Kritika Piše: Martina Domladovac
Artjom Loskutov mladi je ruski umjetnik iz Novosibirska koji od 2004. godine u tom gradu organizira javni performans, takozvanu Monstraciju. Ime dolazi od izraza “demonstracija”, a događaj je svojevrsna alternativa javnim demonstracijama i prosvjedima koji se tradicionalno 1. svibnja odvijaju diljem Rusije, pa tako i u Novosibirsku. Monstracije su također prosvjedne povorke, no obilježene apsurdnim porukama poput: Zahtijevam razumljive slogane, Naprijed u mračnu prošlost ili Nabavite mačku, besmislenim skandiranjem i bizarnim kostimima.
“Monstracije su eksperiment promišljanja gradskog okruženja, prvenstveno Prvomajskih demonstracija, koje su već davno izgubile svoje orginalno značenje. Išao sam na nekoliko takvih demonstracija prije i izgledale su kao čudni ritual. To je nešto na čemu se treba sudjelovati, ali gotovo nitko ne zna zašto. Čini se kao potpuna besmislica. To smo htjeli naglasiti. Monstracije su istovremeno kritika i koncept. Htjeli smo oživjeti Prvomajske demonstracije, ali smo također željeli stvoriti kulturni događaj. Pošto nas nije bilo jako puno, mislili smo da nećemo ništa postići samostalno, pa smo odlučili djelovati unutar demonstracija, integrirati se i mijenjati ih iznutra”, rekao je Loskutov u intervjuu 2013. godine.
Poziv na prvu Monstraciju potpisali su i članovi Contemporary Art Terrorism grupe, a svojevrsna preteča događaja bile su istoimene akcije jednog od organizatora, umjetnika Maxa Nerode, koji bi ulazio na pojedine izložbe i na zidove vješao vlastite radove. S vremenom, Monstracije su privlačile sve više pažnje, a 2010. godine odvojile su se od Prvomajskih demonstracija jer su veličinom dvostruko premašile glavni marš. Do velikog interesa došlo je nakon što je 2009. godine zbog organizacije događaja Loskutov prvi put uhićen radi remećenja javnog reda i mira. Nakon toga, Monstracije su se počele organizirati i u drugim ruskim gradovima, a 2010. godine vladina organizacija za suvremenu umjetnost Loskutovu je dodijelila priznanje za inovativnost.
Unatoč službenom priznanju Monstracija kao umjetničke prakse te reputaciji apolitičnosti koja ih prati, njihovi organizatori i sudionici više su puta privođeni i uhićivani, a njihovo je djelovanje zabranjivano ili cenzurirano. Na prvoj Monstraciji jedan od organizatora uhićen je zbog transparenta s natpisom Make love, not work, a druga zbog znaka Zatvoreno, skinutog s vrata trgovine. Nakon što se 2015. godine organizatori nisu mogli dogovoriti s lokalnim vlastima Novosibirska o ruti kojom će se kretati, odlučili su se pridružiti službenim demonstracijama, no policija im je ograničila kretanje, a Loskutova je kasnije uhitila policijska jedinica zadužena za borbu s ekstremistima. Kažnjen je i 2012. godine zbog akcija kojima je podupirao rusku aktivističku grupu Pussy Riot, a 2013. dobio je zabranu sudjelovanja u “umjetničkim aktivnostima”. Godinu nakon toga pomogao je organizirati performativnu akciju Marš za federalizaciju Sibira koja je izazvala velike reakcije u ruskom političkom prostoru. Izvještavanje o maršu je cenzurirano, a doneseni su i novi zakoni kojim se kriminalizira pozivanje na separatizam, prenosi RFE. Ove je godine nakon održavanja Monstracija dva puta uhićen, ali i oslobođen optužbi.
“Ne mogu se oteti dojmu da živim u nekoj vrsti apsurda. Čitajući vijesti, uvijek se iznenadim u kojem smjeru se krećemo. Zato su Monstracije iskrena i prikladna reakcija na naše živote”, kaže umjetnik. Neki ljudi smatraju da Monstracije, pošto ne iskazuju odanost vlastima, automatski podupiru opoziciju, iako se mnogi sudionici s tim ne slažu. No koliko Monstracije uopće mogu biti apolitičan čin najbolje govori Loskutov komentar kako “postoji kontekst u kojem egzistiramo i prema kojem se orijentiramo. Živimo u društvu i reagiramo na ono što se dogodi”. Monstracije su možda prije svega ironični odraz nemoći i rezignacije političkom situacijom koja nam je svima dobro poznata, ali isto tako i jedan od rijetkih načina na koji se umjetnička zajednica i građani post-socijalističkih zemalja mogu boriti protiv nametnutih sustava i političke apatije.
Objavljeno

