Tema Riječ je o odnosu između nevinosti i Povijesti (s velikim P) koji je u srži svih djela Deimantasa Narkevičiusa. Povijest tu pak znači socijalističku prošlost, ali pojam se može proširiti općenito na neuspjeh modernističkih utopija. Pokušaj da se izgubljena prilika povijesti vrati na nultu točku, glavna je tema ovog litavskog umjetnika.
Deimantas Narkevičius jedan je od danas najpoznatijih litavskih umjetnika na međunarodnoj sceni. Rođen je 1964. u Uteni, studirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Vilniusu, ali postao je poznat najviše po filmovima i video radovima koje počinje snimati od početka 90-ih. Nakon izložbi u prestižnim umjetničkim institucijama i sudjelovanja na manifestacijama poput bijenala u Veneciji i Sao Paolu, Documenti u Kasselu, te nekoliko nastupa na Manifesti, Narkevičius se prvi put samostalnom izložbom predstavlja u Hrvatskoj.
Jedan od radova nosi naslov Ausgeträumt, što na njemačkom znači trenutak prije buđenja. U intervjuu s Marcom Scotinijem, Deimantas kaže: “To je stanje između sna i jave. Stanje limba, lišeno iskustva, uobičajeno u mladih ljudi, ono što vam treba ako želite stvoriti nešto ni iz čega, a da pritom ne ponavljate ni mrvu ičega prethodnoga. To podsjeća na filmsku montažu u kojoj nije nužan dosljedan narativni slijed. Struktura se mora preuređivati neprestano iznova. A idealan scenarij bio bi početi s praznom stranicom, bez suvišnih osjećaja i iskustava. … To bi bilo poželjno. No, na žalost, to je utopija”.
U njegovu filmu Jednom u XX. stoljeću / Once in XX Century (2004), Lenjinova bista ponovno se vraća na svoje postolje. U videu Nestanak plemena / Disapperiance of a Tribe (2005), pojavljuju se neka sretna lica anonimnih ljudi na crno-bijelim fotografijama (2005), dok se u filmu Efekt neuspjeha / The Dud Effect (2008) simulira lansiranje sovjetske rakete. Usto, na izložbi će biti predstavljeni i drugi njegovi radovi među kojima su filmovi, plakati i instalacije, koji obuhvaćaju razdoblje od 1996. pa sve do danas.
Izložba će biti otvorena 10. siječnja na prvom katu prostora za povremene izložbe Muzeja suvremene umjetnosti.
“Ne znamo što je u njegovim djelima istina a što laž, je li se to stvarno dogodilo ili je riječ o fiktivnoj propagandi. Narkevičius uvijek stvara zone nesigurnosti između stvarnog i mogućeg, i u formi i u sadržaju. U stvari, nikad nije posve sigurno je li to što vidimo fikcija ili dokumentarac te je li prošlost definitivno, jednom zauvijek završena i to za sve. Samo se na taj način moguće vratiti u prošlost, u ono što je nekada bila njezina mogućnost, a da je se ne pretvori u spomenik. U tom smislu, memorija za Narkevičius nikada nije objektivna činjenica, ali je uvijek politički čin”, zapisali su kustosi izložbe Marco Scotini i Radmila Iva Janković, a izložbu možete pogledati do 20. siječnja.
