Kritika Piše: Marija Borovičkić
Odsjek za animirani film i nove medije, osim što je najmlađi odsjek pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, posljednjih se godina profilirao kao kadrovski i programski najkvalitetniji i najprogresivniji unutar institucije relativno tradicionalnih i neadekvatnih metoda i kriterija obrazovanja. Potonji doprinose nepisanom ustaljenom obrascu koji zadovoljava postavljene standarde visokoobrazovnih institucija u Hrvatskoj. Nažalost, istovremena diskrepancija između ovog obrasca i progresivnih kulturnih politika i retorike suvremenog obrazovnog sustava češće pada u korist postojećeg stanja nego transformativnog potencijala.
Ipak, kao primjer dobre prakse, spomenuti Odsjek prestrukturirao je tradicionalni komunikacijski model između nastavnika i studenata na likovnim akademijama i ukinuo “klase” koje su označavale svojevrsnu pripadnost određenom nastavniku i mentoru. Time je onemogućeno vezivanje uz nastavnika i njegov specifični senzibilitet. Na prvo mjesto postavljeni su studenti kao kreativne i slobodne individue, s ciljem pružanja istraživačkog okvira u kojem će ih se usmjeravati i podupirati, a ne mentorirati u tradicionalnom smislu i odnosu jedan na jedan.
Unutar opisanog programa, multumedijalna umjetnica i nastavnica Andreja Kulunčić 2011. godine uvodi, točnije razrađuje, već postojeći kolegij MMU (Multimedijska i multidisciplinarna umjetnost), pod nazivom MMU6, s idejom povezivanja studenata raznih profesija koji će raditi na zajedničkom projektu i umrežiti se kroz interdisciplinarnu suradnju i nadogradnju. Na kolegij se prijavilo 26 studenata različitih fakulteta i usmjerenja (Filozofski, Strojarstvo i brodogradnja, Prirodoslovno-matematički, Agronomski, Arhitektonski, Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, Akademija dramske umjetnosti i različiti smjerovi Akademije likovnih umjetnosti). Formirano je pet radnih grupa koje su nastojale obuhvatiti što raznolikiji stručni spektar studenata.
Projekti su krenuli od nule i modelirali se kao “živi materijal” koji je nastajao pred njima i kojem su doprinosili različiti senzibiliteti, optike i stručna usmjerenja članova. Osim što je studente maksimalno zaintrigirao i aktivirao, kolegij MMU6 utjelovio je alternativne pedagoške strategije interdisciplinarnosti i pluralizma u obrazovanju. U skladu s novim praksama Odsjeka, model projektne nastave i suradničko-timskog rada transformirao je uobičajeni odnos nastavnika i studenta u svojevrsni partnerski odnos i orijentaciju prema studentu koja se pokazala izuzetno produktivnom i poticajnom.
Međutim, usred nastavnog semestra uprava fakulteta službeno je zabranila kolegij. Objašnjenje se temeljilo na argumentu o prevelikom broju studenata s drugih fakulteta, odnosno problemu educiranja i financiranja “tuđih” studenata. Pravni okvir restriktivne mjere postavila je novodonesena odluka fakulteta o maksimalnom broju studenata s drugih fakulteta: do 20% od ukupnog broja studenata s ALU, čemu koncept i struktura studenata kolegija MMU6 nisu bili u mogućnosti udovoljiti. Apsurd ovog argumenta jasan je i iz činjenice da ovaj kolegij, za razliku od mnogih drugih pri ALU, ne traži nikakve posebne uvjete, financijska ulaganja u umjetničke materijale, terenska putovanja i slično. Iako službeno storniran, MMU6 se u izvannastavnom obliku nastavio održavati do kraja semestra. Zbog onemogućenog ECTS bodovanja i upisivanja u indeks, manji dio studenata je odustao, no većina je pokazala interes za daljnjim neformalnim angažmanom sve do završnih prezentacija projekata. Iako su ga studenti objeručke prihvatili, a fakultetske kolege ga poduprli, MMU6 je naišao na potpuno nerazumijevanje uprave i više nije predlagan unutar institucijskog programa. Svoju je formu prilagodio alternativnim radioničkim oblicima koje je Andreja Kulunčić kasnije samostalno organizirala izvan ALU.
Usprkos zabrani, rezultati ovog kolegija na određeni su se način materijalizirali, osamostalili i nastavili u nekom drugom obliku. Formirala se koherentna grupa studenata, svojevrsna intelektualna klica i kreativni nastavak metodologije angažirane projektne i timske nastave. Dio polaznika kolegija MMU6 povezao se specifičnim interesima i senzibilitetima nastavivši zajednički rad sve do danas. Radi se o mladom umjetničkom kolektivu koji djeluje pod nazivom Prostor je taktika, a u širem sastavu čini ga devet članova: Marta Banić, Vida Guzmić, Barbara Marjanović, Martin Mrzljak, Luka Smetliško, Bojan Mucko, Lea Vene, Darko Masnec i Stjepan Milas. Zastupaju i koriste raznovrsne profesije poput povijesti umjetnosti, kulturne antropologije, filozofije, novomedijske umjetnosti, animacije, grafičkog dizajna, plesa i vizualnih komunikacija.
Od početka zajedničkog rada do danas ostvarili su osam izložbi, projekata i radionica čiju zajedničku okosnicu čini timsko eksperimentalno umjetničko-istraživačko djelovanje i promatranje određenog prostora, fenomena ili teme. Njihovo intenzivno međusobno povezivanje, kako na prijateljskoj i osobnoj razini, tako i u profesionalnim i radnim uvjetima, pri dolasku u određeni prostor inducira neku vrstu snažnog kolektivnog suživota i dijaloga koji transcendira iz njihove međusobne komunikacije u komunikaciju s prostorom. Radi se o fleksibilnim i interdisciplinarnim taktikama kolektivnog mišljenja prostora – suptilnog prepoznavanja i imenovanja zatečenih vidljivih i nevidljivih struktura koje rezultiraju site-specific intervencijama i aktivnostima.
Opisujući uvjete i način zajedničkog rada, članica kolektiva Lea Vene ističe da njihovi projekti igrom slučaja redovito nastaju u manjku vremena i ekstremno stresnim uvjetima koji stvaraju neobičnu motivirajuću intenzivnost i temeljne preduvjete za koncentrirani istraživačko-dijaloški rad. Tome zasigurno doprinosi i dimenzija intimiteta kroz njihova česta privatna druženja te sposobnost i vještina uvažavanja i produciranja jednakovrijednih, paralelnih i prožimajućih interdisciplinarnih mišljenja – radnog modela čije smo potencijale opisali kroz kolegij MMU6. Konačna produkcija i rezultati njihovih istraživanja opredmećuju se primjerice u formama videa, zvuka, izvedbe uživo – svojevrsnog “skrivenog” performansa i radionice. Vrlo bitan i uvijek prisutan segment čini tekst – bilo kroz cut-out-ove, reference ili čitanja izjava kazivača, bilo kroz njihove osobne modifikacije i interpretacije odabranog teksta čiji finalni oblik može biti u pisanom ili audio-čitanom obliku.
Zanimljivo je da kolektiv nikada nije imao jasno ime izložbe i da njihov identitet najsnažnije nosi neobičan i sugestivan naziv Prostor je taktika, koji se može shvatiti vrlo široko i označavati ime izložbe, grupe ili pak umjetnički statement. S obzirom da su djelovali i stvarali na brojnim zagrebačkim lokacijama, pomalo je iznenađujuće koliko diskretno i neeksponirano egzistiraju na umjetničkoj sceni. U nekoliko godina ostvarili su vrlo zanimljive i sada već senzibilitetom prepoznatljive projekte i izložbe u prostorima Medike, Galerije SC-a, Galerije 90-60-90, MM centra, Grete, bivšem prostoru Studentskog eksperimentalnog kazališta (SEK) i javnom prostoru grada kroz inkluzivniji radionički format šetnje i psihogeografsku analizu.
Opisani kolektiv primjer je dobre prakse i potentnosti suvremenih edukacijskih metoda koje su krajnje potrebne našem obrazovanju, a čije je postulate pri Odsjeku za animirani film i nove medije možda najjasnije ili najprogresivnije integrirala Andreja Kulunčić u svom konceptu kolegija MMU6. U njemu je stvorena istraživačko-umjetnička platforma koautorstva, integracije i interdisciplinarnog rada, koja je na eksplicitan način utjelovljavala suvremene obrazovne programe i retoriku mobilnosti i studijske fleksibilnosti Bolonjskog procesa. Sve dok širi obrazovni sustav i pojedinačne politike institucija budu funkcionirali po principu perpetuiranja osrednjosti, konzervativnosti i ustaljenih obrazaca, teško će biti oteti se dojmu da nerazvijenost nije samo posljedica mediokritetskog nemara, već i jedna od interesnih taktika zadržavanja postojećeg stanja. Takva praksa štiti privatne interese stornirajući nastavnike, programe i inicijative čije djelovanje prijeti neminovnim mijenjanjem destruktivnih i koruptivnih maksima vlasti i upravljanja.
Samo posljednjih nekoliko godina mogli smo svjedočiti nizu afera i intervencija USKOK-a na raznim fakultetima, počevši od optužnica za kupovinu ispita i pogodovanja pri upisivanju, preko nepotizma, do zlouporabe položaja i ovlasti. Iako su redovito pojedinci ti koji odgovaraju za kaznena djela, nanesene štete nisu tek izolirane, materijalne prirode. One sežu do samog ustroja fakulteta i odsjeka, odnosa među kolegama, strukture nastave i na koncu krajnjih korisnika – studenata. Nepostojanje svijesti i interesa za promjenama generira nestimulativno radno okružje, kako za edukatore, tako i za studente. Tako će, pod izlikom formalne neodrživosti, kolegij MMU6 i njemu slični biti do daljnjeg zabranjeni i osuđeni na alternativne i neformalne oblike djelovanja, dok će mladi kreativni potencijali poput kolektiva Prostor je taktika činiti tek mali realizirani postotak u odnosu na goleme potencijale nekog drugačijeg obrazovnog sustava.
Objavljeno
