Kritika “Andrej Zbašnik pripada generaciji postkonceptualista i sljedbenika Nove umjetničke prakse koja se na riječkoj art sceni pojavila na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Umjetnik je u ranijoj fazi svoje vizualne i tekstualne radove izvodio u sklopu performansa čija bi složenost, praćena kompleksnim sustavom vizualnih zapisa, bila protumačiva kao simbolično tkanje u čijem je središtu bilo upleteno i tijelo odnosno ponašanje, nazočnost samog autora kao izvođača. Protest, krik nelagode u kulturi, traženje izlaza iz depresivnih, anksioznih, crnih stanja, osobnih i kolektivnih, tijekom razdoblja autorove osobne krize sublimirani su putem metodične i veoma sustavne redukcije medija i poruke u pregnantno koncipiran i realiziran ciklus likovnih radova nazvan, jednostavno, Tkiva – koji prezentira ovom izložbom, slikarskom instalacijom.
Plastički znak Tkiva građen je vizualno – simboličnim kombiniranjem sintetičkih materijala, crnih vrećica za smeće, folija, fascikla za umetanje spisa, papira, teksta i izrezaka od listova bijelog papira koji poput pravokutnih prozora definiraju raster čvrste apstraktne kompozicije odnosa crnila i bjeline.
Ujedinivši u sintezi Tkiva egzistencijalne nužde ambalažu za otpatke s ambalažom odnosno podlogom za zapise, poruke umjetnik sintetizira nešto treće, više specifičnu jednadžbu medij = poruka, da parafraziramo već otrcanu Mcluhanovu krilaticu.
Andrej Zbašnik vodi do veoma kompleksnih zamisli o industrijskoj i kulturologijskoj medijaciji tih sveprisutnih produkata (papir, sintetička ambalaža) kao skladišta suvišnih, potrošenih, odbačenih vrijednosti i značenja, ali ujedno i u funkciji potencijalne memorije.” (Branko Cerovac)
