

Što je uopće ta umjetnost, što s njome zapravo želimo, što je njena svrha u društvu? Odgovori na ova pitanja su nebrojeni, već dosta izlišni te uglavnom ovise o teorijskim pristupima, opredjeljenjima i umjetničkim pravcima koji pokrivaju čitav spektar mogućih rješenja – od toga da je umjetnost sama sebi svrha do toga da mijenja svijet, i svega što stoji između. Umjesto surfanja po metafizici umjetnosti na čijem se skliskom terenu uvijek lako strmoglaviti u nepotrebno mistificiranje i romantiziranje, raspravu je uvijek bolje spustiti na zemlju i pitati se o tome što nam materijalni uvjeti kulturne proizvodnje mogu otkriti o umjetničkom radu, kako kulturne radnice i radnici percipiraju odnos svog rada i društva, kao i o načinima na koje politički prioriteti institucionalnih donatora oblikuju umjetnički rad.
Materijalni uvjeti – pogotovo kada govorimo o umjetnosti i kulturnoj proizvodnji koja se odvija izvan okvira institucija – nisu dobri, što vjerojatno nikome nije novost. Također nije posebno otkriće da se nezavisna kultura projektno financira donacijama – velikim dijelom se radi o javnim sredstvima – koje osiguravaju jedinice lokalne samouprave, ministarstva kulture, zaklade i razni europski i međunarodni fondovi. Dok je veza između mizernog financijskog stanja, prekarnih uvjeta rada te načina na koje ti faktori oblikuju kulturnu produkciju relativno dobro poznata i istražena, nešto manje pažnje dobiva utjecaj natječajnih kriterija na temelju kojih se ta nedostatna sredstva uopće dodjeljuju. Primjerice, termini poput održivosti, uključivosti, promicanja demokratskih (liberalnih) vrijednosti svedeni su na buzzworde koje kulturni_e radnici_e susreću prilikom pisanja projektnih prijedloga. Ukratko, susreću se s nužnošću prilagodbe vlastitog rada nekom očekivanom društvenom utjecaju.
Upravo je to pitanje značenja društvenog utjecaja (engl. social impact) umjetnosti tema zbornika Social Impact in Arts and Culture: The Diverse Lives of a Concept, izdanog prošle godine u suradnji Založbe ZRC i Bunkera. Zbornik, koji su uredili Iva Kosmos i Martin Pogačar, nastao je u sklopu projekta Create to Connect -> Create to Impact / CtC -> CtI i okupio autorice i autore iz različitih područja kulture i umjetnosti kako bi promislili odnose umjetnosti i društva. Važno je pritom napomenuti da urednička namjera preispitivanja koncepta društvenog utjecaja nije larpurlartistička, baš suprotno, ona proizlazi iz težnje za otkrivanjem smislovitijeg i radikalnijeg angažmana umjetnosti u društvu, ako je on uopće moguć.
Sam zbornik je sastavljen od četiri tematska dijela. U Rethink sekciji Josipa Lulić problematici društvenog utjecaja pristupa iz teorijskog i praktičkog okvira teatra potlačenih i kognitivne teorije, Lana Zdravković piše o načinima na koje su LGBTIQ+ pokreti izmijenili umjetničke paradigme i aproprijaciji pornografije u izvedbenoj umjetnosti, dok se Ana Adamović bavi sadašnjim i budućim potencijalima jugoslavenske opere. Community sekcija bavi se raznim formacijama kolektiva i uključuje tekstove Hanne Huber o festivalu OFF d’Avignon, Saše Babiča i Martina Pogačara o društvenim radijima u Gruziji i Rumunjskoj te Dana Podjeda o zajednici koja je nastala tijekom trajanja projekta u sklopu kojeg je nastao zbornik. Segment Politicize propituje političke taktike i odnose umjetnosti i politike te okuplja tekstove Alda Milohanića, Tomaža Toporišiča, Tery Žeželj, Suzane Marjanić i Maše Radi Buh, dok se u posljednjem poglavlue pod nazivom Build izgradnjom publike bave Iva Kosmos, Jasmina Jerant i Katja Kobolt. Publikaciju zaključuju doprinosi Siniše Labrovića, koji se u književnom tekstu osvrće na osobno iskustvo umjetničkog rada, rokova i društvenog utjecaja, te esej Martina Pogačara koji promišlja, zaokružuje i ponovo otvara problematiku značenja umjetnosti i njezinog odnosa s društvom. Čitav zbornik Social Impact in Arts and Culture besplatno je dostupan u digitalnom obliku.
“Socijalna umjetnost, angažirana umjetnost, politička umjetnost, umjetnost i društvene promjene… društveni utjecaj. Postoje različiti koncepti pristupanja i razmišljanja o odnosu(ima) između društva i umjetnosti. Svaki koncept dolazi iz različitih povijesnih i geografskih konteksta te se na njih odnosi, otvarajući različite perspektive interakcije između društvenog i umjetničkog. Čini se da je ‘društveni utjecaj’ ključna riječ prošlog desetljeća, izraz koji je dominantan u znanstvenom i umjetničkom pisanju projekata, ali također u razmišljanju i razgovoru o – i prakticiranju – umjetnosti”, piše Iva Kosmos u uvodnom tekstu zbornika, u kojem jezgrovito skicira različite historijske i teorijske pristupe konceptu društvenog utjecaja, poglavito u europskom kontekstu.
Prema Kosmos, ključ za shvaćanje koncepta društvenog utjecaja spretno je sažet u tehnokratskom motu EU institucija: “Europa ne financira projekte, već kroz projekte financira svoje politike”. Umjetnost i kultura nisu iznimke toj logici. Kroz kriterij društvenog utjecaja, prijavitelje za financijska sredsdstva potiče se da svoje projekte prilagode terminima pokazatelja uspjeha i mjerljivosti rezultata. Drugim riječima, da predvide konkretan utjecaj svog rada na društvo – naravno, u skladu prioritetima koji su aktualno na paleti EU institucija. Kako napominje Kosmos, “ako umjetnost želi nešto novca od vladajućih, trebala bi također učiniti nešto za vlast bez (pretjeranog) inzistiranja na vlastitim interesima ili potrebama”. Ideja društvenog utjecaja dakle pretpostavlja da umjetnost ima određeni utjecaj na društvo, da se taj utjecaj može kvantificirati pomoću mjerljivih pokazatelja, kao i da može biti iskorišten za provođenje političkih i društvenih ciljeva. Uz sve to podrazumijeva mogućnost dizajniranja i predviđanja ovih željenih rezultata.
Nastanak zbornika Social Impact in Arts and Culture potaknut je nedostatkom izvora i studija koji kritički pristupaju kulturnoj proizvodnji kao jednom od tehnokratskih alata za provedbu političkih ciljeva, kao i odnosu društva i umjetnosti koji je tim konceptom zamišljen. Izuzev kritika tehnokratskih elemenata mjerljivosti i predvidljivosti, postoji malo analiza koje bi objasnile o čemu točno govorimo kada govorimo o konceptu društvenog utjecaja u umjetnosti. Kako napominje Kosmos, koncept društvenog utjecaja koji dominira nezavisnom kulturnom produkcijom originalno nastaje kao svojevrstan oblik manjeg zla ili otpora ekonomskoj perspektivi, čija logika umjetnički rad promatra kroz termine investicija, kulturne industrije, turizma i slično. Međutim, alternativa koja je trebala osigurati određenu autonomiju pretvorila se u instrument za promociju političkog statusa quo.
Referirajući se na britansku teoretičarku Claire Bishop, Kosmos pozornost skreće na činjenicu da se ideja društvenog utjecaja na sceni pojavljuje paralelno s neoliberalnom demontažom socijalne države, i to kao oblik “mekog društvenog inženjeringa”. Umjesto da se društvene probleme razmatra sistemski, “odgovornost za društvene probleme svodi se na projekte i radnje koje se bave nejednakostima na individualnoj, institucionalnoj, komunalnoj ili lokalnoj razini – koji doista imaju vlastitu vrijednost i mogu ublažiti posljedice društvenih nejednakosti – međutim, pritom se ne bave strukturalnim razlozima i rješenjima za društvene nejednakosti.”
Kosmos također ističe kako je “ideja da društveni utjecaj ima vidljive ishode i pokazatelje uspjeha rezultirala situacijom u kojoj se određeni oblici umjetnosti predstavljaju kao ‘jamci’ uspjeha. Na primjer: suradničko autorstvo, participativni projekti i aktivni oblici gledanja ili angažmana publike sve su više uključeni u prijedloge projekata kao jamstva za predviđeni društveni učinak. Bishop tome proturječi inzistirajući na tome da ne postoji intrinzična vrijednost u bilo kojem obliku umjetnosti”. Drugim riječima, društveni utjecaj umjetnosti ovisi o konkretnoj praksi u konkretnom kontekstu te ne dolazi neposredno sa zadovoljavanjem maglovitih kriterija poput participativnosti ili demokratičnosti. Iz tog kuta, Social Impact in Arts and Culture predstavlja kolekciju načina na koje autori i autorice u svojim područjima stvaraju prostore autonomije i pokušavaju redefinirati uske okvire tehnokratskog shvaćanja društvenog utjecaja.
Ovaj tekst nastao je u suradnji s Kooperativom – Regionalnom platformom za kulturu u sklopu projekta REG.LAB. Za sadržaj ovog teksta odgovaraju isključivo autori i partneri na projektu te on ni na koji način ne odražava mišljenje Europske unije. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije, program Kreativna Europa (2014. – 2020.), u sklopu otvorenog poziva usmjerenog na jačanje kulturne suradnje i konkurentnosti kulturnih i kreativnih industrija na Zapadnom Balkanu.
Project Regional Action Lab – independent culture as engine of mutual support and exchange in times of crisis (Reg Lab) is supported by the Balkan Trust for Democracy, a project of the German Marshall Fund of the United States and the USAID.
Objavljeno