Tema Izložba predstavlja avangardnu umjetničku produkciju Jugoistočne Europe turskoj publici. Branko Franceschi, ravnatelj Virtualnog muzeja avangarde i kustos izložbe, objašnjava kako je na pozadini etničkih i klasnih sukoba koji su uzrokovali društvene diskontinuitete i generacijsku tjeskobu, kontinuitet umjetničkih praksi, nastavljanje kreativnog i kulturnog života u suzvučju sa suvremenim internacionalnim umjetničkim pokretima, stvarao rijetko stabilnu socijalnu tvornicu. Svaki društveni prijelom nakon toga marginalizirao je avangardističke umjetničke tendencije zaključno s raspadom Jugoslavije. Novouspostavljene nacionalne države okrenule su se potrazi za svojim specifičnim srednjovjekovnim korijenima da bi stvorile bazu vlastitog nacionalnog identiteta. Pritom su zaboravile modernističke i avangardističke tradicije prisutne u zajedničkoj povijesti. Vraćajući se još dalje u prošlost vidjet ćemo kako je nakon Drugog svjetskog rata socijalistička Jugoslavija prihvatila modernizam i apstraktnu umjetnost kao režimsku estetiku označavajući i na taj način svoju različitost od zemalja komunističkog bloka. Takozvani državni modernizam koji se bavio se formalnim aspektima umjetničkog stvaranja dobivao je izdašnu potporu javnih institucija. S druge strane, umjetničke prakse koje su podupirale društvenu promjenu u smjeru participatorne demokracije, ili samo promjene kulturnog pejzaža, stjerane su na marginu javnog interesa i institucionalne reprezentacije. U tom procesu potpuno je negirana “umjetnost druge linije” koja je označavala predratne umjetničke prakse. Avangardne tendencije unutar kojih su pokretani umjetnički časopisi poput Zenita, unutar kojih se javio interes za konstruktivističku estetiku, unutar kojih su se razvijale dadaističke i nadrealističke pobune, ipak nije zaboravljen. Zahvaljujući samim umjetnicima druge linije i s njima povezanim intelektualcima, njihovo nasljeđe je preživjelo drugu polovicu dvadesetog stoljeća unatoč institucionalnoj amneziji.
Kolekcija Marinko Sudac s preko 20 tisuća umjetnina i dokumenata u rasponu od osobnih pisama do video i filmske dokumentacije, rezultat je kolekcionarske strategije Marinka Sudca kojom, počevši od 2004. godine, skuplja isključivo djela umjetničkih avangardi iz područja bivše Jugoslavije te s njome povezanih umjetničkih praksi i kulturoloških fenomena u regiji i svijetu. Izložba Permanentna avangarda koja će biti postavljena u Galeriji KUAD u Istanbulu predstavit će samo dio tog nasljeđa turskoj publici. Cilj izložbe je kontinuitet avangardnih tendencija na Balkanu učiniti vidljivim i razumljivim. Kustoski koncept predviđa podjelu izložbe u četiri dijela: U tisku stavlja naglasak na kontinuitet objavljivanja avangardnih časopisa, Nasljeđe konstruktivizma pokazuje kako se estetika konstruktivizma širila i oblikovala tijekom dvadesetog stoljeća, Subjekt = Objekt predstavlja impresivnu povijest performativnih umjetničkih praksi u regiji još od 1290-ih, dok Utopija i radikalizam kontekstualizira aktivističko djelovanje koje se suprotstavljalo moći političke elite.
Neki od umjetnika i umjetničkih kolektiva čiji su radovi postali dijelom izložbe su Aleksandar Srnec, Attila Csernik, Balint Szombathy, Bogdanka Poznanović, Boris Demur, Era Milivojević, EXAT 51, Family from Sempas, Gorgona, Ivan Kožarić, Ivana Tomljenović Meller, Josip Seissel (Jo Klek), Marijan Molnar, Marko Pogačnik, Mladen Stilinović, Nasko Križnar, OHO, Red Peristyle, Tomislav Gotovac, Traveleri, Vladimir Bonačić, Vlado Martek, Željko Jerman i Željko Kipke.
Izložba Permanentna avangarda bit će otvorena 24. veljače, a javnosti će biti otvorena do 28. travnja. Više informacija uskoro potražite ovdje.
KP / Virtualni muzej avangarde
ObjavljenoObjavljeno
