Blic Zvučni zid u Galeriji SKC zatvorit će Stanislav Drča, student Akademije umetnosti u Novom Sadu. Iako bježeći od toga da se definira jednim stilom, tematikom ili medijem, njegove radove najčešće srećemo u vidu interaktivnih instalacija, hepeninga i skulptura u domeni socijalno angažiranog vizualnog stvaralaštva. Stanislav iza sebe ima preko četrdeset grupnih izložbi.
Njegova samostalna izložba Sinapsa, otvara se u ponedjeljak, 21. studenoga u 20 sati, a moći će se pogledati do četvrtka, 24. studenog.
Nakon više od pola stoljeća teorijske misli u kojoj primat zauzima subjekt i kvaliteta njegova iskustva, postalo je upitno na koji je način kulturalni pokret do kojega dolazi nakon Drugog svjetskog rata, uistinu uspio razviti i empatičnoga agenta čije je polazište mnogostrukost drugih. Umjesto demokratizacije, dakle pluralizama svijesti i kolektivnog svjedočenja u korist intersubjektivnosti, takav je status subjekta postao temelj paradoksa u kojem se istovremeno visoko vrednuje fenomenološka vrijednost specifičnih predodžbi svijeta, ali i zaboravlja onaj svijet koji postoji izvan granice određenog selfa. Rad Stanislava Drče, Sinapsa, u tom je smislu kritika, negiranje sigurne antropocentričke linije: putem izoliranja kategorije boli, osjeta kojem se najčešće pridaje privatan i privilegiran pristup nad kojim ovlast ima tek onaj tko je osjeća, Drča ovaj je-ne-sais-quoi introspekcije smješta u interaktivnu audio-vizualnu instalaciju i pretvara je u krajnje asubjektivan entitet – informaciju. Tehnokratski univerzum kojim se poigrava Sinapsa percepciju boli izokreće svođenjem na signal, sustav u kojem je bol tek još jedan od mogućih sadržaja koji se neuronski prenose, a sve u okvirima još širega sustava koji sadržaje tumači kao dimenziju kontakta i protoka. Subjekt, instanciran recipijentom/sudionikom instalacije, postaje još jedno tijelo koje, s obzirom na odluku o kontaktu ili o izmicanju, djeluje u mreži mogućih informacijskih klastera.
