Kritika Kao što smo već pisali, radi se o izložbi fokusiranoj na jugoslavensku filmsku produkciju i popularnu glazbu od sredine 1960-ih do sredine 1970-ih. Tako je od 3. do 30. listopada, između ostali materijala, u njujorškoj Stephan Stoyanov Gallery prikazan 75-minutni loop sastavljen od eksperimentalnih filmova i rock glazbe, a koji je, u smislu preuzimanja kulturnih strujanja kapitalističkog Zapada, oprimjerio otvorenost i popustljivost specifične vrste jugoslavenskog socijalizma. Također, za vrijeme trajanja izložbe u njujorškoj udruzi Residency Unlimited bio je otvoren i Virtual Museum of Avant-garde Art’s Overseas Headquarters, “ured” u kojemu je Branko Franceschi, njegov direktor i kustos spomenutog projekta, po dogovoru bio na raspolaganju svima zainteresiranima za sastanke, susrete, debate i planiranje budućih zajedničkih projekata.
“Transportirajući promatrače u zrcalni svijet 1960-ih godina, ovi kratki filmove čine najdirljiviju izložbu ove godine”, zapisao je R. C. Baker, kritičar Village Voicea, u kratkom osvrtu na izložbu.
Izložba je u nešto proširenom obliku i pod nazivom High Times: Reflections of Psychedelia in Socialist Yugoslavia 1966 – 1976, trenutno postavljena u ljubljanskoj galeriji ŠKUC. Na istoj se prikazuju filmovi slovenske grupe OHO koji reflektiraju relativno rani angažman oko pitanja ekologije i globalne korporativene kulture, s pop glazbom kao obaveznim pozadinskim zvukom te snimka jednog od prvih performansa Marine Abramović, kojeg je umjetnica izvela 1974. u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti.
Izložba u galeriji ŠKUC otvorena je 19. siječnja.
KP
Objavljeno
Objavljeno
