Opasna moć tišine

Piše: Martina Domladovac

Krajem prosinca 2015. godine, članovi turske mirovne inicijative Barış İçin Yürüyorum (Hodam za mir) uputili su se iz grada Bodruma prema Diyarbakiru kako bi prosvjedovali i upozorili na sve veće državno nasilje koje posebno pogađa dominantno kurdske regije na jugoistoku zemlje. Marširajuću grupu prosvjednika napala je policija nakon čega je uhićeno dvadeset četvero ljudi, od kojih su brojni međunarodno priznati umjetnici. Jedan od njih je i Ferhat Özgür, istanbulski umjetnik koji stvara u različitim medijima. Njegov rad Metamorphosis Chat, u kojem prikazuje intimni razgovor dviju žena o nošenju pokrivala za glavu, nedavno je izložen u Muzeju Sveučilišta Michigan (UMMA). Özgür često bira teme kritične prema turskoj vlasti te istražuje veze između društva i političkih struktura, urbane gentrifikacije, politike sjećanja i povijesti. Njegovi radovi postavljaju važna pitanja o ulozi i mjestu umjetnosti u turskom društvu koje je sve više definirano netolerancijom prema bilo kakvom obliku kritike. 

U intervjuu za Hyperallergic Özgür je komentirao trenutno stanje građanskih i medijskih sloboda u Turskoj istaknuvši da se kao pripadnik umjetničke zajednice ne osjeća osobito osnaženo te da jedino što može jest stvarati slike i znakove koji mogu promijeniti svijest i percepciju ljudi. Kao odgovor na sva uhićenja, sankcije, zabrane, prijetnje, ponižavanja, opstrukcije, delegitimizacije i metode izoliranja, umjetnički prikazi najefektniji su instrumenti stvaranja direktnih i trajnih poruka koje mogu promijeniti ljudsku svijest. “Više od desetljeća, ekstremne neoliberalne prakse s nacionalističkim trendovima stvorile su sociopolitičku i ekonomsku agendu u Turskoj, osnaženu neosporivim pobjedama vladajuće Islamističke stranke AKP. Nedostatak lijevih politika, s privatizacijom javnog sektora i nastojanjem vladajuće stranke da restrukturira zemlju kroz ustavne promjene pune islamskih i nacionalističkih momenata, pripremili su put prema drugačijoj Turskoj. U svojim radovima pokušavam prikazati tjeskobu i iritaciju neprestanim nemirima, koristeći post-medijske prikaze te posuđujući jezik i vizualni materijal iz novina, reklama, karikatura, postera, nastojeći isprovocirati svijest javnosti”.

U svojim radovima Özgür koristi ironiju kako bi kritizirao sociopolitičke i kulturne paradigme. U radu I love you 301, koristi karaoke format kako bi istražio kontroverzna politička pitanja. Riječi poznate ljubavne pjesme pretvorio je u dijelove članka 301. turskog Kaznenog zakona koji predstavlja prijetnju slobodi govora i na temelju kojeg su optuživani borci za ljudska prava, novinari i drugi članovi civilnog društva. Predsjednik Tayyip Erdogan nedavno je izjavio kako bi se definicija terorizma trebala proširiti i na građanske aktiviste i novinare koji su ga omogućili. Ilustrativni primjer politike koja se već provodi uhićenje je troje akademskih profesora optuženih za terorističku propagandu nakon što su javno čitali deklaraciju kojom se poziva na prekid sigurnosnih operacija u dominantno kurdskom dijelu Turske. “Širenje zakonske definicije terorizma je potencijalno jedan od najkontroverznijih i najopasnijih prepreka socijalnih i individualnih demokratskih sloboda u budućnosti. Tko god kritizira vladu, progovara o slobodi i demokraciji, sudjeluje na mirovnim skupovima, maršira za zaštitu prirodnih resursa, podupire prava manjina ili podupire osobe suočene s cenzurom u budućnosti bi mogao biti proglašen teroristom”, kaže Özgür. Podsjetimo, vladino preuzimanje opozicijskih novina Zaman, 6. ožujka 2016. godine, nakon čega su iste drastično promijenile uređivačku politiku, samo je jedan u nizu primjera cenzure i obračunavanja s političkim neistomišljenicima Erdoganove vlade. 

Nakon terorističkog napada u Ankari početkom godine otkazana je izložba Post-Peace zbog “trenutnih političkih tenzija u Turskoj” koja je trebala biti predstavljena u neprofitnom kulturnom centru Akbank Sanat u Istanbulu. U službenom objašnjenju navedeno je kako je zemlja u razdoblju tugovanja i mnogi drugi kulturni događaji također su otkazani. Özgür smatra kako je ovo vjerojatno rezultat cenzure. “Njihovo objašnjenje ‘osjetljive političke situacije’ prilično je neuvjerljivo, a uostalom, nastavili su sa svim drugim aktivnostima u isto vrijeme”, ističe umjetnik. “Postoje brojni umjetnici i umjetnički kolektivi koji su poduzimali rizike unatoč preprekama. Vidim neučinkovite akademske umjetnike koji razlikuju umjetnost od politike, sjedeći tromo u svojim uobičajenim, zagarantiranim kutevima. Držeći važne pozicije, stvarajući tihu većinu koja oblikuje opću svijest, imaju opasnu moć. S druge strane, politička umjetnost u manjini je u Turskoj”, zaključuje.

Ipak, uzdižući se iz tenzija s kojima se trenutno suočavaju umjetnici, ali i tursko društvo u cjelini, Özgürovo djelovanje postaje trajni primjer kako umjetnici mogu razviti i progovarati iz opozicije unatoč prevladavajućim uvjetima izravne i neizravne cenzure.