Tema Piše: Ivana Pejić
Da hrvatski javni medijski servis puca pod pritiscima političke instrumentalizacije, komercijalizacije i privatizacije, postalo je gotovo i izlišno isticati. Već neko vrijeme tek bilježimo turobne fakte i prebrojavamo žrtve političkog programiranja i kadroviranja na Prisavlju. No odnedavno je Hrvatska radiotelevizija postala i internacionalna tema, zahvaljujući tužbama kojima je vodstvo HRT-a zasulo niz novinara i medija, ali i samu strukovnu organizaciju i njezine predstavnike, čiji je krimen taj što su se u svojim tekstovima i javnim istupima usudili kritički osvrnuti na njezin rad. Reagirale su tako Europska i Međunarodna federacija novinara (IFJ–EFJ) pozivom na povlačenje tužbi protiv HND-a, upozoravajući pritom i na sustavno političko uplitanje i krizu upravljanja javnim servisom. Zabrinutost su iskazali i predstavnik za slobodu medija OESS-a te povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava, čijim ocjenama treba pridružiti i nepovoljna izvješća drugih relevantnih međunarodnih organizacija o stanju medijskih sloboda u Hrvatskoj.
Za Vladu Andreja Plenkovića – europejca Andreja Plenkovića – problema nema. “Što se mene tiče, kazati da u Hrvatskoj danas nema slobode medija znači da taj koji to kaže niti gleda niti sluša niti čita”, rekao je jučer novinarima te dodao kako mu “ne treba međunarodna analiza da vidi ima li ili nema slobode medija u Hrvatskoj”. Pohvalio nam se premijer da je “informiran i po dužnosti i privatno” te da u svojoj informiranosti “ne vidi da netko radi pritisak na novinare i urednike”. Stvar je pretjeranog dramatiziranja, a ne stvarnog problema – poručuje u osvrtu na 1163 procesa koja se pred hrvatskim sudovima trenutno vode protiv novinara, urednika, medijskih kuća te same strukovne organizacije i njenih predstavnika. Brojka je to iznesena nešto ranije na okruglom stolu Novinarstvo pred sudom, gdje su brojni sudionici – tuženi novinari i urednici, predstavnici HND-a, odvjetnici i suci, ali i glavni tajnik Europske federacije novinara Ricardo Gutiérrez – tri sata raspravljali o rekordnom broju građanskih i kaznenih postupaka koji se vode protiv medija sa svrhom zastrašivanja novinara i zatiranja kritičke misli.
Među njima se kao posebno problematične skupine tužitelja ističu HRT, koji je dosad protiv drugih medija podignuo 34 tužbe teške preko dva milijuna kuna, Sveučilište u Zagrebu koje se može “pohvaliti” jedinstvenim slučajem podizanja tužbe protiv studenta te sami suci, čije duševne boli, kako je primijetila potpredsjednica HND-a Slavica Lukić, najviše i koštaju. HRT-ove tužbe bile su tema i prije dva tjedna na sjednici saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, kada je Denis Romac istaknuo kako je “javna televizija postala generator gušenja medijskih sloboda, zastrašivanja novinara, i to ne samo u svojem programu nego i na cijeloj medijskoj sceni”.
Tužbe odštetnih vrijednosti od 30 000 do 250 000 kuna prema svakome tko izrazi kritički stav o programskim ili poslovnim odlukama nacionalnog servisa financiraju se javnim novcem, a za novinare znače ucjenu u kojoj moraju izabrati između autocenzure i ugrožavanja opstanka medija za koji pišu. Predsjednik HND-a Hrvoje Zovko stoga je na skupu zatražio bezuvjetno povlačenje svih tužbi HRT-a protiv svih medija, HND-a i njegovih predstavnika te nedvosmisleno rekao kako je to stvar o kojoj neće pregovarati.
Dodao je i kako postoji evidentna zloupotreba pozivanja na duševne boli, sramoćenje i narušavanje ugleda i časti s ciljem stavljanja novinarskog rada pod kontrolu. “Očito je da godinama imamo problem sa zakonom koji regulira uvrede, klevete i javno sramoćenje, samo što je sad taj problem, zahvaljujući nekim presudama i zvučnim primjerima, eskalirao. Dvostruka pravna odgovornost novinara – građanska i kaznena – ima katastrofalan učinak na novinare. Ključan je problem potpuno neprihvatljiv kazneni progon novinara koji ugrožava slobodu govora, medija i demokracije”, zaključuje.
Da su tužbe za pretrpljene duševne boli postale posebno unosan posao ustvrdio je glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, a upravo u smjeru dokidanja novčanih kazni za medije idu i pravne preporuke HND-a iznesene na skupu. Kao pravni presedan značajna je i presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Narodnog lista koja bi “trebala značajno utjecati na pravosudnu praksu, izravno ukazujući na greške koje hrvatski sudovi, uključujući i Ustavni sud RH, gotovo redovno čine u sporovima protiv medija”.
Slučaj zadarskog Narodnog lista svjedoči o posebno nepogodnoj situaciji lokalnih i neprofitnih medija, koji se u i ovako teškim uvjetima preživljavanja ne mogu nositi s dosuđenim odštetama od 40 ili čak 75 tisuća kuna. “Ako ste neprofitni i još vas zaspu s tužbama možete se samo predati i kapitulirati”, rekla je na okruglom stolu urednica portala Tris Davorka Blažević u čijem je slučaju tužba podignuta protiv nje osobno, a ne protiv nakladnika, što dodatno ugrožava nesigurne uvjete u kojima kao urednica radi.
Podravski list je, s druge strane, suočen s tužbama lokalnih moćnika protiv kojih su pred koprivničkim Općinskim sudom nemoćni, pa se protiv njih nižu presude koje svojom bizarnošću pune i stranice mainstream medija. U domenu nadrealnog spada i čuvena tužba Velimira Bujanca protiv satiričnog portala News Bar, čiji urednik Domagoj Zovak ističe kako im je nepovoljan ishod bio jasan na samom početku parnice, jer “sutkinja nikako nije mogla razumjeti što je tu smiješno”. Iako vjeruje u promjenu presude na višoj sudbenoj instanci, isplata odštete od nekoliko desetina tisuća kuna – makar bila i privremena – za portale kojima je to godišnji budžet znači ozbiljno ugrožavanje opstanka.
Imajući u vidu progresivno povećavanje naknada za duševne boli, kao i činjenicu da politički vrh cinično tvrdi kako problem ne postoji – paralelno upirući sve snage u obračun s “lažnim vijestima” – razumnom se čini opaska novinara Slobodne Dalmacije Vladimira Matijanića kako je apel prema vlasti suodgovornoj za stanje u medijima naprosto besmislen. “Promjena ne može doći od saborske većine koja je izabrala čelništvo Hrvatske radiotelevizije koje je zasulo sve medije tužbama, i ne pokazuje ni minimum dobre volje da ispita njihov načinu rada” – poručuje i predlaže osnivanje svojevrsne novinarske mreže solidarnosti, fonda koji će osigurati da svi oni i one koji/e i dalje žele dostojanstveno i s integritetom obavljati svoj posao pritom ne spadnu na prosjački štap.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno Objavljeno
