Participativni modeli urbanističkog planiranja služe kao mehanizmi za donošenje odluka čiji je cilj poticanje razmjene mišljenja i zajedničkog traženja rješenja.
Urbanističko planiranje podrazumijeva dizajniranje okvira za budući razvoj nekog grada – drugim riječima, riječ je o procesu koji se tiče svih građana, a ne samo uskog kruga stručne zajednice. Upravo kako bi potaknula promišljanje i usvajanje participativnih praksi – koje su i u hrvatskom kontekstu itekako nedostatne – udruga Pravo na grad organizirala je gostovanje predstavnica beogradskog kolektiva Ministarstvo prostora. Javno izlaganje pod nazivom Participativno planiranje – prakse i metode iz Beograda u prostoru Udruženja hrvatskih arhitekata održale su Božena Stojić i Jovana Timotijević.
Ministarstvo prostora se od 2011. godine bavi promicanjem demokratskog i ravnopravnog razvoja gradova. Njihove inicijative prvenstveno su usmjerene na razvijanje koncepta demokratskog upravljanja zajedničkim prostorima, kao i uspostavu institucionalnog okvira koji potiče sudjelovanje građana. Također se bave analizom urbanih zajedničkih dobara, potiču razvoj participativnih pristupa urbanističkom i prostornom planiranju te aktivnim zagovaranjem prava na stanovanje.
“Mi smo zaglavili na racionalističkom pristupu koji karakterizira dominacija stručnjaka, planera koji samostalno određuju ciljeve planiranja. Problematično je što se taj pristup shvaća neutralnim, bez političkih vrijednosti ili mnijenja. To u realnosti uopće nije slučaj, tako da mi nismo ni blizu onom čemu težimo – kolaborativnom pristupu koji predviđa da se do planskih rješenja stigne nekim kompleksnijim oblicima suradnje svih dionika”, napomenula je Božena Stojić prilikom predstavljanja sadašnje načina funkcioniranja urbanističkog planiranja u Srbiji. Osim neparticipativnosti, netransparentnosti i nedostatka suradnje, Stojić je istaknula kako postojeći model obilježava i nedefiniranost koncepta javnog interesa – što se potom redovito iskorištava kao opravdanje štetnih projekata jer nešto lako proglasiti javnim interesom kad on nije jasno definiran.
Kako bi se borili protiv takvih projekata Ministarstvo prostora razvija programepoput Kriznog štaba za urbanističko planiranje. Prema Stojić, Kriznim štabovima nastoje intervenirati i pružiti stručnu podršku građanima u situacijama koje zahtijevaju hitnu reakciju u procesima planiranja i razvoja njihovih urbanih područja. Te intervencije uključuju davanje savjeta, konzultacija te asistenciju u interpretaciji urbanističkih planova i projekata, kao i pomaganje građanima u sastavljanju primjedbi, dopisa i zahtjeva upućenih institucijama. Dodatno, pružaju pomoć u pripremi za javne rasprave i podržavaju organiziranje građana na lokalnoj razini, posebno u formiranju lokalnih inicijativa. U sklopu programa razvijaju i korisne alate i resurse poput Priručnika za odbranu prostora.
Kontekst niske razine uključenosti građana u procesima prostornog planiranja, Ministarstvo prostora pak nastoji promijeniti organiziranjem deliberativnih foruma – razvijenih po uzoru prakse i metode deliberativne demokracije. Ovi participativni formati služe kao mehanizmi za donošenje odluka u prostornom planiranju koji omogućuju građanima i organizacijama civilnog društva da komuniciraju s predstavnicima institucija, s ciljem poticanja razmjena mišljenja i zajedničkog traženja rješenja, naglasila je Jovana Timotijević u svojem izlaganju posvećenom predstavljanju načina i modela na koje se forumi provedeni.
Snimku javnog izlaganja možete pogledati na Facebook stranici Prava na grad.