u saveznoj državi Delaware 2014. godine, čije je zakonodavstvo izrazito liberalno po pitanju registracije poslovnih subjekata. Jedini uvjet koji treba zadovoljiti jest taj da se obvezuje na poduzimanje zakonitih radnji na način definiran Općim korporativnim zakonom države Delaware. Sljedeći korak bilo je izdavanje dionica i procjena njihove početne vrijednosti. Tako je Jennifer Lyn Morone preuzela 10 milijuna dionica pojedinačne vrijednosti 0,0001 dolara. Njezin core business je akumulacija, obrada i prodaja osobnih podataka. Kumulativnu jednogodišnju bazu podataka prodaje za 7000 funti, dok je pojedinačne kategorije jednogodišnjih podataka moguće kupiti za 100 do 3500 funti.

Uz prodaju podataka, kompanija je razvila i tri proizvoda – parfeme Lure i Repel proizvedene od umjetničinih feromona, hormonsku terapiju Rejuvanix iz Jenniferina dehidroepiandrosterona, te dijamant iz vlasi kose. Proizvodi su izloženi u Galeriji Filodrammatica, a uz njih su postavljene prigodne reklame/video instalacije koje parodiraju tipične obrasce oglašavanja takvih proizvoda te su dostupni putem interneta i tržišta umjetnina. Paketi podataka prodaju se kao poklon-kartice s kodom za online preuzimanje kupljenog paketa. Uz to, izložba predstavlja njezin grafikon sustava prikupljanja vlastitih podataka koji se trenutno pretvara u aplikaciju Database of ME/DOME te “Kodeks ekstremnog kapitalizma” s prigodnim bijelim baršunastim rukavicama za listanje.

Na tragu zamaha spekulativnih projekata autorica se pažljivo ograđuje i opetovano tvrdi kako njezin projekt nije spekulativni dizajn. On to zaista nije jer se autorica registrirala kao korporacija, inkorporirala se. Opoduzećila? Možda nemamo takve jezične mogućnosti, ali sigurno razumijemo što se dogodilo. S jedne strane njezin projekt ima ironičan odmak prema kapitalističkim obrascima korporativnog poslovanja – nosi preveliko odijelo koje je suženo kvačicama, održava besmislene sastanke upravljačkog odbora, pažljivo dizajnira reklame za svoje proizvode koristeći etablirane obrasce, akumulira i prodaje osobne podatke. S te strane njezin je projekt samo jedna u nizu umjetničkih kritika političke ekonomije s kojom se susrećemo. Uz sve pohvale trudu potrebnom za istraživanje i konačno registriranje korporacije, pravi izazov, a onda i kritika “ekstremnog kapitalizma” nastupit će kada netko zaista kupi njezine dionice i dobije mjesto u upravnom odboru. Još bolji scenarij bio bi kada bi netko kupio upravljački paket dionica. Iako, tada bi njezin eksperiment postao suvišan jer bi ta korporacija postala samo jedna u nizu koja raspolaže tuđim podacima.

Prilikom predavanja u svibnju pojavilo se i pitanje bi li njezin potencijalni brak bio brak u građanskom smislu, poslovno partnerstvo ili spajanje kompanija. Misaoni eksperiment tog pitanja otkriva težište projekta – što se događa kada JLM Inc. ulazi u interakciju s drugim privatnim ili pravnim subjektima? Samo postojanje korporacije zabavno je poigravanje sa zakonodavstvom i poreznim politikama, ovisno od države do države, ali ono nije adekvatna kritika, subverzija ili građanski neposluh prema postojećem sustavu. Sve to postat će ako na kreativan i provokativan način uspješno odgovori na izazove braka, korporativnih tužbi ili poreznih prijava. 

Projekt nije pokazao ulazi li Jennifer Lyn Morone u društvene interakcije kao osoba, privatni subjekt zaštićen ljudskim pravima ili uvijek nastupa kao JLM Inc., pravni subjekt zaštićen sasvim drugačijim setom prava. Potpuna transformacija pravne osobnosti vjerojatno je nemoguća, ali to nije prepreka razvoju projekta iz faze samostalnog prikupljanja, analiziranja i prodavanja podataka, u projekt koji propituje odnose privatno-javno i čovjek-korporacija. Odnosno, takvim pomakom bi usmjerila učinak svojeg projekta prema osvještavanju pravne zaštićenosti samih korporacija.

Prema njezinim riječima, to je i bila glavna motivacija projekta, koji započinje nedugo nakon presude u slučaju konzervativne nevladine organizacije Citizens United protiv Saveznog izbornog povjerenstva, prema kojem je Vrhovni sud ustanovio kako pravni subjekti – kompanije, sindikati i udruge – imaju jednako pravo slobode govora kao i pojedinci u izbornim kampanjama. Kritike te presude išle su u smjeru kako će kandidati s financijskom podrškom velikih kompanija imati prednost pred kandidatima s pojedinačnim donatorima. Jennifer Lyn Morone tu presudu uzima kao presedan za pravno izjednačavanje kompanija i pojedinaca te buduće pravno jačanje kompanije pred pojedincem. Zbog toga želi zaštiti svoja prava kroz JLM Inc., ali i ukazati na mogući smjer razvoja korporativnog prava koje će postupno ukidati ljudska prava kakva danas poznajemo.

Lujevsko “Poduzeće, to sam ja!” možda je moto Ivice Todorića i spada u autokratski mentalitet koji nam je toliko bolno blizak, u gospodarstvu kao i u politici. Jennifer Lyn Morone prije se može povesti filmskim “Ja, Poduzeće!” otkrivenjem vlastite korporabilnosti, u kojoj svi sudjelujemo svakodnevnim ostavljanjem online tragova. Njezin projekt pokazuje koliko duboko seže korporativno prikupljanje podataka i koliko nam se to čini kao nebitna stavka suvremenog kapitalizma, iako se radi o jednoj od najprofitabilnijih opcija suvremenog poslovanja. Najveći dio usluga koje koristimo na Internetu besplatne su ne iz altruizma vlasnika kompanija, već stoga što svoj profit ostvaruje negdje drugdje, na mešetarenju našim podacima. 

Izložba Jennifer Lyn Morone™ Inc u Galeriji Filodrammatica otvorena je do 7. srpnja.