Kritika Od 20. studenog do 1. prosinca u Galeriji Striegl u Sisku otvorena je izložba Slučajna umjetnost Marijana Crtalića. Sisak je Crtalićevo kontinuirano stvaralačko ishodište, pa tako i u ovom najnovijem izložbenom konceptu o kojem sam autor opisuje sljedeće:
“Za razliku od svih dosadašnjih mojih izložaba iz ciklusa Nevidljivi Sisak koje su se bavile velikim građevinskim kompleksima i objektima odnosno nepokretnom baštinom, ova izložba bila bi posvećena tzv. nusproduktima procesa rastakanja materije koja potječe iz prirode koja je sastavni dio grada koji je dio prirode, htjeli mi to ili ne. Nemoguće je obnoviti stvari koje su gotovo potpuno ili potpuno uništene, ali ih se može arhivirati i izložiti kao komadiće koji svjedoče o nekadašnjim postignućima ljudi kao i vječnog pokušavanja zauzdavanja prirode koja na kraju uvijek pobijedi i vrati stvari pod svoje okrilje.Za vrijeme niskog vodostaja rijeke Kupe i uslijed visokih temperatura, dolazi do tzv. cvjetanja rijeke odnosno nevjerojatno velikih količina riječnih trava i algi, od kojih mnoge postoje na dubinama, nevidljive oku kupača. Iste u rijeci žive i umiru te se rastaču u razne oblike koji u stalnom ritmu vodenog kretanja mijenjaju oblike i stvaraju bizarne prizore koji podsjećaju na umjetnička djela kakva se mogu vidjeti u muzejima moderne umjetnosti diljem svijeta.
Također, pod utjecajem svih godišnjih doba, prepuštene zubu vremena i kiselim kišama, raznorazni objekti, kako u vodi, tako i na kopnu propadaju i pritom preuzimaju razne oblike koji svjedoče o snazi prirode koja ih polako, ali sigurno pretvara u elemente iz kojih su potekli. Sve te stvari izdvojene iz konteksta svakodnevnice imaju ekspresivnu vizualnu snagu i ponekad su metaforički daleko sugestivnije od stvari, vremena i društveno političkih procesa koji su ih proizveli te svojim stanjem i izgledom sugeriraju cijeli niz iščitavanja značenja od kojih su sastavljene.
Na žalost, objekti koje je napravio čovjek te ih prepustio prirodi kao i priroda koju pokušava kontrolirati u jednoj fazi postaju otpad odnosno nepoželjne štetne tvari koje se moraju ukloniti da ne bi prouzročile potencijalnu opasnost i štetu. Zanima me transformacijska međufaza između konkretnog prepoznatljivog oblika i apstrakcije imanentne prirodi”.
