Retrospektiva grupe OHO, Francuski paviljon, 9-22. travnja
Retrospektivna izložba filmova najznačajnije slovenske neoavangardne grupe OHO otvara se 9. travnja u 19 sati u Francuskom paviljonu.
Prikazani filmovi dio su Kolekcije Marinko Sudac, a izbor napravljen za ovu izložbu predstavlja filmove autora Naška Križnara, Iztoka Geistera Plamena, Marjana Cigliča, Davida Neza i Marka Pogačnika, snimljene između 1963. i 1971. godine. Pojmovi koji se vežu uz filmove grupe OHO najčešće su kultura mladih, ludička umjetnost, hipi pokret, underground, psihodelija, seksualna revolucija, huliganizam, oni su reakcija i komentar na društvena zbivanja u svijetu.
Filmovi su jednostavno snimljeni, zbog tehničkih mogućnosti bez mnogo montaže ili uplitanja u narativ, zabilježeni najviše kamerom Naška Križnara na 8 mm ili 16 mm filmu. Kamera nije mogla snimati zvuk, ali na dio filmova dodana je glazba. Glazba je preuzeta “iz arhiva”, korištena je narodna ili klasična glazba, ali najviše zvučnih filmova popraćeno je popularnom rock glazbom iz toga razdoblja. Najčešće su to bili Rolling Stonesi, kao u Lego (1967.), dok film Devetnesti živčani slom (1966.), nosi i naziv po jednoj od njihovih pjesma. Također, pjesma Barryja McGuirea Eve of Destruction sugestivno je postavljena kao naslov filma iz 1966. g. koji pokazuje Marka Pogačnika tijekom individualnog anti-vijetnamskog prosvjeda, u kojem ispisuje naizmjenično anti-ratne i reističke slogane i crteže na zidu jednog javnog prostora u Ljubljani 1966. Jezik se koristi kao sirovi materijal koji se stavlja u kontekst s vizualnim, isprepliće se s akcijama u urbanim prostorima, s istraživanjem i samog medija filma [Film o filmu (1969. – 70.); Nomama (1967.)].
Također, Križar je snimio i neke performanse članova grupe, poput vjerojatno najpoznatijeg – Triglav (1968.), u kojem Milenko Matanovič, David Nez i Drago Dellabernardina utjelovljuju jedan od vrhova Alpa, jedan od simbola slovenske državnosti, formirajući se u živu skulpturu iz koje vire tri glave
Slobodni duh i psihodelijski elementi najviše se očituju u dva filma Marjana Ciglića – OU (1967.) i Fulya Quanso (1967.). U Čekajući Godota (1967.), Iztok Geister Plamen referira se na Beckettovu dramu. Autor jedng filma je i David Nez, a Marko Pogačnik u svoja dva eksperimentalna filma, Svitanje (1968.) i OKO (1967.), grebe filmsku vrpcu i na njoj ispisuje slova, radi crteže i apstraktne forme.
Između 1969. i 1970. g., Križnar je dokumentirao brojne projekte grupe OHO. Velik dio tih projekata događao se u prirodi – u šumi, u dolini Zarica, na obali rijeke, ali i u urbanim prostorima. Dokumentirao je, uz mnoge druge, projekte Marka Pogačnika u prirodi, kao i neke od akcije Milenka Matanovića ili Davida Neza.Te su snimke montirane u dvije verzije filmova nazvane Ljetni projekti (1969., 1970.), koje će biti predstavljene u Centralnom paviljonu na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu – izložbi Viva Arte Viva osobnim odabirom glavne kustosice Christine Macel.
Filmovi grupe OHO dobivaju značajne pozicije na velikim europskim izložbama poput nedavno završenih Transmissions: Art in Eastern Europe and Latin America, 1960–1980 u MoMA-i u New Yorku; ART IN EUROPE 1945 – 1968: Facing the Future u ZKM-u u Karlsruheu; Non-Aligned Modernity. Eastern-European Art and Archives from the Marinko Sudac Collection u milanskom FM Centro per l’Arte Contemporanea, koja je trenutačno otvorena u Muzeju Ludwig u Budimpešti s naslovom Non-Aligned Art. Marinko Sudac Collection, Notes from the Underground u Muzeju suvremene umjetnosti u Łódźu, koja će biti predstavljena 2018. g. i u Akademie der Kunste u Berlinu.
Izložba ostaje otvorena do 22. travnja.