Tema Prošla je godina, 2025., bila idealna za ponovno otvorenje zagrebačkog Kina Europa – ova nekadašnja žila kucavica gradskog filmskog života time bi proslavila 100. godišnjicu postojanja. Osim simbolike, ta je godina doista bila i službeno predviđena za dovršetak obnove i ponovno otvorenje kina, kako je to predvidio Program razvoja kulture Grada Zagreba 2024.-2030. Riječ je o strateškom dokumentu s konkretnim mjerama, nositeljima i rokovima provedbe, koji za Kino Europa predviđa dovršetak sanacije i obnove te izradu plana upravljanja i korištenja, oboje do 2025. godine. Ipak, građevinski radovi započeli su tek u veljači 2026., a predviđeni završetak sada se najavljuje za studeni 2027.
U javnim komunikacijama kroz godine pojavljivale su se različite informacije o planovima otvorenja, napretku radova i uzrocima zastoja, pa smo od Grada Zagreba nastojali doznati što se u posljednjih nekoliko godina događalo s kinom: što stoji iza odgoda, što obuhvaća aktualni projekt obnove i što se mijenjalo u odnosu na ranije predstavljene planove.
Kompleksna vremenska crta obnove Kina Europe započinje, naravno, 2019. kada je Kino zatvoreno, nakon što je Zagreb Film Festivalu uskraćen nastavak zakupa uz obrazloženje da zgradu treba obnoviti, a upravljanje prostorom preuzeo je Kulturno-informativni centar. Zgrada je odmah po zatvaranju ograđena skelama, no iza njih se dugo nije događalo ništa. Prema rješenju Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, Grad je bio obvezan u roku od 120 dana od zatvaranja predati dokumentaciju za sanaciju, no taj rok, koji je istjecao u rujnu 2019., nije ispoštovan. Ugovor o izradi projekta obnove s arhitektom Alanom Braunom potpisan je tek krajem te godine, no sredstava za provedbu radova u proračunu nije bilo.
U lipnju 2020., tri mjeseca nakon razornog potresa, obnova pročelja i krovišta ipak je započela, a krajem godine predstavljen je i projekt obnove koji je predviđao uređenje kino dvorane s 400 sjedala (nešto manje od dotadašnjeg kapaciteta), povratak originalnih arhitektonskih elemenata poput pozlaćenih ukrasa koji su dotad bili skriveni ispod žbuke te dio radne sobe Orsona Wellesa, koju je Gradu Zagrebu donirala hrvatska filmašica i Wellesova partnerica Oja Kodar.
Iz odgovora današnje gradske uprave doznajemo da je obnova južnog i istočnog pročelja zaista i završena 2021., no prvobitni projekt, kako navode, “nije uzimao u obzir možebitna oštećenja uslijed dvaju potresa”. Stoga je naručen detaljni pregled konstrukcije, sondiranje zidova i izrada novog elaborata koji je ukazao na potrebu ojačanja konstrukcije – zbog čega zapadno pročelje i krov čeka ponovna obnova. Na pitanje o ukupnim troškovima tih radova, konkretnim oštećenjima od potresa i vremenskom opsegu novelacije projekta odgovor nije stigao.
Druga etapa – uređenje interijera, obnova instalacija i ostalih unutarnjih elemenata – trebala je započeti 2022., a gradska uprava najavljivala je dovršetak u roku od dvije godine. No do radova nije dolazilo, a u službenoj komunikaciji kao razlozi navodili su se ishodovanje dozvola i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, koji su bili i preduvjet za prijavu na EU fondove kojima se planiralo financirati nastavak obnove.
Na pitanje o kojim je imovinsko-pravnim odnosima konkretno riječ, Grad odgovara da je predmet obuhvata zahvata obnove isključivo zgrada Kina, a da se radi o susjednom “stakleniku koji se nalazi uz zgradu Kina, a ispod poslovne zgrade na k.č.br. 2213” – prostoru koji danas zauzima restoran Basta s povezanim dvorištem. “Smatramo da je imovinsko-pravni status nekretnine jasan, a zbog uknjižbe tražimo da Sud utvrdi da je tzv. staklenik vlasništvo Grada Zagreba, koji drži posjed. Također, prolaz ispred kina predstavlja javnu površinu, što je svojom Odlukom o proglašenju prolaza komunalnom infrastrukturom potvrdila i Gradska skupština Grada Zagreba”, dodaju.
Iako iz odgovora i dalje nije jasno kako je navedeni spor povezan s obnovom zgrade Kina Europa, pretragom javno dostupnih sudskih odluka može se rekonstruirati kompleksan imovinski proces koji seže još u 1992., kada je tvrtka Baredo Commerce d.d. zakupila od Grada tadašnji poslovni prostor od pedesetak kvadrata. Posjednik je izgradio današnji ugostiteljski objekt od nešto manje od 300 kvadrata, uz valjanu građevinsku dozvolu, no ugovor o zakupu je istekao davne 1997. Baredo je iste godine (neuspješno) sudski tražio da mu Grad Zagreb prizna pravo vlasništva temeljem izgradnje, a Grad se tim posjedom, prema dostupnim podacima, nije bavio sve dok nije otkupio Kino Europu od tvrtke Kinematografi d.d. 2007. Peripetija sa “staklenikom” zatim je imala par sudskih epizoda kroz koje su i Kinematografi i Grad Zagreb neuspješno pokušavali preuzeti posjed i utvrditi vlasništvo nad prostorom.
Grad je konačno dobio pravo na potražnju zaostale naknade za zakup od Baredo Commercea u parnici koja je trajala od 2019. do 2021., no Baredo je 2022. pokrenuo drugu parnicu “radi utvrđenja prava vlasništva nad predmetnim poslovnim prostorom”, koja je još uvijek u tijeku. Spor se sljedećih godina zahuktao u vidu žalbi i prigovora s obje strane u nekoliko sudskih procesa s kontradiktornim rješenjima, a cijelu sliku najbolje opisuje recentna presuda, donesena u ožujku 2026., koja utvrđuje da su raniji sudovi iste tužbe jednom usvajali, a drugi put odbijali, te da je pitanje vlasništva nad prostorom svaki put rješavano drugačije. Tom je presudom zaustavljen postupak ovrhe za najamninu, a status nekretnine ostaje nerazriješen.
Vratimo se stoga obnovi same zgrade. Kako objašnjavaju iz Grada, na temelju elaborata naručenog zbog oštećenja nastalih u potresima, arhitekt Braun je novelirao projekt kako bi se konstrukcija ojačala i uskladila sa sigurnosnim standardima. Ostali elementi projekta ostaju isti, s tim da se čini da aktualni planovi predviđaju i ugostiteljski objekt, koji u prvoj verziji projekta nije spominjan:
“Planira se uspostava izvorne tlocrtne dispozicije, uz neznatno smanjenje broja sjedala radi većeg komfora, restauracija povijesnih elemenata i omogućavanje pristupa osobama smanjene pokretljivosti, ali uz potpunu obnovu scenske i AV tehnike. Kino će – drugim riječima – biti obnovljeno u izvornom izgledu, a svi infrastrukturni i projekcijski sustavi će biti suvremeni. Ugostiteljski objekt je prirodni komplement kino ponudi, ali njegov modus operandi tek treba dogovoriti.” Uz navedeno, planirana je i obnova sustava vodovoda i odvodnje, elektrotehničkih instalacija i sustava grijanja, hlađenja i ventilacije te unaprjeđenje energetskih svojstava zgrade.
A da bi se sve to realiziralo, ključno je bilo osigurati sredstva. Prva etapa obnove, pokrenuta još za Bandićeve uprave, financirana je iz pričuve koju Grad Zagreb uplaćuje GSKG-u kao upravitelju, no kako sredstava nije bilo dovoljno, GSKG je dignuo kredit koji se, putem KiC-a, otplaćuje kroz povećanu pričuvu. Manja financijska injekcija stigla je 2023., kada je Ministarstvo kulture dodijelilo Gradu nešto više od 131.000 eura za opremanje i digitalizaciju dvorane te obnovu sustava grijanja no ta su sredstva, pokazalo se, stigla prerano.
Ključno i većinsko financiranje ovisilo je o uspjehu prijave na EU fondove. U srpnju 2025. Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU te Središnja agencija za financiranje i ugovaranje konačno su s Gradom Zagrebom potpisali ugovor za provedbu projekta “Novo Kino Europa – unaprjeđenje javne kulturne infrastrukture”, s KiC-om kao partnerom. Ukupna vrijednost projekta iznosi nešto više od 11,6 milijuna eura, od čega 6 milijuna čine bespovratna sredstva iz EU fondova, a ostatak Grad financira iz proračuna i zajma Europske investicijske banke.
Osiguranje sredstava nije značilo i brz početak radova. Tijekom 2025. provođena je javna nabava – tvrtke za nadzor odabrane su u ljeto, a izvođač građevinskih radova, ING-GRAD d.d., tek u rujnu. Ugovoreni iznos od nešto više od 11 milijuna eura bio je za oko tri milijuna viši od procjene u javnoj nabavi, što Grad objašnjava inflacijom, raspoloživošću građevinskih tvrtki (što ih je manje, cijene su više) te tehničkim i organizacijskim izazovima gradilišta u centru grada.
Jedan od tih izazova bio je i smještanje dizalice za izvođenje radova. Kako navode iz Grada, “planirana lokacija za kran nalazila se iznad podrumskog prostora u državnom vlasništvu koji je bio u zakupu te je bilo potrebno pregovarati s Državnim nekretninama da se spomenuti zakup privremeno obustavi kako bi Grad mogao preuzeti prostor i postaviti kran na njega, uz obavezu očuvanja konstrukcije i vraćanja prostora u prvobitno stanje, za što je napravljeno tzv. osiguranje dokaza odnosno detaljna evidencija zatečenog stanja”. U prosincu 2025. Grad je objavio da u dogovoru s Državnim nekretninama preuzima zakup tog prostora tijekom trajanja radova na Kinu.
To nas, konačno, dovodi do stvarnog početka obnove Kina Europe početkom 2026., gotovo sedam godina od zatvaranja. Kao što je vidljivo iz svega navedenog, na putu do njih stajali su naknadna izrada elaborata nakon potresa, pravna pitanja oko prostora na česticama u vlasništvu Grada te osiguravanje financiranja. Svaki od tih procesa – prijave za financiranje, parnice, pregovori, ponovna ispitivanja strukture i izrada dokumentacije – ima svoju logiku i trajanje, no projekt ni u kojem stadiju nije napušten već je Grad na njemu aktivno radio.
Ipak, uzastopno najavljivanje rokova koji su se pomicali – krajem 2022., pa 2024., pa 2025. – bez jasnog javnog objašnjenja opravdano je izazvalo nepovjerenje građana. Kao uprava koja kulturnu infrastrukturu stavlja u središte svoje platforme i koja na kapitalnim kulturnim projektima doista i radi, trebala bi komunikaciju o ključnim mjestima građanskog interesa voditi konkretnije i transparentnije. No uz pitanje obnove, otvorenim ostaje i ono kakav će program obnovljeno kino nuditi i tko će njime upravljati. O tome više u idućem tekstu ovog temata.
Tekst je objavljen u sklopu projekta Kulturni hodogram, sufinanciranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba za proizvodnju i objavu programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama.
ObjavljenoObjavljeno
