Intervju Razgovarale: Dea Vidović i Antonija Letinić
KP: Kustoski kolektiv WHW te pozvao u Istanbul kako bi osmislio/režirao ceremoniju otvorenja. Koji si pristup odabrao i što si pripremio za samo otvorenje koje je najavljeno za petak, 11. rujna?
O. F.: Moja ideja bila je da ne interveniram previše u samu manifestaciju otvaranja, zbog manjka manevarskog prostora. Naime, Istanbulska fondacija za kulturu i umjetnost koja je organizator Bijenala, se previše brine oko imidža manifestacije da bi dopustila neke jače intervencije. Kako je odlučeno da se ceremonija otvorenja dogodi u prostoru Antrepo, odlučio sam iskoristiti ogradu koja se nalazi na otvorenom prostoru i tako spomenuti prostor razdvaja od carinske zone. Tako sam došao na ideju da zapravo otvorenje samo pomaknem preko ograde, a da publika kroz ogradu gleda ceremoniju. Sve drugo bi ostalo isto, osim što bi voditelj manifestacije 4 turske glumice predstavio kao kolektiv WHW koje bi potom na tečnom turskom jeziku održale govor koji su napisale stvarne kustosice iz WHW-a. Budući da se radi neka vrsta fikcionalizacije onoga što samo po sebi nije fikcionalizacija, jer je otvorenje takvo kakvo je, uz najavljene 4 Turkinje kao kustosice, tj. WHW, mislio sam da i prave kustosice budu vidljive. Tako da oni koji ih znaju mogu iščitati taj neki pomak koji se ovdje radi.
Ograda mi se čini kao nešto što jako određuje kako današnji svijet, tako i onaj svijet prije. Povijest 20. stoljeća na neki način možemo gledati i kroz priču o ogradama, od koncentracionih logora pa sve do danas, kada upravo ograde postoje između različitih zemalja, kada neke zemlje gledaju neke druge upravo kroz ogradu, kakav je recimo slučaj sa zidom između Meksika i SAD itd. Htio sam vidjeti što se događa kada se jedna takva jako buržujska manifestacija gleda kroz ogradu. Koliko ograda vrši neku determinaciju toga što se gleda?
KP: Budući da je ceremonija otvorenja zamišljena na otvorenom prostoru, zbog mogućnosti velikih kiša koje su zadnjih dana poharale Istanbul, postoji mogućnost da se u slučaju kiše tvoja intervencija uopće niti ne dogodi.
O. F.: S obzirom na to koliko je ljudi poginulo u Istanbulu i njegovoj okolici, sada se cijela ideja čini pomalo problematičnom. Osim toga, samoj Fondaciji koja je organizator Bijenala, ova je okolnost, čini se, došla kao jako dobar izgovor. Naime, oni od samog početka nisu bili sretni s idejom da se ministar kulture, gradonačelnik i drugi ljudi gledaju kroz ovu vrstu ograde. A sada su dobili i formalni izgovor da se ne ide u realizaciju ovako zamišljenog otvorenja. No, ipak moramo pričekati petak i vidjeti hoće li se prognoze obistiniti. U slučaju kiše, otvorenje će se odigrati u zatvorenom prostoru, gdje će izostati moja intervencija.
KP: Je li za tebe bio izazov odgovoriti na poziv kustoskog kolektiva WHW da režiraš otvorenje Bijenala?
O. F.: Meni je bilo zanimljivo ono što one rade, tj. činjenica spajaju likovnu umjetnost i Brechta, jer nije bilo previše takvih pokušaja. Pitanja koja Brecht postavlja su i danas relevantna, mada ne i odgovori koje on daje. A ponavljati takva pitanja nije loše, posebice u ovako jednom reprezentativnom kontekstu. Ovdje ima dosta problema. Interesi kapitala koji pokušavaju cijelu stvar minorizirati i neutralizirati. Vidjet ćemo kakva će biti recepcija.
KP: Iako je tvoja intervencija u samo otvorenje Bijenala sasvim minimalizirana, ipak si morao provesti neko vrijeme u Istanbulu i surađivati s ljudima koji ovdje rade. Kakva su tvoja iskustva koja si ovdje prikupio?
O. F.: Kako je Istanbul na površini iznimno šarmantan grad, kada se ovdje dođe ono što se ne vidi je činjenica da vojska u ovoj državi odlučuje o svemu, a parlament provodi odluke koje vojska dones. Meni je trebalo neko vrijeme da shvatim ovu situaciju. Uz to je i privatni kapital itekako prisutan, on grabi sve, ne preza ni od čega. No, nisam imao previše prilike upoznati ljude s lokalne scene, osim umjetnika koji su pozvani na samo Bijenale i glumica koje rade sa mnom. Došao sam ranije kako bismo vidjeli kako je moguće uz nekakvu diskretnu intervenciju napraviti nešto, a s obzirom na vremenska ograničenja i na to da ceremonija ima određeni protokol koji se mora poštovati. Naime, ukoliko se protokol ne poštuje sponzori mogu odlučiti povući se i povući svoj sponzorski udio.
KP: Kako si već spomenuo, u Turskoj je vojska ta koja upravlja parlamentom. Što ti se čini, koliko je onda uopće moguće ovdje ići prema bilo kakvim političkim provokacijama?
O. F.:Ovdje je lako otići u zatvor. U Ustavu postoji točka koja kaže da bilo koja uvreda protiv Turske vodi u zatvor. Tako npr. nismo mogli otvoriti izložbu na kurdskom jeziku, što je bila jedna od ideja, jer nam je odmah pravna služba rekla kako stvari stoje po tom pitanju. I upravo ta neka rigidnost ovoga društva po tim pitanjima i načini na koje se vrši nacionalna homogenizacija su nekome koga zanima rad u polju provokacije ono što im zatvara puno prostora. Jednostavno, ne može sve. Neke se stvari rješavaju kroz legislativu, neke rezanjem sredstava.
Glumice s kojima radim su mi rekle da se o nekim stvarima uopće ne može govoriti, jer one tobože niti ne postoje. Recimo, u Turskoj ukoliko ste homoseksualac ne morate ići u vojsku, ali morate dati video dokaz svoje homoseksualnosti. I baš sam pitao postoje li ovdje radovi na temu spolnog akta, ali nema ih i nitko se ne usuđuje obraditi tu temu, jer je, kako sam već naglasio vojska iznimno jaka. Postoji još niz društvenih tabua. Atatürk je još tema o kojoj se može na jako poseban način govoriti, jer je kult njegove ličnosti i dalje jak. Kada smo recimo radili Class Room za Bijenale, koje je WHW zamislio kao neke sobe za refleksiju kada se odgleda jedan dio izložbe, moja ideja za Grčku sobu je bila da iz skladišta izvadimo kako su ga djeca crtala. Naime, u Grčkoj je prisutna potpuna inflacija Atatürka, jer su Grci naravno morali biti veći Turci od Turaka. Međutim, problem je da se njegov portret ne može samo tako staviti na pod, pošto bi se to moglo zakonski interpretirati kao omalovažavanje njegovog lika i djela. Tako da se ovdje čovjek ponekad može osjećati kao slon u trgovini porculana. Na kraju krajeva i ova izložba se može jako lako zatvoriti tj. isprovocirati takvu vrstu odluke.
Objavljeno
Objavljeno
