Projekt se bavi fenomenom marginalizacije revolucionarnih ideologija suvremenih društava i političkom pasivnošću potlačenih slojeva istih. Zamišljen je kao interaktivna instalacija čiji valjak, pokrenut motorikom ljudske ruke, proizvodi zvukove revolucionarne himne Inernacionala. Slijedi lančani prijenos zvuka, koji proporcionalno povećava svoj volumen. Instalacija se proteže prostorom tako da svaki slijedeći mikrofon i zvučnik poprima veće dimenzije i veću snagu. Tiha i nježna melodija s početka instaliranog zvukovnog lanca na kraju dostiže razornu silinu, a početni čisti zvuk, pomiješan s ostalim šumovima iz vremena i prostora interakcijskog djelovanja, gubi na svojoj izvornoj bistrini i čistoći – baš kao što se to događa i kod odnosa teorije i prakse u gotovo svim društvenim revolucijama.
Ova instalacija postkonceptualnim pristupom, na granici ironije i nostalgije, koristeći se konvencionalnim materijalima svakodnevne glazbene produkcije SSNIOI, govori o potrazi za ostacima već odavno marginalizirane političke volje za radikalnim promjenama u društvu. Značaj ovog programa za unapređenje djelatnosti očituje se baš u interaktivnoj komunikaciji s publikom ali na simboličnom nivou.