Blic Izložba Između tamo i tamo: anatomija privremenih migracija u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) nastala je u interdisciplinarnoj antropološko-umjetničkoj autorskoj suradnji kustosica Irene Bekić i Duge Mavrinac. Projekt proučava osobne priče, društvene i kulturne procese nastale uslijed kretanja privremenih migracija različitih migrantskih skupina, poput radnica u kućanstvima i njegovateljica, fizičkih i sezonskih radnika, umjetnika na rezidencijama i drugih. Nasuprot dominirajućem govoru u javnom prostoru o izbjeglicama i azilantima i njihovim stradavanjima, skreće se pozornost na one skupine nevidljivih migranata, ljude iz naše zajednice, susjede, prijatelje, poznanike i članove obitelji, prepuštene uglavnom taktikama vlastitog snalaženja, ali i predrasudama zajednice iz koje i u koju dolaze.
U analizama privremenih migracija najčešće se problematiziraju politike i metode integracije migranata, dok se analiza i rakursi iz tzv. “zemalja odlazaka” često zanemaruju ili u potpunosti izostaju. Stoga se izložba fokusira na tri aspekta: napetosti bivanja na dvije adrese, nevidljivosti u javnom prostoru i svakodnevnom životu te procesima i transformacijama u zemljama odlaska.
Popratni program izložbe uključit će okrugli stol pod nazivom Privremene migracije – liminalnost, ranjivost i rad, u subotu, 18. ožujka, od 11 do 13 sati.
Na okruglom stolu otvorit će se javna rasprava o zakonski i društveno nevidljivim migrantskim skupinama poput radnica u kućanstvu, njegovateljica starijih i nemoćnih, sezonskih radnika, dnevnih migranata i drugih, koji su često prepušteni vlastitim strategijama snalaženja i neformalnim transnacionalnim društvenim mrežama. Na okruglom stolu sudjeluju: Centar za mirovne studije, Grupa 484, BRID, predstavnici sindikata i radnika, kulturna antropologinja Duga Mavrinac i moderatorica: Irena Bekić.
Isti dan u 19 sati, Nicole Hewitt izvest će performans Ova žena se zove Jasna 08.
Višegodišnji projekt Ova žena se zove Jasna je skica za povijesni roman koji se manifestira kao performans, tekst i film.Istražuje mogućnost pripovijedanja i fokalizacije likova u tekstu, u njegovom ritmu i formi kroz fragmentarni narativ vezan uz Haški sud. Kao polazište uzima međuprostor osobne i službene povijesti kroz fragmentarni narativ vezan uz Haški sud, proces postojanja i nepostojanja u medijima, u arhivu i u društvu, prevođenje i prenošenje društvenih percepcija, upisivanje i neupisivanje u kolektivnu memoriju sadržaja i poruka slika, filmova i teorija. U osmoj epizodi, Jasna razmišlja o svom povratku u Hrvatsku, o novčanim stimulacijama koje Nizozemska nudi imigrantima iz postjugoslavenskog konteksta za povratak u svoje domicilne prostore, o novim migracijama Sirijaca, o razlici između analognih i digitalnih zapisa memorija. Zamišlja dan kada više neće postojati niti jedno analogno sjećanje.
