Muzej moderne i suvremene umjetnosti poziva na samostalnu izložbu umjetnice Neli Ružić pod nazivom Sjene budućnosti, koja se otvara 13. prosinca u 19 sati.
Središnju ulogu u dvadeset i pet izloženih radova zauzima tema kulturnog sjećanja. Polazeći od istraživanja vlastitih memorijskih kodova, a suočavajući se s pojavom politizacije memorije, Ružić istražuje metode zaborava, brisanja, negacije i potpune dekonstrukcije, stvarajući nove strukture iz ostataka prošlosti, kombinirajući imaginarne i povijesne prostore.
U većini slučajeva pozivajući na politička pitanja, teme individualne i kolektivne memorije sagledava u terminima brisanja, ponavljanja, prisjećanja, utemeljenih ponajprije u vlastitom iskustvu lomova i kulturnog izmještanja koje se dogodilo triput: društvenim preokretom u domicilnoj Hrvatskoj (Jugoslaviji) početkom devedesetih, odlaskom iz nje krajem devedesetih te iznuđenim povratkom nakon trinaest godina.
Vezuje se na razlučivanje sjećanja (memorije) od povijesti kako tumači Pierre Nora, favorizirajući sjećanje kao svakodnevnu i živu aktivnost, koja je iz suvremenog razvijenog svijeta, u korist povijesti, sasvim isčezla. Zamjerka povijesti koja “uvijek predstavlja problematičnu reprezentaciju prošlosti”, odnosi se na načelo racionalizacije (filtriranje i razvrstavanje) kojim se rukovodi prilikom legitimiranja prošlosti. Suprotno tome, sjećanje kao živu aktivnost podložnu promjenama (zaboravu i ponovnom buđenju) smatra iskonskim i spontanim činom, neotpornim na cenzuru i manipulaciju, dakle, posve ljudskim procesiranjem gomilanja života. Takvim sjećanjem zaokupljen je rad Neli Ružić, gdje suspregnuta mjesta i neizrečene misli, postaju poticajan materijal za nadopunu praznina koje povijest nije registrirala, ili je namjerno preskočila.
Drugim riječima, bez obzira što koristi sve postupke označavanja kulturne mnemotehnike – prianja uz pejzaž, pjesme, ručni rad (vez), pažnju ne usmjerava na poznate i provjerene “fiksne točke u prošlosti”.
Nepovjerenje spram izricanja povijesti i dominantnih narativa otvara temu prenosivosti i premošćivanja, kako teritorijalne tako i mentalne i emocionalne, koja se u Nelinom radu na razne načine ponavlja. Dva su mjesta kojima se stalno vraća – planine i materinji jezik – dva suprotna izbora, između eskapizma i fundirajućeg sjećanja na vlastitost.
Izložba je otvorena do 13. siječnja.
