Tema Krajem ožujka u organizaciji Kulturno informativnog centra i Subversive Festivala održana je treća u nizu tribina Kulturna infrastruktura zajednice. Na panelu pod naslovom Kvartovska demokracija: prema novim oblicima lokalnog građanskog organiziranja sudjelovale_i su: arhitektica i osnivačica platforme Obnovimo Zagreb Marina Pavković, docentica na Fakultetu političkih znanosti Ana Matan, filmski redatelj i aktivist Srđan Kovačević te Miljenka Buljević, predsjednica Vijeća gradske četvrti Gornji grad – Medveščak. Raspravu je moderirala kulturna i urbana antropologinja Sonja Leboš. Iako je sam fokus tribine trebao biti na kvartovskoj demokraciji i uključivanju građana u procese odlučivanja u okvirima njihovih zajednica, rasprava je proširena na strukturne izazove koji onemogućavaju sudjelovanje građana – ukratko, pričalo se o tome kako inzistiranje na nefunkcionalnim procedurama često iscrpljuje razvitak novih (i starih) modela građanskog organiziranja.
No krenimo prvo izvan Zagreba. Kao primjer kvartovske demokracije Matan je navela karlovački Star Voice. Riječ je o projektu čiji je nositelj Udruga za društveni razvoj KA-MATRIX, a u sklopu kojeg je u 2016. godine provedena javna rasprava na temu revitalizacije karlovačke stare gradske jezgre, prateći metodologiju deliberativnog odlučivanja i demokracije. Matan je istaknula kako je na cjelodnevnoj raspravi sudjelovalo oko 150 građanki_a, koji_e su kroz razgovor s relevantnim stručnjacima imale_i priliku dobiti konkretne odgovore na svoja pitanja – poput nedoumica o vlasničkim odnosima, konzervatorskim regulacijama i sličnim povezanim temama – da bi zatim predlagali i raspravljali o (ne)mogućnosti realizacije vlastitih ideja. Cijeli je proces rezultirao s nizom uporabljivih i suvislih prijedloga, no nažalost nije naišao na plodno tlo kod gradskih tijela, napomenula je Matan.
Slična nemogućnost utjecaja građana na procese u vlastitom gradu, kao i strukturni problemi koji guše njihovu participaciju, prisutni su i u brojnim zagrebačkim primjerima. Srđan Kovačević podsjetio je na pobjednički izborni govor trenutnog gradonačelnika Tomaševića i njegov tadašnji apel građanima za aktivnim sudjelovanjem u promjenama koje su trebale uslijediti. Sudeći po znatno većem angažmanu građana na lokalnim razinama upravljanja, koji je kao predsjednica Vijeća gradske četvrti opisala Miljenka Buljević, građani su promjenu gradske uprave itekako shvatili kao poziv na sudjelovanje. Međutim, ta želja ne nailazi na uspostavljen sustav koji bi participaciju u donošenju odluka facilitirao.
Prema Buljević, dugogodišnji model upravljanja gradom kod građana je izazvao veliku razinu nezadovoljstva s nemogućnošću djelovanja koja se sada dijelom ispoljava kao izljev frustracija na rad nove uprave, posebno kada je riječ o kvartovskim vijećima. Kao glavni moment i razlog sporog uvođenja vidljivih promjena vidi predanost nove uprave poštivanju procedura. No pitanje nužnosti poštivanja nefunkcionalnih procedura s pravom se nije pokazalo kao neprijeporan moment, već je postalo predmetom žustre rasprave u kojoj su sudjelovali i članovi publike.
Leboš je podsjetila kako je dosadašnji model upravljanja gradom desetljećima namjerno dizajniran kako bi omogućio veliku koncentraciju moći u rukama gradonačelnika. Stoga ne iznenađuje kako se u tom kontekstu uključivanje građana znatnim dijelom svodi na objašnjavanje proceduralnih razloga zbog koji njihove zahtjeve i želje nije moguće ostvariti u razumnom roku, a o neposrednom djelovanju da i ne govorimo. Nova gradska uprava tako se u određenom smislu nalazi u stupici – s jedne strane očekuje i želi poticati prijedloge i sudjelovanje građana, dok s druge strane ograničava potencijalni razvoj lokalne demokracije inzistiranjem na procedurama koje rezultiraju sporim donošenjem i provođenjem odluka.
Prostor za otvorenu raspravu pojedini članovi publike nažalost su iskoristili za pripisivanje nezadovoljstva građana njihovoj “neobrazovanosti” i neupoznatosti funkcioniranjem gradskog sustava – kao da bi proučavanje unutarnjeg funkcioniranja gradske birokracije svima trebao biti hobi. Drugim riječima, takve intervencije svjedoče društvenoj raširenosti štetne liberalne tendencije da se entuzijazam i želja građana za sudjelovanjem promatra kao smetnja – umjesto kao prilika za rješavanje njihovih problema, približavanje i razvoj zeleno-lijevih politika te zaoštravanje političke borbe izvan okvira institucija i procedura.
Drugu veliku temu otvorenu na tribini, javnu raspravu o Badelu – koja je trajala proteklih mjesec dana – ukratko su rekapitulirali Kovačević i Pavković. Valja spomenuti kako je rasprava zbog odaziva javnosti održana u dva navrata, što dodatno potvrđuje interes građana za participacijom u donošenju odluka, ali i određena pozitivna nastojanja uprave da to omogući. Konteksta radi, arhitektonski natječaj za revitalizaciju Bloka Badel proveden je 2012. godine – dakle, prije više od desetljeća. Nakon niza zavrzlama od strane prošle uprave, između ostaloga i zaustavljene namjere prodaje zemljišta, prijedlog Urbanističkog plana uređenja ovaj se mjesec našao na javnoj raspravi – za napomenu, Urbanistički plan označava najspecifičniju razinu prostornog uređenja i planiranja te treba biti usklađen s Generalnim urbanističkim planom, koji pak sa svoje strane treba biti usklađen s Prostornim planom, dokumentom važećim za čitavo administrativno područje Grada.
Pavković je napomenula kako je pobjedničko arhitektonsko rješenje portugalske firme Pablo Pita Architects odabrano pod natječajnim uvjetima definiranima od strane prošle gradske uprave – dakle, uprave koja se programski i ideološki itekako razlikovala od sadašnje. Kako je postavljanje kriterija za odabir projekata na javnim natječajima jedan od alata za provedbu političkog programa, nova uprava, prema Pavković, odabire provoditi političke prioritete one prošle. Sa svoje strane, razlog za ubrzanjem revitalizacije Badela uprava pronalazi u teškoj financijskoj situaciji i posljedičnoj potrebi za aktiviranjem imovine u vlasništvu Grada. Međutim, Kovačević i Pavković smatraju kako ovo kratkoročno pogodno rješenje podrazumijeva daljnju preizgrađenost, pogotovo kada se u obzir uzme činjenica da se prošla uprava vodila načelom maksimalne iskorištenosti prostora. Doduše, projekt je u usporedbi s originalnim prijedlogom izmijenjen kako bi se povećala zastupljenost javnog sadržaja. No, tim izmjenama unatoč, u Bloku Badel planira se izgraditi oko 65 tisuća kvadrata – 60 posto kojih će biti namijenjeni za poslovne prostore, dok će samo po 20 posto biti za stambenu i javnu namjenu. Tek će četvrtina stambenih jedinica biti namijenjena javnom najmu stanova. Sudeći po velikoj zastupljenosti privatnog interesa, trenutni plan za Badel, iako povoljniji za javni interes, ne predstavlja suštinski odmak od ideje bivšeg gradonačelnika da proda zemljište kako bi pokrpao rupe u proračunu.
Prema Kovačeviću i Pavković, gradska uprava se u slučaju Bloka Badel i sama našla zarobljena dugotrajnim procedurama raspisivanja novog arhitektonskog natječaja. Umjesto da riskira odgodu i raspiše novi natječaj s jasnim zeleno-lijevim kriterijima, koji bi bolje odgovarali osjetno drugačijem kontekstu od onog 2012. godine – posebno s naglaskom na znatno vidljivije posljedice klimatske krize – Grad pristaje na kratkoročno najisplativije rješenje. Kovačević i Pavković su također napomenuli kako su prijedlozi građana na javnim raspravama bili su raznovrsni – neki su zahtijevali ponovno raspisivanje natječaja, neki su bili zadovoljni, dok je neke pak jednostavno brinuo nestanak parkinga. Kako je javna rasprava tek završila, ostaje vidjeti u kojoj će mjeri prijedlozi građana biti usvojeni i usklađeni sa zeleno-lijevim politikama.
Opći zaključak koji možemo izvući s tribine jest da gradska uprava nedovoljno koristi vlastitu poziciju moći za građenje grassroots političke potpore, edukaciju o progresivnim politikama i organiziranje političke borbe u neprijateljski nastrojenom kontekstu. Time ne samo da se građane direktno zakida za participaciju u donošenju odlukama i praktičko političko učenje, već i uprava propušta priliku za proširivanje mogućnosti provedbe vlastitog programa – izostankom sudjelovanja, izostaje i podrška. Ono što ostaje su dobronamjerni pokušaji maksimiziranja javnog interesa u okvirima politika štednje.
ObjavljenoObjavljeno
