Kritika Piše: Ljiljana Žegrec
Kad ideš na koncert grupama kojima ne znaš pjesme, ni albume, ni izgled, a vrstu muzike možeš otprilike pogoditi po youtube pretraživanju, tada nije ni čudno prve dvije skladbe potrošiti na to da odgonetneš koga (ili što) u biti slušaš. Da, to je bio Fall out trio, shvatila sam kad sam zbrojila izvođače – troje ih je na pozornici! Broj ljudi u dvorani tijekom večeri se popunjavao, ali je sveukupna posjećenost bila i više nego slabašna. No, bez obzira na tu malu neugodnost, trojac iz Čakovca svoje je odsvirao kao da nas je puna dvorana.
U mješavini raznih stilova i vrsta, pronašla sam u njihovoj glazbi toliko sitnih asocijacija, slika i pokreta da je moje početno očekivanje instrumentalnog rock koncerta u potpunosti bilo slomljeno. Uopće nisam imala potrebu raditi scenarij na njihovu glazbu, ni smišljati nikakve lyricse. Slike i scenografija dolazile su spotano, a riječi bile nepotrebne. Dvije gitare vodile su dijalog na pozornici, čas snažniji, čas tiši, cijelo vrijeme odajući dojam inteligentno vođenog, promišljenog razgovora savršeno krojenog za kasnonoćne sate radijskog programa na kojem se sluša jazz. U zagušenom zelenom svjetlu ocrtavao se sinkopirani pokret izvođača na bas gitari.
Neobavezno čavrljanje sa članovima grupe Metak za zlikovca i naštimavanje razglasa ispunilo je pauze da bi na kraju Fall out trio svoju ulogu predgrupe odradio toliko savršeno da je Metak za zlikovca, barem za mene, imao poprilično težak posao.
Instrumentalna četveročlana grupa iz Beograda započela je svoj dio koncerta ravno u glavu, brzo i nabijeno, ispunjenu natiskanim notama u toj mjeri da je truba, kao ‘glavni pjevač’, bila okosnica oko koje su se pleli bubnjevi, bas, saksofon i gitara. Također harmonično, ali jače ili ljuće, svirali su zaljubljeno u višeglasju instrumenata i stilova. U njihovoj glazbi, ogoljenoj od bilo kakvih riječi i vokala, nijedan dio nije stršao niti nedostajao. Okarakterizirani su po internetu kao ‘jazz fusion funk rock bend’, a njihov treći album može se skinuti na stranicama Balkanrock Recordsa i osjetiti vedrina kojom sviraju.
Regenerator je prostor u gradu Zaboku, namijenjen promicanju urbane kulture i organiziranju ionako malobrojnih koncerata izvan Zagreba. U subotu, 19. listopada ugostio je ove dvije grupe, s jednim pitanjem koje je ostalo visiti u zraku čak i više od onog stiropornog slova ‘R’ iznad pozornice: Gdje su ljudi, gdje je nestala kultura slušanja muzike?
Tekst je nastao u sklopu neformalnog obrazovnog programa Kulturpunktova novinarska školica Svijet umjetnosti, ciklus 2013-14, udruge Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva.
Objavljeno
Objavljeno
