Pucanjem okvira platno je oslobođeno

Pišu: Učenice i učenici ŠPUD Zagreb

Riječ je o projektu Ivan Kožarić u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna – 75 godina poslije kojim UBU (Udruga bivših učenika ŠPUD-a Zagreb), zajedno s partnerima i suradnicima, obilježava 75 godina od završetka Kožarićeva školovanja u tadašnjoj Državnoj obrtnoj školi koju je pohađao od 1939. do 1941. Izložba obuhvaća neke od Kožarićevih najranijih crteža i skulptura, iz vremena djetinjstva i rane mladosti (od crteža iz osnovne škole do priprema za Akademiju likovnih umjetnosti), a među radovima su i djela koja do sada nikad nisu bila izlagana. 

Izložbom Ivana Kožarića u ŠPUD-u cilj je bio uspostaviti kontakt između umjetnika i publike. Jedna od ideja izložbe bila je približiti stvaralaštvo nekadašnjeg učenika ŠPUD-a sadašnjim generacijama, a zatim kroz prezentaciju Kožarićeva stvaralaštva upoznati učenike s metodama i umjetničkim postupcima u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti.

Izložba je kronološki podijeljena, ovisno o vremenskom razdoblju njegovog stvaralaštva. Pri ulazu u Salon pružaju nam se dvije mogućnosti obilaska izložbe. Prva mogućnost je da izložbu započnemo ulaskom u lijevu prostoriju. Tamo imamo priliku vidjeti neke od njegovih najmlađih radova te iz kasnijeg razdoblja njegova života, a obilaskom izložbe postepeno ćemo dolaziti do sve starijih radova, pa sve do njegove osnovnoškolske dobi. Druga mogućnost je da pri ulasku započnemo s prostorijom u koju gledamo. Tada ćemo obilaziti izložbu od njegove osnovnoškolske dobi kroz sve godine stvaranja, od akademskih radova pa sve do samostalnih.

Također, izložba sadrži i videoprojekciju o njegovu životu i umjetničkom stvaralaštvu, na kojoj možemo vidjeti gdje je sve izlagao, s kime je sve radio te čuti njegove ideje, neke od njegovih problema vezanih uz određena razdoblja života te što ga je sve inspiriralo u stvaranju umjetničkih djela.

Bruno Krehula

Autor izložbe Ivan Kožarić rođen je u Petrinji 10. lipnja 1921. godine. U Zagrebu živi od svoje desete godine gdje je također pohađao Školu primijenjene umjetnosti i dizajna odnosno tadašnju Državnu obrtničku školu. Nakon boravka u Parizu vraća se kući u Zagreb. Nakon svega uslijedile su izložbe po cijelom svijetu, pa nakon dosta godina i kod nas u školi, pod nazivom 75 godina poslije. Na toj su izložbi prikazana djela od njegove najranije dobi pa sve do danas.

Iva Sokol

Kožarićevo djelo koje me se najviše dojmilo je Kolo. Djelo je niski reljef koji prikazuje nekoliko muškaraca i žena koji plešu kolo. Obrada kamena je prilično gruba i, iako možemo prepoznati i razlikovati lica, nije potpuno naturalistička već realistična, s dijelovima koji su stilizirani, poput odjeće koja izgleda prilično kruto. Ovo je jedno od Kožarićevih ranijih djela, što možemo vidjeti po tome što nije kompletno konceptualno i apstraktno. Na izložbi smo mogli vidjeti njegova djela iz mladosti, ali i kasnija djela poput koncepta Razbijanje okvira.

Marija Puljić

Izložba nosi naziv Ivan Kožarić u ŠPUD-u – 75 godina poslije zato što se njome obilježava 75 godina od završetka Kožarićeva školovanja u tadašnjoj Državnoj obrtnoj školi. Prva soba u koju posjetitelji ulaze je soba s mnoštvom bijelih platna. Platna su jednostavna i bijela, ali ne i obična. Naime, specifičnost se nalazi u tome što kad platna promatramo kao cjelinu, svakom od njih je okvir sve oštećeniji. Okvir biva sve oštećeniji, platna u sredini sve naboranija, a sve to zajedno ostavlja dojam borbe platna s okvirom, sve dok naposlijetku okvir ne pukne. Pucanjem okvira platno je oslobođeno. 

U tu istu sobu, Kožarić je izvrsno ukomponirao svog Hodača koji se nalazi u centru sobe kao simbol slobodnog kretanja. Kožarić je svojim platnima uspio potaknuti na razmišljanje, možemo ih protumačiti kao alegoriju. Interesantno je to što je jasno dao do znanja da je riječ o nekoj vrsti oslobođenja, ali je ipak ostavio dovoljno prostora da promatrač u bijelom platnu vidi što god želi ili treba vidjeti. Smatram da su platna bijela jer svaki čovjek sam najbolje zna što je za njega naslikano na tom platnu, odnosno što je to što on mora osloboditi iz okvira. Čovjek također najbolje zna što je uopće njegov okvir koji ga sputava, kojeg treba proširiti, pa čak i slomiti kako bi se iz njega oslobodilo nešto novo i bolje.

Tea Lazić

Izložba Ivana Kožarića je postavljena u četiri sobe: tri s njegovim radovima i ulazna soba kroz koju možemo ući u prvu ili treću. U prvoj sobi se nalaze raniji radovi (osnovna i srednja škola) te biografija. U drugoj sobi se nalazi platno na kojem je pušten dokumentarac o njegovu životu u kojem se ujedno prikazuje i kako nastaju radovi iz treće sobe, a ti radovi su razbijeni ili prazni okviri s njegovim potpisom.

Koncept izložbe je vrlo inteligentan jer uđemo li na izložbu iz treće sobe, izložba će nam prvo prikazati njegove kasnije konceptualne radove i kako je došao na ideju da ih napravi. Uđemo li u prvu sobu, izložba će nam prikazati proces njegovog mijenjanja stila kroz godine i prijelaz u konceptualnu umjetnost. To znači da nije bitno u koju sobu prvo uđemo – informacija koju dobijemo bit će ista.

Max Kostelac                                              

Ivan Kožarić jedan je od najznačajnijih suvremenih umjetnika u Hrvatskoj. Njegova izložba pod nazivom 75 godina poslije bila je izložena u salonu Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, škole koju je i on sam pohađao. Izložba je bila postavljena u tri prostorije, među kojima je bio i hodnik. Prva prostorija bila je soba s njegovim ranim radovima, iz raznih godina njegova školovanja. Crteži su crtani prema pravilima, s temama koje su bile zadane. U trećoj prostoriji nalazio se projektor koji je prikazivao film o Kožariću. U četvrtoj prostoriji su bili razbijeni okviri, samo s potpisom autora. Tim okvirima Kožarić je htio prikazati oslobađanje od zadanih tema i pravila, i ulazak u slobodu koju bi umjetnik trebao imati pri izradi djela.

Klea Križ

U prvom odjeljku Kožarićeve izložbe mogu se vidjeti njegovi rani, srednjoškolski radovi i biografija. U tom je razdoblju crtao. Nasuprot ulazu drugog odjeljka odvijala se projekcija koja je u obliku kraćeg dokumentarnog filma prikazivala Kožarića i njegove zanimljivosti iz ranijeg života. U toj su se prostoriji također nalazila njegova dva kiparska djela – glava na postolju s lijeve strane i reljef na desnom zidu. U posljednjoj prostoriji nalazio se nešto veći broj slikarskih platna koja su bila u svakakvim stanjima – neka su bila zgužvana na zidovima, neka su bila na podu, a neka su bila obješena na niti sa stropa. Zanimljiva i pomalo neobična stvar kod tih platna je ta što su sva bila bijela, neiskorištena, jedino je par platna na podu imalo njegov potpis u donjem desnom kutu.

Patrik Kostić

U Školi primijenjene umjetnosti i dizajna postavljena je izložba Ivana Kožarića pod nazivom 75 godina poslije. Tim su nazivom kustosi htjeli kazati da je prošlo 75 godina od završetka Kožarićeva obrazovanja u tadašnjoj Obrtnoj školi.

Izložba je podijeljena kronološki, od njegovih najranijih djela do danas. U prvoj prostoriji su crteži iz djetinjstva napravljeni u osnovnoj školi. Svoj prvi portret napravio je u olovci s desetak godina. Većinu radova iz mladih dana crtao je u olovci, drvenim i vodenim bojama. Nakon završetka osnovne i srednje škole upisuje likovnu Akademiju što se jasno odrazilo na njegovim radovima, a to smo sve mogli proučiti u dokumentarnom filmu koji se nalazio u drugoj prostoriji. Film govori o njegovu školovanju, putovanjima, napretku u crtanju i kiparstvu te njegovim najpoznatijim djelima. 

U posljednjoj prostoriji postavljeni su njegovi najkasniji radovi koje je napravio s 90 godina, a neke čak i na dan otvorenja izložbe. To su bila slikarska platna razbijena na razne načine. Kada je Kožarić došao sugerirati kustosima kako posložiti radove, na ulazu u Salon ugledao je prozor koji ga je očarao ljepotom pastelnih boja listova i ljestvi, pa se približio prozoru i napisao svoje inicijale u donji desni kut kako bi zabilježio svoje ime na tom predivnom pogledu. 

Ana Ratkajec

75 godina poslije izložba je jednog od najznačajnijih suvremenih umjetnika u Hrvatskoj, Ivana Kožarića. Izložba je postavljena povodom 75. obljetnice otkako je Kožarić završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Kako bi se dočarao dašak toga vremena, izložba se nalazila u Salonu Izidora Kršnjavog koji se nalazi u sklopu škole. Izložba je bila smještena u tri prostorije te nas vodila kroz njegova najranija djela pa sve do danas. U prvoj prostoriji nalazili su se najnoviji radovi te su se najviše isticala uništena platna. U drugoj prostoriji uz njegova djela mogli smo vidjeti i priču o njegovu životu i radu. U trećoj, a također i posljednjoj prostoriji, nalazila su se njegova najranija djela koja su bila više realistična te su se od onih u prvoj prostoriji drastično razlikovala svojom tematikom, tehnikom i načinom izvedbe. Povodom otvorenja i sam Kožarić je došao te je svatko mogao popričati s njime i doznati sve što ga je zanimalo. Kada je Kožarić ušao u školu, prisjetio se svojih mladih dana te se zaustavio kod prozora i dugo ga promatrao, pa se na kraju odlučio i potpisati kraj njega. 

Nina Pospiš

U Izložbenom salonu Izidora Kršnjavog izložba jednog od najznačajnijih umjetnika u Hrvatskoj, Ivana Kožarića, pod nazivom 75 godina poslije, obuhvatila je njegove najranije crteže, od osnovne škole, pa sve do kasnije dobi. Podijeljenu u tri sobe, izložbu možete shvatiti na dva načina, ovisno od koje sobe prvo krenete. Prva soba se sastoji od Kožarićevih osnovnoškolskih radova i biografije. Zatim, u drugoj sobi, postavljeno je platno i projektor gdje se prikazuju kratki filmovi iz Kožarićeva kasnijeg života. Posljednja soba sadržava mnogo slikarskih platna koja su bila razbijena te njegovo djelo Hodač. Postupnim prelaženjem od prve do posljednje sobe može se zaključiti da razbijena platna predstavljaju limitaciju, a on uništava tu limitaciju.

Marija Čop

U prvom dijelu izložbe predstavljeni su neki od njegovih radova iz ranog života, naprimjer, slike pejzaža koje su naslikane akvarelom te crteži životinja, napravljeni tehnikom olovke. Koristio je i ugljen za neke minimalističke ili skicozne radove ljudskih figura. Isto tako, bavio se fotografijom i predstavio seriju crno-bijelih slika pejzaža na kojima je s jednom ili više boja povlačio razne uzorke i njima isticao pojedine stvari na slikama. U kasnijem je životu počeo preispitivati umjetnost, što se vidi u posljednjem dijelu izložbe, gdje je prikazana skupina potrganih, praznih platna kojima se htio osloboditi okvira umjetnosti.

Karla Zrinščak

Ulaskom u Salon, u prvoj prostoriji ravno nalaze se Kožarićevi radovi iz njegove najranije dobi kao što su raznorazni aktovi, slike zavičaja, autoportret i radovi nastali dok je pohađao osnovnu školu. Radovi u prvoj prostoriji su više figurativni i uglavnom rađeni olovkom i akvarelom. U drugoj prostoriji je projektor s dokumentarnim filmom o Kožarićevu životu i njegovim radovima. Kako se približavamo trećoj prostoriji tako su njegovi radovi više apstraktni i nisu samo crteži nego i sklupture. U sredini je skluptura Hodača koja se originalno nalazi u gradu Rijeci, a oko nje su polomljena i uništena bijela slikarska platna koja predstavljaju monotoniju koju treba razbiti. 

Marija Tunjić

Na izložbi su postavljeni radovi od Kožarićevih najranijih crteža i skulptura iz rane mladosti do današnjih radova među kojima su i radovi koji do sada nikada nisu bili izlagani. Osim najranijih radova, prikazan je dokumentarni film o njegovu životu koji nas uvodi u suvremenu umjetnost. U filmu možemo vidjeti njegov atelje gdje su izloženi, više-manje, svi radovi. Cilj izložbe je upoznati učenike s njegovim stvaralaštvom, metodama i umjetničkim postupcima u suvremenoj umjetnosti. Kožarićevi najpoznatiji radovi su skulpture Prizemljeno sunce i Hodač koji je također izložen.

Anja Šoštar

Na izložbi su predstavljeni radovi Ivana Kožarića, nastali tijekom 75 godina njegova rada. U sklopu toga bili su izloženi čak i crteži koje je nacrtao u osnovnoj školi. Između ostalog, mogli su se vidjeti i radovi koje je napravio tijekom pripreme za likovnu Akademiju te dok ju je pohađao. Crtao je i svoje autoportrete, no uz to bio je i kipar tako da je napravio i mnoge skulpture. Jedna od skulptura koja je bila izložena je Hodač. Uz tu skulpturu bila je izložena i serija razbijenih platna za slikanje pod nazivom Razbijanje okvira. Na izložbi se mogao pogledati i kratki film o Kožariću i njegovu životu odnosno radu. Osobno su me se najviše dojmili autoportreti, crteži iz osnovne škole te radovi koji su bili priprema za prijemni ispit. Mislim da je izložbu bilo vrijedno posjetiti jer se može saznati mnogo stvari koje nisu poznate javnosti. Sam dizajn plakata za izložbu je neobičan (pomiješane riječi odnosno drugačiji redoslijed riječi), no mislim da je to isključivo zbog neobične izložbe.

Jelena Katarina Milićević

* * *

Program pisanja o umjetnosti i medijske pismenosti za učenike Škole primijenjene umjetnosti i dizajna (ŠPUD) u Zagrebu nastao je u suradnji udruge Kurziv, nakladnika portala Kulturpunkt.hr, i Udruge bivših učenika ŠPUD-a Zagreb – UBU. 

Program je u školskim godinama 2015/16. te 2016/17. realiziran u obliku projektne i izvanučioničke nastave koji interdisciplinarno povezuje suvremene umjetničke prakse, novinarstvo i rad mladih umjetnika kroz samostalni i timski rad, stručna predavanja i prezentacije. Tako su prve godine učenici Odjela unutrašnje arhitekture stekli uvid u u autorske-spisateljske vještine u formama s kojima će se susretati – sažetak neke teme, analiza rada, prezentacija koncepta umjetničkog djela u pisanoj formi i tematski esej. Posljednja faza pilot programa organizirana je u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti. Arhitekt i kustos Antun Sevšek proveo je učenike Primijenjene kroz izložbu 3LHD Interakcije. Nakon posjeta izložbi, učenici su u samostalno odabranim pisanim formama, uz mentorsku koordinaciju, radove o izložbi objavili na stranicama portala Kulturpunkt.hr.

Novi ciklus provedbe programa medijske pismenosti u suradnji sa ŠPUD-om i to s polaznicima 3. razreda škole, provodili smo od listopada do prosinca 2016. godine. U sklopu tih aktivnosti, paralelno smo razvijali priručnik za medijsku pismenost, u suradnji s GONG-om. Priručnik, odnosno primjeri i vježbe strukturirani su na način da se sadržaji mogu primjenjivati u nastavi za više razrede osnovne škole, srednju školu te kroz neformalne i informalne obrazovne programe namijenjene populaciji mladih. Program u ŠPUD-u strukturom je pratio strukturu priručnika te su se materijali iz priručnika primjenjivali u nastavi. U sklopu produkcije, učenici su posjetili izložbu Ivana Kožarića u školskom Izložbenom salonu Izidor Kršnjavi o kojoj su potom pisali osvrte. Program UBU-a i Kurzva je kao takav uvršten u sam Kurikulum ŠPUD-a i time postao pionirski na području srednjoškolskog obrazovanja u RH.

Objavljeno 30.12.2016.