Tema Piše: Lujo Parežanin
Kako je u tekstu za Kulturpunkt opisala Andreja Žapčić, konačno preseljenje MSU-a u novu zgradu u Novom Zagrebu ne samo da toj ključnoj instituciji nije donijelo željenu stabilnost i autonomiju, nego joj je priuštilo i niz novih problema. Golema građevinska investicija, novi budžetski gabariti, prestiž de facto nacionalnog muzeja suvremene umjetnosti, sve to je MSU-u donijelo očekivani balast – peripetije oko izgradnje, probleme s financiranjem, istureni značaj u gradskim političkim križaljkama, borbe za pozicioniranjem u i oko Muzeja. Neprekidni problemi i polemike, prisutni još i prije nego što je zgrada dovršena, učinili su svoje već u prvim godinama rada na novoj lokaciji – prema podacima koje je prenio Jutarnji list, u kratkom razdoblju od 2010. do 2012. događa se uistinu nevjerojatan pad s 241 000 na 68 700 godišnjih posjetitelja! Otvorenost za publiku, ispunjavanje njegove javne funkcije ostaje trajnim problemom u prvom desetljeću djelovanja novog MSU-a, a on kao da je produbljen nedavnom odlukom da se odustane od dosadašnjeg autorskog koncepta stalnog postava Zbirke u pokretu te da se pristupi izradi novog, uz nejasne razloge i vremenske okvire takve tranzicije.
Na konceptu Zbirki u pokretu temeljila se prezentacija stalnog postava od otvaranja nove zgrade Muzeja 2009. godine. Kako u pojašnjenju objavljenom 2006. godine u časopisu Informatica Museologica navode autori Zbirki, nekadašnja muzejska savjetnica i voditeljica Odjela za pedagošku djelatnost Nada Beroš i muzejski savjetnik i voditelj Eksperimentalno-istraživačkog odjela Tihomir Milovac, riječ je o muzeološkoj koncepciji kojom se nastojalo “inicirati i pokazati pomake u pristupu prezentaciji, komunikaciji i interpretaciji građe” te “naglasiti i bitna svojstva suvremene umjetnosti: kretanje, promjenu, nestalnost, neizvjesnost… Zbirke u pokretu karakterizira fleksibilan okvir, neprestana spremnost na promjenu, mogućnost premještanja, uvećavanja ili umanjivanja.” Konstantna promjenjivost prezentacije nastojala je na primjeren način komunicirati živost i otvorenost suvremenih umjetničkih praksi.
U razgovoru s Kulturpunktom Milovac napominje da su Zbirke u pokretu konačno otvorile kolekciju Muzeja, kojoj je kronično nedostajao okvir za adekvatnu prezentaciju, što je znatno doprinijelo i međunarodnoj vidljivosti njome obuhvaćenih autorica i autora. Međutim, ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić je prošle godine najavila da će u suradnji s kustoskim timom Muzeja osmisliti novi koncept stalnog postava, a ta je odluka potvrđena ovih dana – Milovac i Beroš su obaviješteni da se Zbirke u pokretu ukidaju te da se će se novom konceptu pristupiti u skladu s “novim muzeološkim principima”. Zašto se od dosadašnjeg koncepta odustaje i na čemu će se novi konkretnije temeljiti, nažalost, nije objašnjeno – jedina odrednica iz koje je moguće razabrati smjer razmišljanja novog autorskog tima jest ona o nuđenju “kronološkog pregleda” ovdašnje suvremene umjetnosti, što bi se uistinu teško moglo nazvati novim muzeološkim principom.
Milovac nipošto ne smatra spornom namjeru ravnateljice i kustoskog tima da osmisle novu koncepciju stalnog postava, no iz nekoliko razloga mu se problematičnim čini način na koji je vodstvo MSU-a odlučilo provesti takvu odluku. Prije svega, Milovac ukazuje na zatvorenost procesa odlučivanja o stalnom postavu jedne ključne institucije u kulturi, koja bi izvršavanje svoje javne funkcije morala oblikovati u dijalogu i kontaktu s tom javnošću. Napominje da nigdje ne postoji trag odluke o novoj koncepciji stalnog postava, što jednu javno relevantnu temu pretvara u interno pitanje ravnateljice i kustoskog tima. Također, Milovac kao problematično ističe i tempiranje smjene, jer umjesto da se nova koncepcija razrađivala unaprijed kako bi stalni postav mogao nastaviti život odmah nakon Zbirki u pokretu, čitavom se procesu tek pristupa, što znači da postav na duže vrijeme naprosto – neće biti dostupan. Milovac napominje da je već sada objavljen program za sljedeću godinu, što znači da možemo očekivati najmanje godinu dana MSU-a bez stalnog postava, a s obzirom na obim i zahtjevnost posla oko njegovog koncipiranja, ne bi nipošto bilo neobično daj taj period potraje i duže. Privremene izložbe koje će u međuvremenu napuniti program MSU-a Milovac smatra kvalitetnima, ali upozorava da Muzej bez stalnog postava ne može ispunjavati svoju temeljnu funkciju spone između prošlih i aktualnih suvremenoumjetničkih praksi, a time ni ponuditi pogled u njihov budući razvoj.
Slično viđenje ovog procesa ponudila je i Nada Beroš: “Pristaša sam promjena, pa tako nemam problem s time da se radi nova koncepcija ‘stalnog postava’ i da je rade novi stručnjaci, drugi kolege i kolegice. No, bojim se promjene samo radi promjene, koje neće bitno pridonijeti poboljšanju postava. Ovoga časa, nikome nije poznato u kom smjeru će ići te promjene, a trebale bi se dogoditi do početka prosinca ove godine, kada se obilježava 10. godišnjica MSU-a. Osim što smo saznali da će biti ‘kronološki pristup’, ni stručnoj javnosti ni publici nije poznato o čemu će se zapravo raditi – a znamo da je muzej javna ustanova financirana javnim novcem i zaslužuje da bude uključena u tu važnu raspravu.” Beroš podsjeća na rečenice o poslanstvu MSU-a, dostupne na njegovoj internetskoj stranici, koje je napisala kao voditeljica Pedagoškog odjela: “MSU ponajprije nastoji biti javni i autonomni prostor u kojem se svakodnevno testiraju i propituju kategorije društvene angažiranosti, odgovornosti i jednakih mogućnosti za sve. Neposrednom komunikacijom s umjetnicima i publikom, uvažavanjem njihova iskustva dovodimo u pitanje dostignuto da bismo se mogli mijenjati i osnaživati.”
Beroš ističe kako bi voljela da se očuva ovako definirana misija MSU-a, “da se i kroz stalni postav ostvari autonomija Muzeja, a ne ispunjavaju želje političara i ministara te da se zaista uvažavaju glasovi umjetnika i kritičke javnosti.” Međutim, upozorava: “Po dosadašnjim netransparentnim koracima, bojim se da su ove želje nerealne, pa pomalo i naivne.”
Na naš upit o razlozima ukidanja Zbirki u pokretu i eventualnim informacijama o budućoj koncepciji stalnog postava MSU-a dobili smo sljedeći odgovor ravnateljice Snježane Pintarić: “Stalni postav u ovoj autorskoj koncepciji otvoren je pred punih deset godina i stručno vijeće Muzeja pod mojim vodstvom smatra da je, u skladu sa suvremenim muzeološkim principima i muzejskom praksom, došlo vrijeme za novu interpretaciju muzejskih zbirki, u novom prostornom rasporedu i s novim stalnim postavom. Novi stalni postav planiramo otvoriti u drugoj polovici 2020. godine. Autorice tog stalnog postava biti će kustosice MSU, voditeljice zbirki: Marina Benažić, Danijela Bilopavlović Bedenik, Kristina Bonjeković Stojković, Nataša Ivančević, Iva Rada Janković, Ivana Kancir, Martina Munivrana, Ana Škegro, Leila Topić i ja. Suradnice su i kolegice iz Pedagoškog odjela Dunja Martić Štefan i Ivana Gorički. Koncepcija novog stalnog postava biti će predstavljena u prvoj polovici 2020. godine.”
Još uvijek smo, dakle, ostavljeni bez jasnih informacija, u skladu sa zabrinutošću koju su iskazati Milovac i Beroš. Nezahvalno je stoga pretpostavljati išta o budućoj koncepciji stalnog postava, no o njezinoj kvaliteti i opravdanosti ovdje ionako nije riječ. Radi se prije svega o tome kako jedna velika institucija u kulturi zamišlja svoj odnos s budućom publikom. Ako ju želi očuvati i proširiti, sasvim je sigurno da pravi put mora biti otvaranje dijaloga o stalnom postavu za javnost.
ObjavljenoObjavljeno
