Uvijek više od sjećanja

Piše: Martin Bogdan

Nakon predavanja Ljubomira Bratića o izložbi Gastarbajteri održanoj u Beču 2004. godine, kao posljednji panel trodnevnog seminara the gastarbajters održana je diskusija pod nazivom Uvijek više od sjećanja. Moderirao je “domaćin” programa Boris Buden, a sudjelovali su Stipe Ćurković iz Centra za radničke studije, Nebojša Jovanović koji se bavi jugoslavenskim filmom iz pozicije feminističke filmske teorije, istraživač jugoslavenskog moderniteta, spomenika i medijskih transformacija Gal Kirn te filmski redatelj Želimir Žilnik.

Diskusija nije imala intenciju sumirati izlaganja i rasprave održane na seminaru već je bila koncipirana kao neka vrsta odskočne daske za buduće aktivnosti, “proba za mogući rad s tim fenomenom”, naglasio je Buden. Za njega su seminar i daljnji rad na temu gastarbajtera nužni zbog otvaranja diskusija o toj priči koja “ima subverzivan naboj i ukazuje na fantazme u malograđanskoj kulturi”, više “ovdje” nego u Austriji ili Njemačkoj jer su gastarbajteri “veći stranci u Zagrebu nego tamo”.

Ćurković je napomenuo da je dinamika seminara išla u smjeru širenja raspona pitanja umjesto njihova sužavanja i zaokruživanja zaključcima. Gastarbajterska figura je, kaže, diskurzivno nužno podređena i nemoćna za ravnopravnu interakciju pozivanjem na njemačku legitimaciju vlastite društvene pozicije i kao takva mora pronaći pukotine iz kojih bi subverzivno djelovanje bilo omogućeno.

Gal Kirn je govorio o temi koja nije ušla u program – o unutarnjim jugoslavenskim radničkim migracijama. Konkretno, građevinskim radnicima iz zemalja bivše Jugoslavije na privremenom radu u Sloveniji, primoranim na višemjesečni život u radničkim barakama i samačkim stanovima – potencijalno vrlo plodnoj temi za istraživanje o radničkoj poziciji, (ne)postojanju sindikalnih aktivnosti i sustavu unutar kojeg je ta situacija proizvedena. Tom fenomenu kontrapunktirao je propali štrajk turskih radnika u Fordovoj tvornici u Kölnu 1973. Oni su, uz nezadovoljavajuće uvjete rada, bili plaćeni osam maraka po satu za razliku od njemačkih kolega koji su dobijali deset. Radnički savjet, sindikat i njemački radnici koji su se odbili solidarizirati organizirali su protuprosvjed kojim su stali na stranu uprave. Stvar je razriješila policija rastjerivanjem štrajka, a 600 turskih radnika je otpušteno. Kao protutežu ovakvoj koncentraciji moći, Kirn se zalaže za mogućnost stvaranja radničkog, antifašističkog imigracijskog pokreta.

Nebojša Jovanović je ukazao na dominantno mušku reprezentaciju gastarbajtera u filmu. Jugoslavenska ekonomska emigracija je dominantno i bila muška zbog potreba industrije i “bauštele”, dok je post-socijalistička ženska, ona koja radi u uslužnim djelatnostima i brine o njezi domicilnog stanovništva. Pritom je rodna perspektiva od koristi pri proučavanju “ženskih” poslova i položaja radnica, a aktivistički pristup kod migracijskih pojava poput traffickinga.

Žilnik je podvukao da jugoslavenski gastarbajter nije nastao isključivo iz osobne potrebe za stjecanjem kapitala, već međudržavnim sporazumom Tita i Willyja Brandta iz 1968, dok se politička emigracija, za razliku od ekonomske, danas predstavlja brojnijom nego što je bila.

Diskusija je bila skraćena zbog vremenskih preklapanja s prethodnim predavanjem i projekcijom Žilnikovih filmova koja je uslijedila nakon nje, a razgovor između njega i Budena kasnije je nastavljen u kinu Tuškanac. Zbog toga je izostala mogućnost konkretnije međusobne rasprave, pa smo umjesto diskusije dobili skup kraćih izlaganja. Trodnevni je seminar, prema reakcijama panelista i publike, poslužio za otvaranje novih pitanja, da se rad na temi gastarbajterstva proširi i kroz taj ekonomsko-kulturni fenomen dijagnosticira pozicija današnjeg prekarnog radništva i njegovi subverzivni potencijali.