Tema Potječemo iz tradicije 20. stoljeća za koju možemo reći da ima tri glavna razdoblja. Europska avangarda je već na početku uskočila u društveni imaginarij s nakanom da ga promijeni. Veoma je uspješno to učinila, ali nije uspjela promijeniti društvo – koje je zaglibilo u katastrofi Drugog svjetskog rata. U poslijeratnom razdoblju, od sredine pedesetih do sredine osamdesetih, neoavangarda je željela obnoviti prostor umjetničkih mogućnosti. Tijekom 1980-ih svijet je postao “multipolaran”. Umjetnička je scena apsorbirala ekspanziju umjetnosti u širokom spektru aktivnosti i formalnih mogućnosti. Današnji umjetnici moraju sami odlučiti doslovno o svemu, od vlastita egzistencijalnog i društveno-kulturnog položaja, preko sastavnih elemenata i složenosti rada, do pojedinosti osobne vanjštine.
Kako možemo operacionalizirati takvu viziju akcije u umjetnosti? Na primjer, ne moramo umjetnička djela promatrati kao nositelje smisla nego kao ansamble, na način da se usredotočimo na specifične postupke kojima umjetnici oblikuju vlastiti pristup. Za to nam je potreban inovativni pristup sadržaju i razumijevanju. Tako bismo mogli vrednovati cjelokupan angažman umjetnika. Vrednovati bismo mogli i trenutne site specific, time specific i public specific radove, jednokratne akcije, dokumentiranje i informiranje, što će se pokazati kao obuhvatniji pristup umjetničkom projektu od onog pristupa kad se umjetničko djelo magično pojavljuje u divnoj izdvojenosti bijeloga umjetničkog prostora. Doprinos umjetnosti može se razumjeti samo kroz odnos s različitim elementima umjetničkih aktivnosti.
To je stav koji nam omogućuje da se ponovno usredotočimo na ono što umjetnost može ponuditi zajednici, kad je oslobodimo formalnih i kontekstualnih sustava. Duh internacionalizma, izložba postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti (M HKA) u Antwerpenu i muzeju Van Abbe u Eindhovenu, upravo na takav način predstavlja umjetnost razdoblja neoavangarde.
Bart De Baere ravnatelj je Muzeja suvremene umjetnosti (M HKA). Od spajanja s Centrom za vizualnu kulturu 2003, muzej se bavi i vizualnom kulturom u širem smislu. Jedan je od osnivača udruženja Centrum voor Hedendaagse Kunst u Bruxellesu, koje je zaslužno za otvaranje Kunsthalle Wiels u istom gradu. Studirao je povijest umjetnosti i arheologiju na Sveučilištu u Ghentu. Autor je brojnih teorijskih tekstova. U Zagrebu je gost MSU-a i T-HT-a kao član međunarodnog žirija natječaja T-HTnagrada@msu.hr.
Predavanje će biti na engleskom jeziku, a početak je u 18.30 sati.
