Blic Na konferenciji za medije održanoj 8. lipnja pod nazivom A novinarstvo?, Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske pokrenuli su istoimenu kampanju kojom medije i medijske politike stavljaju na dnevni red tema o kojima će se govoriti u predizbornom periodu. Svim političkim strankama koje žele obnašati izvršnu i zakonodavnu vlast, uputili su upitnik s deset pitanja – od onog osnovnog, koji je smjer njihovih medijskih politika ako dođu na vlast do konkretnih pitanja koja predstavnici sindikalnog i strukovnog udruženja postavljaju u javnosti već niz godina.
“Ova pitanja nastavak su našeg rada u kojem zahtijevamo ozbiljne medijske politike koje se iz godine u godinu pokazuju sve važnijima. U krizi uzrokovanoj pandemijom Covida-19 vidjeli smo kako brzo novinarstvo i novinari stradaju, ali i koliko su važni, ponekad doslovno u spašavanju ljudskih života”, rekla je uvodno predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever. Od tema na koje očekuju očitovanja političkih aktera izdvojila je prije svega medijsku strategiju koja se najavljuje još od pretprošle vlade, ali još uvijek nije donesena.
Upozorila je i na brojne probleme medijskog zakonodavstva, prije svega na loš Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji te problematičan prijedlog Zakona o elektroničkim medijima, podsjećajući kako je zbog zanemarivanja svih prijedloga struke HND istupio iz radne skupine za njegovu izradu. Posljednji Nacrt prijedloga zakona koji je upućen u javnu raspravu – onaj o autorskim pravima – toliko je manjkav da mu je nemoguće pobrojati sve kritike, ali ih se može sažeti u tri riječi – neupućeno, zastarjelo i štetno. “Nema zakona za koji bismo mogli reći da smo sindikalno, a vjerujem i strukovno zadovoljni”, zaključila je Sever.
Sa sindikalnog aspekta istaknula je potrebu bolje zaštite radnika i radnica u medijskom sektoru koja je, kao i zaštita radnika općenito, sve slabija. Navodi kako u hrvatskom medijskom polju trenutno postoje tek dva kolektivna ugovora, a poražavajući podatak tim je gori ako se usporedi s njih jedanaest, koliko ih je bilo 2011. godine. Kao poseban problem nameće se i pitanje freelancera, honorarnih suradnika koji su u pandemiji među prvima osjetili učinke krize, baš kao što je bilo i u slučaju financijskog kolapsa 2008. godine. Sindikat stoga traži da se zakonski regulira status slobodnih novinara/ki i drugih medijskih radnika koje aktualni Zakon o radu uopće ne prepoznaje.
Sever je podsjetila i na prošlogodišnji prosvjedni skup Oteli ste medije, novinarstvo ne damo!, potaknut bujanjem sudskih progona protiv novinara i medijskih kuća. Tom prilikom Vladi je dostavljeno je osam zahtjeva koji artikuliraju stavove “tužene, napadane i na sve moguće načine ušutkivane, ali još uvijek ponosne i glasne novinarske zajednice”. U njima se od tužitelja – a posebno od državnih institucija, javne televizije te političkih i financijskih moćnika – traži da prestanu zloupotrebljavati tužbe kao sredstvo pritiska na novinare, a od Vlade zahtijeva hitna izmjena zakona koji će takve zloupotrebe onemogućiti. Iako su ti zahtjevi još uvijek itekako aktualni, nitko od vladajućih se na njih dosad nije osvrnuo.
Na temu sudskih tužbi nadovezao se predsjednik HND-a Hrvoje Zovko koji je tekućoj brojci od 905 sporova koji se u Hrvatskoj trenutno vode protiv novinara i medija pridodao najnoviji, 906. slučaj. Riječ je o tužbi protiv ogulinskog OG portala, od kojeg bivši “Krim tim” specijalac Leon Lučić potražuje 120 tisuća kuna, za duševne boli koje su izazvali prenošenjem tekstova s Jutarnjeg lista i KAportala. “Iznos od 120 tisuća kuna velika je svota i za medij na nacionalnoj razini, a kamoli za jedan mali portal koji radi na lokalnoj razini. Takvi iznosi predstavljaju zastrašivanje i znače uništavanje portala”, ističe Zovko i najavljuje pravnu i drugu pomoć ogulinskom portalu čiji se odštetni iznos pridružuje iznosu od 68 milijuna kuna koliko se trenutno od novinara i medija potražuje pred hrvatskim sudovima.
Kako će na ovo i na druga pitanja koja se tiču borbe protiv cenzure i političke neovisnosti institucija u medijskom sektoru odgovoriti vodeće političke stranke, Zovko je pokušao doznati analizom njihova izbornog programa. Međutim, među onima koji su ga dosad objavili ne nalazi više od lijepih želja, pa se tako u 30 strana programa Restart koalicije mediji pojavljuju tek dva puta, i to u načelnim formulacijama, bez konkretnih ciljeva i planova. Kao program koji se u svom sadržaju najkonkretnije bavi medijskim politikama, Zovko izdvaja onaj Domovinskog pokreta Miroslava Škore, koji je u svojim odrednicama, pak, na tragu Hasanbegovićevog medijskog plana iz 2016. Za ilustraciju, navodi pasus iz poglavlja Znanost, obrazovanje, kultura i mediji koji kaže kako su “Umjetničke i medijske slobode zagarantirane, ali Domovinski pokret smatra da se iz državnog proračuna ne trebaju financirati tzv. nevladine udruge kao ni mediji koji su izrazito ideološki obojeni, a neki od njih služe kao prostor sustavne protuhrvatske kampanje”.
“Programima koje smo pročitali nikako ne možemo biti zadovoljni, jer smatramo da u njima ne postoje ozbiljne medijske politike, a ove koje sam istaknuo za nas zvuče poprilično zlokobno”, zaključuje Zovko koji od političkih aktera očekuje jasne i konkretne odgovore na upućena pitanja. Oni koji na njih odgovore imat će priliku sudjelovati u forumskoj raspravi koja se, u slučaju odgovarajućih epidemioloških okolnosti, planira održati 30. lipnja u Velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
