Tema Izložba propituje možemo li (video)igre koristiti u svrhu kritičkog isticanja društveno-političkih pitanja poput radničke fleksibilnosti, prekarnosti, otuđenja i inih problema proizašlih iz post-fordističkog modela rada. Mainstream videoigre su proizvodi masovne kulture koji, iako ponekad ističu ili prikazuju društvene probleme, nikada ne zaboravljaju svoju osnovnu namjenu – pružanje zabave masovnoj publici koja, čak i kada je zainteresirana ili aktivno uključena u politiku, može ostati razočarana kada se u videoigrama susretne s političkim pitanjima.
Kasnih devedesetih došlo je do mnogih pokušaja korištenja alata i društvenih platformi temeljenih na videoigrama – od game modova do performativnih intervencija u online igrama – kako bi se u polje gaminga uvele neke ozbiljnije teme. No, kada se 2003. godine pojavila Molleindustria sa svojim malim Flash igricama i prvim izjavama, nitko dotada još nije bio tako jasno naglasio kako ideologija igre prebiva u njezinim pravilima. Projekt Molleindustria nastupa sa stavom kako je moguće promijeniti vanjštinu igrice ili natjerati njezin engine da djeluje tako da mijenja uspjeh u neuspjeh, te fotorealistično nasilje u generator apsolutne ljepote. No, ako se ne izmijeni način na koji igra funkcionira, ona će uvijek biti proslava snage, mačizma i pobjede.
Jedino kreiranjem drugačijih igara koje pritom još uvijek pružaju zabavu, možemo početi koristiti ovaj snažan medij u svrhu poticanja ljudi na promišljanje i kritičko uključivanje u aktualna društveno-politička pitanja. Otada nadalje, Molleindustria postaje jedna od istaknutijih pojava na indie gaming sceni, kao i jedna od rijetkih čije su videoigrice bile predmetom zanimanja tisuća gamera, istovremeno aktivistima služeći kao sredstvo boljeg približavanja i lakšeg cirkuliranja određenih tema, a u umjetničkim krugovima sloveći kao forma angažirane interaktivne medijske umjetnosti.
U sklopu riječke izložbe Molleindustria će predstaviti izbor igara koje se bave temama rada, pri čemu će posjetitelji za svaku igru moći razviti vlastiti modus igranja. Od narativnih i poetičnih djela kao što su Every Day the Same Dream (2009), kratke igrice o otuđenju i odbijanju rada, do nešto novije Phone Story (2011), igre za pametne telefone o društvenim troškovima proizvodnje elektroničkih uređaja. Tu su i To Build a Better Mousetrap (2014), menadžerska igrica o inovaciji i radu s miševima kao glavnim protagonistima, Unmanned (2012), igra o životu pilota bespilotne letjelice, te dokumentacija MayDay NetParade (2004), virtualna demonstracija organizirana prilikom međunarodnog događaja Euro MayDay, kojim se pokušalo omogućiti preuzimanje one vrste vidljivosti koju nam na političko-aktivističkom polju oduzimaju mainstream mediji, sindikati i političke stranke.
Izložba će biti otvorena od 11. do 21. lipnja u riječkoj Filodrammatici.
