Tema Piše: Matija Mrakovčić
Društveni pokret koji pravo na vodu proglašava ljudskim pravom najčešće prepoznaje građansku inicijativu kao važan instrument participativne demokracije. Osnovno je obilježje ovih građanskih inicijativa odaziv izrazito velikog broja građana, ali i naglašeni antiprivatizacijski interesi. Neke od najpoznatijih građanskih inicijativa za raspisivanje referenduma o ustavnom određenju ljudskog prava na vodu pokrenule su nevladine organizacije u Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Urugvaju, Kolumbiji.
Tako je, naprimjer, talijanski Forum za vodu pokrenut 2006. godine kao građanska inicijativa za donošenje zakona o zaštiti i javnom upravljanju vodama i povratu vodnih usluga javnom sektoru. Na referendumu o derogaciji zakona o obveznoj djelomičnoj privatizaciji lokalnih javnih službi i osiguranom povratu dobiti privatnim kompanijama koji su organizirali, više od 95% izašlih birača glasalo je za njihovo ukidanje. Organizacija Berliner Wassertisch 2008. godine pokrenula je inicijativu koja je uspjela u raspisivanju referenduma o javnoj objavi ugovora o prodaji 49,1% dionica javnog isporučitelja vodnih usluga privatnim tvrtkama, da bi krajem 2013. završio (doduše skup) proces vraćanja vodoopskrbnog sustava u javni sektor. U Hamburgu je na referendumu usvojena odluka da se svaka buduća privatizacija mora odobriti na referendumu.
Europska građanska inicijativa (European Citizens’ Initiative, ECI) o ljudskom pravu na vodu podnesena je 10. svibnja 2012. godine kao treća registrirana europska građanska inicijativa, pod skraćenim nazivom Right2Water. Organizator je bila Europska federacija sindikata javnih službi (EPSU), a kasnije su se pridružili brojni međunarodni sindikalni savezi i organizacije civilnog društva. ECI o pravu na vodu pokrenuta je povodom prijedloga Europske komisije o donošenju Direktive o jedinstvenom pravnom okviru za postupak dodjele koncesija za javne usluge u Europskoj uniji, prilikom kojeg je ECI istaknula zahtjev da opskrba vodom i upravljanje vodnim resursima ne smiju biti predmet pravila unutarnjeg tržišta te da vodne usluge moraju biti isključene iz liberalizacije, komodifikacije i privatizacije. Inicijativa je prikupila 1 884 790 potpisa europskih građana. Sredinom veljače 2014. Europska je komisija primila organizatore koji su predstavili inicijativu pred Europskim Parlamentom. Komisija je naglasila važnost pristupa sigurnoj vodi i sanitarijama s gledišta ljudskih prava, no nije ju izričito podržala.
U utorak, 8. rujna, zastupnici Europskog parlamenta izglasali su na plenarnoj sjednici pravno neobvezujuću rezoluciju u kojoj izražavaju žaljenje što Komisija nije na odgovarajući način reagirala na inicijativu. Zastupnici su zaključili da proizvodnja, distribucija i upravljanje vodom i sanitacijskim servisima mora ostati isključena iz Direktive o koncesijama u svim daljnjim postupanjima Komisije. Također, istaknuli su da važnost vodnog resursa upućuje na to da ga treba isključiti iz svih budućih trgovinskih sporazuma ili onih o kojima se trenutno pregovara.
Usput podsjećamo na izvještaj Naša voda: Analiza upravljanja vodnim uslugama u Hrvatskoj, objavljen prije godinu dana u sklopu projekta koji je provela Zelena akcija u suradnji s Fakultetom političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zakladom Heinrich Böll Hrvatska te udrugama Art radionica Lazareti, Multimedijalni institut – MAMA, Pravo na grad i Zelena Istra. U uvodnom dijelu izvještaja je istaknuto: “S obzirom da je kriza vode u svijetu prepoznata kao kriza upravljanja uslijed tretiranja vode kao robe, Hrvatska treba inzistirati na vodi kao javnom i zajedničkom dobru te tako njime i upravljati”, a besplatno ga možete preuzeti na istaknutom linku.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
