Blic U svom 22. izdanju, najstariji festival dokumentarnog filma u Hrvatskoj i jedini koji prikazuje recentne hrvatske dokumentarce – Liburnia Film Festival – donosi bogat filmski, edukacijski i razgovorni program. Festival će se održati tijekom zadnjih pet dana kolovoza, od 27. do 31. kolovoza, na Ljetnoj pozornici, u Vili Antonio i Lounge baru Monokini u Opatiji.
Ovogodišnja selekcija donosi 26 filmova renomiranih i nagrađivanih autorica i autora, ali i velik broj debitantskih filmova autora koji će imati priliku osvojiti jednu od osam festivalskih nagrada – najbolji film, najbolja režija, produkcija, fotografija, montaža, dizajn zvuka, nagrada kritičara Dragan Rubeša te nagrada publike. U filmove redatelja s renomeom svakako spada dirljiva obiteljska priča Naša djeca na kojemu je redatelj Silvestar Kolbas radio 10 godina i za koji je na upravo završenom Pulskom filmskom festivalu osvojio Zlatne arene za režiju i montažu (Denis Golenja).
Lički krajolik i obiteljsko-žensku perspektivu na Liburniju će donijeti Ana Hušman dokumentarno-eksperimentalnim ostvarenjem Radije bih bila kamen. Obitelj je tema još dva filma u konkurenciji Liburnia Film Festivala, Geni moje djece Vladimire Spindler i Put kojim idemo Tee Radić. Spindler se bavi ženskom emancipacijom kroz četiri generacije umjetničke obitelji, dok Radić prati životnu dinamiku i obiteljske odnose nakon raspada bračne zajednice.
Na LFF se vraćaju i festivalski laureati_kinje: Karla Crnčević s filmom Zemlja za nas o skupini žena koje na Braču žive “izvan sistema”, zatim Goran Dević koji se u Što da se radi? ponovno bavi posljedicama tranzicije našeg društva na pojedince, u ovom slučaju na radnike Tvornice vagona Gredelj, potom Elvis Lenić i priča o usponu i padu Uljanika Brod, te dva mlada redatelja, Toni Jelenić i Luka Karlo Kauzlarić. Jelenić u konkurenciju za nagrade ulazi s dva kratkometražna portreta, oba nastala na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Brdo stvari i Hrvatska kuča, a Kauzlarić se u svojoj minijaturi Vapori bavi fascinacijom brodovima.
Razgovor s jednim od posljednjih časnika koji su služili na brodu Galeb publika će moći pogledati u filmu Galeb Davida Lušičića. Hrvatsku premijeru na Liburniji će imati Motel Filipa Mojzeša o objektu hotela Plitvice koji broji 40 zaposlenih i nula gostiju. U tranzitu Lucije Brkić donosi priču o migrantima na riječkom željezničkom kolodvoru kojima svesrdno pomoć pruža riječka aktivistica i svjetska putnica Tinka Kalajdžić, dok se LFF-ov česti gost Mario Papić (Mjesto gdje govor šuti) bavio metafizikom nastajanja i nestajanja. Nedavno preminuli konceptualni umjetnik Ivan Faktor u svom posljednjem filmu Bol, uznapredovaloj Parkinsonovoj bolesti suprotstavlja se i dalje neumorno snimajući svojim mobitelom.
U filmu Katarine Stanković, Neptunova nevera upoznajemo koloplet živopisnih likova otoka Visa, od autentičnih starosjedioca, preko mlađih aktivista do zapadnih investitora koji se kunu da otoku žele samo dobro. U Dubokim tonovima Igora Ilića, glazbenik i inženjer zvuka Božo, svoju traumu izazvanu zagrebačkim potresom, “liječi” pokušajem proizvodnje sličnih auditivnih senzacija. Tu si negdje Sebastijana Borovčaka nježno i ekspresivno propituje svoj odnos s bakom koju odnosi demencija.
Na LFF stižu i nikad brojniji mladi autori i autorice s vrlo zanimljivim odabirom tema. Pomalo nostalgičan osvrt na toponime svoje mladosti, uz malu pomoć umjetne inteligencije, u Opatiju donosi Luka Duvančić u kratkometražnom Sjećanja u polaroidima. U programu je i Oda Mije Maros Živković, film koji tematizira žensko zdravlje, ali prije svega solidarnost i podršku, dok nešto drugačiju podršku, onu u starijoj dobi, promatramo kroz odnos dvije vjerne pratiteljice turskih sapunica u duhovitom filmu 1001 noć Ree Rajčić. Grand Prize Anje Koprivšek prati mladi par, plesačicu Valentinu i trans muškarca Tea dok se pokušavaju etablirati na europskoj ballroom sceni.
U refleksivnom Kuće bez krovova Jakov Torić ironično promatra život u Hrvatskoj. Nepoznati muškarac preispituje svoje skrivene patnje i kajanja u filmu Sare Todorović, Preko granica, Irena Antin bavi se vlastitim tijelom u Pobjeći od Irene, dok Jelena Kovačev (Zasljepljujuće noći) donosi noćno putovanje kroz pokret i izgubljene riječi.
Projekcije filmova izvan konkurencije također obuhvaćaju niz naslova. U Regionale, program posvećen filmovima i autori(ca)ma iz Istre i Kvarnera nalazi se i Krešo, dokumentarac Marine Musulin i Zorana Krema o nestanku čovjeka koji je bio važna figura riječke alternativne scene na prijelazu tisućljeća, a o kojemu možete čitati u osvrtu Sare Gurdulić. Restart predstavlja uključuje filmove nastale u Restartovoj školi dokumentarnog filma, dok će festivalski program uključiti i niz inozemnih filmova izvan konkurencije.
Više detalja o ovogodišnjem izdanju Liburnije potražite na službenoj stranici.
Na Kulturpunktu možete pročitati kritike filmova Grand Prize i Zemlja za nas o kojima su pisali Lucas Legović i Dora Sivka, te hibridni tekst Luke Bekavca o Radije bih bila Kamen.
