Tema U sklopu desetogodišnjeg europskog projekta 3rd-space.eu/rope koji zajednički provode udruge RHIZOM [ D ] sa sjedištem u Düsseldorfu i RIZOM [ K ] sa sjedištem u dvorcu Frankopan u Kraljevici, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci postavljena je skupna izložba Tišina vjetra – The Poetry of Multilingualism. Kustosi Lars Breuer i Igor Grubić pozvali su dvadeset međunarodnih umjetnika da istraže temu jezika, prijevoda i paralelnosti u različitim medijima, od instalacija, zvuka i videa do teksta i fotografije.
S Linom Franko, umjetnicom i voditeljicom udruge RIZOM [ K ] razgovarali smo o počecima i dosadašnjim aktivnostima projekta 3RD-SPC./RP, prostoru u kojem udruga djeluje, izložbi u MMSU-u te programu koji se usporedno odvijao u dvorcu Frankopan u Kraljevici.
Za početak, recite nam nešto o umjetničkoj udruzi RIZOM [ K ]. Kako je nastala, kojim se aktivnostima bavite i koji su vam ciljevi?
Udruga RIZOM [ K ] osnovana je 2018. godine, okupljajući hrvatske umjetnike, arhitekte i prijatelje umjetnosti iz različitih segmenata civilnog društva. Osnovna ideja bila je sanirati prostorije dvorca Frankopan u Kraljevici te organizirati međunarodne interdisciplinarne rezidencijalne programe. Motivacija za osnivanje udruge proizlazi iz mog dvadesetpetogodišnjeg iskustva kao slobodne umjetnice u Njemačkoj. Nakon studija na Kunstakademie Düsseldorf, postala sam dijelom živahne i raznolike sjeverno-rajnske umjetničke scene, te sam željela iskoristiti svoje iskustvo i poznanstva kako bih podržala razvoj lokalnih inicijativa u Hrvatskoj i potaknula integraciju njihovih kreativnih iskustava u šire umjetničke programe.
Važno mi je bilo transformirati način na koji šira javnost doživljava kulturu, čineći umjetničke intervencije vidljivima i opipljivima za društvo te stvaranjem pluralističkih doprinosa i mogućnosti. U razgovoru s europskim i hrvatskim umjetnicima primijetila sam interes za stvaranje eksperimentalne platforme za transregionalnu i eksperimentalnu kreativnu praksu. Odlučili smo postaviti temelje za europske bilateralne kulturne transfere koji prepoznaju različite kulturne mogućnosti unutar europskih regija i zemalja, čak i u kriznim vremenima.
U suradnji s njemačkim kulturnim menadžerom i umjetnikom Andijem Slawinskim te uz pomoć transdisciplinarne rizomatske mreže europskih umjetnika, znanstvenika i lokalne zajednice, krajem 2019. započeli smo zajednički projekt 3rd-space.eu/rope. Taj projekt postao je glavna aktivnost udruge.
Naša osnovna misija bila je poticanje otvorenih, transdisciplinarnih i eksperimentalnih razmjena koje prkose geografskim i kulturološkim granicama. Umjetnički festivali, izložbe, kazališna, filmska, glazbena i književna događanja, te međunarodni rezidencijalni programi i simpoziji zamišljeni su kao dio desetogodišnjeg transdisciplinarnog programa 3RD-SPC./RP koji će trajati do 2030. godine.
Pod vodstvom Andija Slawinskog, 2020. godine osnovali smo i njemačku udrugu RHIZOM [ D ], što je omogućilo financiranje projekta uz potporu hrvatskih i njemačkih institucija.
S obzirom da je dvorac Frankopan u sklopu kojeg udruga djeluje zaštićen kao kulturno dobro, s kojim se izazovima i specifičnostima susrećete u radu unutar takvog kompleksa?
Dvorac Frankopan, kao dio kulturne baštine, predstavlja jedinstven okvir za rad naše udruge, ali donosi i specifične izazove i zahtjeve. Kao povijesna znamenitost, dvorac Frankopan postao je snažan alat za promociju aktivnosti udruge, privlačenje publike i razvoj novih i inovativnih projekata. Rad u ovakvom prostoru zahtijeva posebnu pažnju prema očuvanju fizičkog integriteta zgrade i njezine povijesne vrijednosti. Na početku našeg rada, saniranje prostora igralo je veliku ulogu, a taj proces provodili smo u bliskom dijalogu s arhitektima i konzervatorima kako bismo osigurali da sve intervencije budu u skladu s propisima o zaštiti kulturne baštine.
Svaka promjena ili prilagodba prostora bila je pažljivo planirana i odobrena od nadležnih tijela. To je ponekad ograničilo naše mogućnosti modernizacije ili prilagodbe prostora za specifične aktivnosti udruge. Međutim, uz pomoć arhitekata, uspjeli smo zadržati povijesnu autentičnost dvorca, istovremeno osiguravajući funkcionalnost prostora za naše potrebe.
Podrška lokalne zajednice bila je izvanredna i neizmjerno važna za uspjeh naših napora. Posebno treba izdvojiti Dobrovoljno vatrogasno društvo Kraljevica koje je aktivno sudjelovalo u saniranju i održavanju dvorca te svojim doprinosom i angažmanom pomoglo u očuvanju ovog dragocjenog dijela kulturne baštine. Ova sinergija između gradskih vlasti, arhitekata, konzervatora, civilnog društva i naše udruge RIZOM [ K ] omogućila je da prevladamo izazove i stvorimo prostor koji aktivno doprinosi kulturnom životu zajednice.
3RD-SPC./RP je projekt koji razvijate zajedno s udrugom RHIZOM [ D ] iz Düsseldorfa. Na koji način su, osim po imenu, ove dvije udruge povezane?
Dvije umjetničke udruge – RHIZOM [ D ] sa sjedištem u Düsseldorfu i RIZOM [ K ] sa sjedištem u Kraljevici – čine jezgru projekta 3RD-SPC./RP. Značajan kulturni kapital grada Düsseldorfa, utjelovljen u utjecajnoj Kunstakademie Düsseldorf i brojnim istaknutim kulturnim institucijama grada, suprotstavlja se fizičkom prostoru i kreativnoj energiji Hrvatskog primorja. Čvrsto usmjeren na poticanje europskih razmjena i razvoj programa koji uzimaju u obzir regionalni kontekst, projekt stvara višeslojni kreativni prostor koji odbacuje geografska ili nacionalna ograničenja u korist međusobne povezanosti.
Ova strategija suradnje vodi se metaforom takozvanog rizomatskog pristupa: teži stvaranju prostora za dijalog i razmjenu kroz udruživanje i međusobno povezivanje većeg broja aktivnih sudionika. U prirodi se pojam rizoma odnosi na fizički predmet, korijen ili gomolj, fizičko mjesto akumulacije u kojem se energija i hranjive tvari potrebne za rast koncentriraju i raspršuju po organizmu. Pretvarajući botanički termin u umjetničku praksu, prirodno suradnički pristup spaja se sa stvaranjem utopijske mreže u kojoj se hijerarhijski odnosi ukidaju, a zamjenjuje ih prilagodljiva organska suradnja. Budući da rizom ne poznaje središte, vrh ili dno, te je istodobno povezan i autonoman, nevjerojatno je otporan i vrlo teško uništiv.
Decentralizirani izložbeni program projekta 3RD-SPC./RP ugostile su, u raznolikosti svojih ambijenata, i druge institucije: Umjetnička udruga Malkasten, galerija Art & Exhibition Space – THE POOL i projektni prostor Odradek u Düsseldorfu, kao i Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu, Galerija Filodrammatica u Rijeci te, po prvi put ove godine, i MMSU Rijeka.
Važan aspekt rada dviju udruga je i suradnja između sveučilišta. Pod vodstvom umjetnika i profesora Larsa Breuera, 2020. godine je inicirana suradnja između Sveučilišta HSD Peter Behrens School of Art u Düsseldorfu i Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci koja je zbog pandemije otkazana. Krajem svibnja 2023. godine grupa od 20 studenata sa HSD Peter Behrens School of Art u Düsseldorfu radila je u Dvorcu Frankopan. Suradnja je u svom planiranom obujmu realizirana u MMSU Rijeka kada su se 30 studenata triju sveučilišta, HSD Peter Behrens School of Art u Düsseldorfu, Accademia di Belle Arti di Venezia i Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, susreli u MMSU-u u Rijeci pod vodstvom Larsa Breuera, Igora Eškinje, profesora u Rijeci, i Nemanje Cvijanovića, profesora u Veneciji, te u suradnji s 3RD-SPC./RP (Linom Franko i Andijem Slawinskim, op. ur.). Kroz radionicu uz temu Poetski prijevod, zajednički su predstavili svoje rezultate javnosti 30. svibnja 2024. godine u MMSU-u.
Projekt je pokrenut 2019. godine, prije pandemije COVID-19, i sada je u svojoj petoj godini. Unutar nepredvidljivih okolnosti u kojima ste se zatekli, kako se projekt razvijao i mijenjao s obzirom da se radi o internacionalnoj platformi?
Projekt 3RD-SPC./RP je trebao biti pokrenut u sklopu službenog programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture te se, uz sudjelovanje četrdesetak međunarodnih umjetnika iz različitih područja, održati ljeti 2020. u Dvorcu Frankopan u Kraljevici. Međutim, odgovarajući na pojavu pandemije bolesti COVID-19, projekt je redizajniran i implementiran s tematskim podnaslovom Otvorenje bez ceremonija – europska umješnost u vrijeme korone. Odvijao se u pet odvojenih epizoda u kojima su umjetnici kroz različite medije istraživali ulogu kulture i umjetnosti u kriznim situacijama, utjecaj aktualne krize na društvo te razmjere njezina utjecaja na produkciju i koncepciju umjetničkog stvaralaštva, Događanja organizirana od kolovoza do prosinca 2020. okupila su manje skupine međunarodnih predstavnika različitih umjetničkih područja te filmske i snimateljske timove. U tom su procesu nastali individualni umjetnički prostori eksperimentalnih istraživanja koja nisu izravno uključivala publiku, nego su umjesto toga publici predstavljena na web stranici projekta. Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu, poštujući stroge epidemiološke mjere, omogućio je jedino javno predstavljanje projekta 3RD-SPC./RP 2020. u Hrvatskoj.
Drugo izdanje 3RD-SPC./RP nadovezalo se na rezultate i iskustva projekta iz prethodne godine, a cilj mu je bio pronaći odgovor na pitanje: kako europskom društvu u cjelini omogućiti pristup ukupnosti bogatog iskustva kontinenta, odnosno na koji način postići prostorni i vremenski kontinuum u kojem će se čvrsto nastaniti “mjesta” novo etabliranog identiteta bez geografskih granica. Transdisciplinarne razmjene korištene su za prikupljanje inovativnih narativa i stvaranje novih, zajedničkih narativa koji mogu reflektirati cjelovitost Europske unije. Manifestacije u ljeto 2021. godine uključivale su niz umjetničkih intervencija nastalih u okviru 3RD-SPC./RP – no. 2 na temu E U / ropa – Konsonanca kao odgovor na disonantni svijet.
U okviru trotjedne umjetničke rezidencije u Dvorcu Frankopan, dvanaest europskih umjetnika i umjetnica predstavilo je umjetnička djela u kojima su se bavili konceptima kognitivne disonance u stanjima sukoba uzrokovanih dužim kriznim razdobljima, kao što su pandemije te nemogućnostima slobodnog izbora i ostvarivanja vlastitih želja i potreba u tim okolnostima.
Treće izdanje projekta 3RD-SPC./RP bilo je posvećeno konceptu identiteta i po prvi puta je kao korporacijski projekt održano u obje države, Hrvatskoj i Njemačkoj. Polazeći od razmišljanja austrijske pjesnikinje Ingeborg Bachmann o “pišućem JA”, iz njenih predavanja objavljenih u knjizi Frankfurter Vorlesungen (Frankfurtska predavanja), istraživali smo različitu prirodu vlastitih “JA” – sve do njihova rastakanja – kroz nekoliko umjetničkih žanrova s fokusom na vizualne umjetnosti, glazbu, performans i fotografiju. Trideset europskih umjetnica i umjetnika provodilo je svoje projekte i programe na tri lokacije in situ – u Filodrammatici u Rijeci, u dvorcu Frankopan u Kraljevici i u izložbenom prostoru Art and Exhibition Space – THE POOL u Düsseldorfu.
Polazište za četvrto izdanje projekta 3RD-SPC./RP bila su temeljna pitanja koja proizlaze iz opće teorije relativnosti, a koja su utjecala na umjetnike kao misaona i osjećajna bića. Uz tematski naziv Vremenska dilatacija i EU/ropa – pitanje perspektive?, sudionici su kao temelj svojih rasprava koristili znanstvene spoznaje opće teorije relativnosti, koja tvrdi da vrijeme prolazi različito za pojedine promatrače ovisno o njihovu relativnom položaju u gravitacijskom polju ili relativnim kretanjima. U ovom kontekstu, to je služilo kao parabola koja je Europljanima pokazivala da je njihovo sudjelovanje u zajedničkom kulturnom i političkom životu nužno.
Ljetni program četvrtog izdanja uključivao je različite lokacije po cijeloj Kraljevici. Jedinstveni obalni krajolik, obilježen brodogradilištem starim 300 godina i rafinerijom iz Titovog doba, pružio je neobično okruženje za transdisciplinarne umjetničke i diskurzivne intervencije poput koncerata, zvučnih performansa, plesnih izvedbi, murala, prostornih i video instalacija, kao i urbanih intervencija. Jesenski program održan je u novouređenim prostorima gradskog areala Breuer Höfe, u bivšoj radničkoj četvrti Wuppertala. Raznoliki interdisciplinarni program projekta nastavio se razvijati i razrađivati.
Izložba Tišina vjetra – The Poetry of Multilingualism tematizira prijevod, odnosno (ne)mogućnost prijevoda koja onda otvara prostor za istraživanje drugačijih načina povezivanja. Kako se ova tema nadovezuje na širu temu projekta, a to je stvaranje trećih prostora?
Pojam “third space” ili treći prostor utemeljen je u konceptima filozofije, sociologije, prava i arhitekture. U smislu stvaranja zajednice, pojam treći prostor podrazumijeva socijalna okruženja koja su kroz svoju neformalnost i funkciju potpuno različita od doma kao prvog ili radnog mjesta i škole kao drugog prostora te su time izuzetno važan dio čovjekove svakodnevice. U današnjem globaliziranom društvu, kreativna strana ljudskog bića izložena je stalnim i vrlo složenim vanjskim utjecajima koji je često paraliziraju i na taj način pojedinca kao kreatora pretvaraju u pasivnog promatrača. Treći prostor je mjesto na kojem se kreativnost može razvijati i trebao bi biti onaj dio čovjekovog postojanja koji ga ispunjava, daje mu energiju i oslobađa sve njegove potencijale.
Osnovni cilj projekta je stvoriti ponavljajuće treće prostore u međuprostoru kultura. Takva mjesta presjeka nalazimo i u fizičkim i u virtualnim prostorima u kojima umjetnici iz raznih zemalja istražuju različite oblike kulturnog izražavanja, uključuju publiku kako bi javnosti omogućili bolje razumijevanje umjetnosti i kulture.
Ovogodišnja tema prijevoda i (ne)mogućnosti prijevoda time se direktno nadovezuje na širu temu stvaranja trećih prostora u kontekstu globalizacije, pri kojoj teritorijalne granice postaju fluidnije, a kulture podliježu hibridizaciji. Uslijed brzog tehnološkog razvoja nastaju nove dinamične kulturne strukture temeljene na jezičnoj razmjeni. U tom kontekstu, pitanje može li se jezik, kao jedan od temeljnih aspekata nacionalnog identiteta, promatrati izolirano od utjecaja drugih kultura, postalo je za nas iznimno važno. Željeli smo istražiti na koji način evolucija digitalnih komunikacijskih sredstava oblikuje i mijenja kulturne i društvene identitete te ove godine obraditi sveobuhvatni kontekst spajanja različitih kultura u zajedničkom geografskom prostoru i njihov međusobni odnos na temelju dva koncepcijska modela, izložbe u MMSU-u posvećene prijevodu i paralelnosti te izložbe u Dvorcu Frankopan s temeljem na višejezičnosti i simultanosti.
Tradicionalna koncepcija prevođenja obično se odnosi na doslovnu zamjenu teksta na jednom jeziku tekstom na drugom jeziku. Međutim, pojam prevođenja uvelike nadilazi prijenos tekstova. Prijevod ne mora nužno odražavati jednoznačnost u smislu izjavne logike i može si dopustiti slobodu do mjere da njegovi povratni prijevodi budu sasvim lišeni značenja ili u najmanju ruku ne sasvim razumljivi. U okviru interdisciplinarnih umjetničkih procesa, jezik se može raznoliko prevesti, djelomično prevesti ili uopće ne prevesti kako bi se ponovno definirala njegova uloga u glazbi, plesu, likovnoj umjetnosti i filmu. Prostorne instalacije mogu pronaći svoj pandan u plesu ili putem filma prenositi emocije koje su prethodno bile posuđene iz slikarstva. Kada definiramo kulturu kao dinamičan proces stalnih pregovora o razlikama i nesuglasicama, stupanj prijevoda u širem smislu postaje paradigma posredovanja, koje se odvija ne samo između jezika samih, već u konačnici između kultura. Na kraju, pokušaj prevođenja između (umjetničkih) djela i publike ključni je aspekt umjetničke medijacije u muzejima.
Usporedno s izložbom u MMSU-u, u dvorcu Frankopan se odvija drugi dio programa koji se razvijao eksperimentalno u suradnji s lokalnim plesnim ansamblom i pjevačkim zborom. Recite nam malo više o suradnji s lokalnom zajednicom.
Suradnja s lokalnom zajednicom za nas je veliki izazov još od pokretanja projekta. Kako su prve dvije godine protekle u znaku Covida, suradnja s lokalnim organizacijama nije bila moguća. Ovogodišnja suradnja započela je u okviru performansa Bez zvuka mlade trinaestogodišnje hrvatske plesačice Andreje Plovanić, koja je pod vodstvom iransko-njemačke umjetnice Linde Nadji istražila mogućnost sinergije skulpture i tijela putem pokreta te implementiranja tih istih skulptura (koje su tijekom performansa preuzele ulogu rekvizita) u radove ostalih umjetnika.
Suradnja s plesnim ansamblom i zborom u Dvorcu Frankopan bila je ovog ljeta otežana zbog istovremenih intenzivnih aktivnosti, kao što su plesni kampovi i ljetni festivali. Taj dio programa smo odlučili prilagoditi i nastavit ćemo raditi na njemu u budućnosti.
ObjavljenoObjavljeno
