Tema Ako nas je godina za nama ičemu naučila, to je da su pretpostavke o budućnosti nezahvalne, posebno dok se globalnoj pandemiji još ne nazire kraj, a slika života kakvom se možemo nadati jednom kad stigne i dalje je prilično mutna. Unatoč takvom nezahvalnom zadatku, Reutersov Institut za studij novinarstva i ove je godine objavio predviđanja za trendove u novinarstvu, medijima i tehnologiji za 2021. godinu. Značajan dio izvještaja Reutersovih istraživača očekivano je pripao posljedicama koje će korona-kriza ostaviti u medijskom polju, s naglaskom na dubinski izmijenjene uvjete novinarskog rada.
Posebno se ističe ograničenje fizičkih susreta i posljedični digitalni zamor, nakon kojih se predviđa intenzivniji “povratak novinarstva zajednici”. Tako ravnatelj informativnog programa australske javne radiotelevizije objašnjava kako su se krizi prilagodili crowdsourceanjem sadržaja i najavljuje daljnje kreiranje programa u suradnji sa samim gledateljima. Sa sličnim pristupima eksperimentirala je i BBC-eva Služba za izvještavanje o lokalnoj demokraciji, kao i reporteri koji djeluju u okviru Facebookovog novinarskog projekta, pokrivajući medijski nedovoljno zastupljene teme i područja.
Novinarski pristupi čiji se boom očekuje u 2021. godini u osnovi pripadaju okviru medija zajednice, koji se kao koncept danas često koristi, iako je u formalno-pravnom smislu i dalje nedovoljno definiran. Na njegov neodređeni status ukazao je i Paško Bilić u uvodnom dijelu panel rasprave Mediji zajednice u DKC-ima, održane 21. siječnja u sklopu online konferencije Društvo u centru. Istraživač s Instituta za razvoj i međunarodne odnose moderirao je razgovor u kojem je sudjelovao predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko, te Kristina Tešija sa splitskog radija KLFM, Ana Galant s Radio Rože i Mirjana Radulović s Radio Rojca. Unatoč nedostatku preciznijeg određenja, Bilić je uvodno najjasnije određenje medija zajednice prepoznao u smjernicama Europskog parlamenta koji ih definira kao neprofitne i nezavisne medije, angažirane u pogledu javnog interesa i ciljeva koji imaju širi društveni značaj. Dodaje se i kako je riječ o medijima koji su otvoreni zajednici kojoj služe i sadržajima koje ona stvara.
U hrvatskom zakonodavstvu ne postoji jasna definicija medija zajednice. U tu kategoriju po različitim osnovama mogu spadati manjinski mediji, te mediji koji djeluju na lokalnoj i regionalnoj razini, no najbliži pravnom okviru su neprofitni mediji, prema onome kako ih određuje važeći Zakon o elektroničkim medijima. Riječ je o elektroničkim publikacijama, pružateljima audiovizualnog i radijskog programa – najčešće udrugama civilnog društva koje promoviraju informativne, edukativne, znanstvene, stručne, umjetničke, kulturne i druge potrebe javnosti. Zajednički im je izostanak sustavne podrške, o čemu je govorio Hrvoje Zovko koji je u svom izlaganju istaknuo važnost medija zajednice te iznio plan za njihov opstanak.
“Za dugoročnu egzistenciju medija zajednice potreban je javni fond za novinarstvo. Takav fond već postoji pri Agenciji za elektroničke medije, ali ono što HND zahtijeva je da Vlada iznos tog fonda poveća za tri ili četiri puta. Fond bi se mogao puniti oporezivanjem prihoda koje od oglašavanja na Internetu ostvaruju digitalni monopoli”, istaknuo je. Osiguravanje dugoročne podrške jedna je od mjera za spas novinarstva koje su HND i Sindikat novinara Hrvatske u travnju 2020. uputili predstavnicima vlasti, a o njima i dalje pregovaraju s Ministarstvom kulture i medija. U njima je kao posebno ranjiv istaknut sektor neprofitnih medija, upravo onaj koji je u prethodnoj ekonomskoj krizi bio utočište za brojne novinarke i novinare koji su u njima nastavili svoj profesionalni put. “Riječ je o novinarima i medijima koji otvaraju teme od javnog značaja i daju prostor društvenim skupinama koje ne vidimo u komercijalnim medijima”, ističe Zovko.
Taj bi prostor trebali osiguravati i lokalni mediji koji imaju potrebne kapacitete i infrastrukturu, no umjesto davanja glasa zajednici, u Hrvatskoj su oni najčešće glasila vladajućih koji ih koriste kao platformu za vlastitu političku promidžbu. U tom kontekstu Zovko navodi podatak prema kojem se za lokalne radio postaje godišnje izdvoji i preko 120 milijuna kuna javnog novca, bez jasne ideje što šira javnost time dobiva. “Tražimo da se zabrani da se javne institucije oglašavaju u lokalnim radijima – to je prelijevanje javnog novca u privatne dežpove, drugi naziv za korupciju”, zaključuje.
U radikalno drugačijim uvjetima funkcioniraju radiji zajednice koji djeluju u sklopu društveno kulturnih sredstava. Osuđeni na projektno financiranje, njihovi urednički i novinarski timovi program stvaraju mahom na volonterskoj bazi, no uz izniman entuzijazam, predanost i upornost uspijevaju kreirati kvalitetan i za zajednicu značajan sadržaj. U slučaju KLFM-a koji djeluje u splitskom Domu mladih, za takav je sadržaj zaslužan edukativni program koji udruga provodi od 2017. godine, i zahvaljujući kojemu svake godine imaju priljev novih suradnika i suradnica.
Ove su godine, prema riječima Kristine Tešije, imali najveći odaziv dosad, što je rezultiralo time da je na proljeće, u vrijeme lockdowna kada je i potreba za različitim kulturnim sadržajima bila izraženija, njihov program bio bogatiji za šest ili sedam novih emisija. Pored toga, pokrenuli su i Radio karantenu, ciklus kolaž-emisija koje su uključivale i glasovne priloge slušatelja iz čitave Hrvatske. “Te male intervencije ukazale su na važnost medija zajednice u kojima se bilo koji pojedinac može osjećati sigurno da progovori o nečemu o čemu mu je bitno progovoriti”, objašnjava Tešija koja upravo u širenju zajednice i njenom aktiviranju vidi ulogu medija zajednice u društveno-kulturnim centrima.
Slično kao i KLFM, riječka Radio Roža dobila je priliku za uspostavljanjem osnovne infrastrukture zahvaljujući projektu Žiroskop, realiziranom u okviru poziva Kultura u centru – potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi. Svoju ulogu u riječkoj civilno-društvenoj sceni vidje kao “ljepilo” koje povezuje različite aktere, a kako navodi Ana Galant, kroz svoj program trude se posvetiti i ostalim temama koje zanimaju širu lokalnu zajednicu. Šarolik program koji pokriva različite kulturno-umjetničke i društvene teme kreiraju Rožini volonteri, a zanimljiva je i suradnja na GDD podcastu koji je inicirala riječka gamerska zajednica, dok im radio pruža tehničku podršku u realizaciji. Galant ističe i suradnju s Vijećem mladih Benčić koji su svoj fanzin Brickzine u pandemijskoj izolaciji realizirali i kao audio emisije.
Rad u okviru Omladinskog kulturnog centra Palach Galant smatra važnim za njegovu daljnju popularizaciju i profiliranje kao mjesto okupljanja, stvaranja i aktivizma. Nešto kompleksnija svakako su pitanja tehničkih uvjeta rada i financijske održivosti, koja muče i Rojcovu Mirjanu Radulović, čija je radio drama Pola Città Puttana recentno nagrađena HND-ovom Zagorkom za radio novinarstvo. Rojcu je nedavno dodijeljena i koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge radija, a za prelazak s internetskog streama i slabe privremene frekvencije na regularni FM neće im biti dostatan second-hand mixer koji su kupili uz pomoć zajednice u kojoj djeluju. Programski i tehnički uvjeti za dobivanje koncesije jednaki su za sve prijavitelje i sustav u tom pogledu ne razlikuje profitne od neprofitnih aktera, bez obzira na kapacitiranost i na koncept koji nude, naglašava Radulović. Ipak, Rojc kao neprofitni medij unutar programa smije imati samo tri minute marketinškog programa po satu, dok profitni mediji imaju pravo na trostruko veću minutažu.
“Ostaje nam projektno financiranje, a dugoročno se njime ne može ispuniti sve ono što bismo htjeli od radija”, kaže Radulović. U tom smislu, javni fond za novinarstvo koji bi predstavljao sustavnu podršku medijima zajednice omogućio bi razvoj i stvaranje medija koji će biti lokalnog karaktera i progovarati o temama koje su u javnom prostoru marginalizirane ili ih uopće nema. Bez osiguranja sistemskog i formalno-pravnog položaja njihovo će životarenje i dalje će ovisiti o partikularnim političkim interesima, a opstanak – kako nam je pokazala i prethodna godina – o nepredvidivim društvenim okolnostima.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
