U užem centru Zagreba, Umjetnički paviljon jedan je od upadljivih podsjetnika na štetu koju je za sobom ostavio potres, zbog čega se posljednje gotovo pa tri godine program ove institucije odvijao ispred zgrade (uz predstavljanja privremenih instalacija na tratini) dok je dio izložbi dostupan u virtualnom obliku.
Pored sada već trajne promjene uzrokovane potresom, Paviljon je ljetos doživio i upravljačku promjenu. Za ravnateljicu je tada izabrana Irena Bekić, dugogodišnja voditeljica Galerije Prozori koja djeluje pri peščeničkoj knjižnici Silvije Strahimir Kranjčević. Program Prozora, od centra grada prilično izmještenog izlagačkog prostora, tijekom desetljeća postao je prepoznatljiv po sustavnoj prezentaciji umjetničkih oblika koje su u institucionalnom kontekstu još uvijek “rubne”: interdisciplinarnih, hibridnih praksi, kao i formi poput umjetnosti u zajednici i participativne umjetnosti te srodnih diskurzivnih i edukativnih programa.
Na predstavljanju programske koncepcije Umjetničkog paviljona za naredni period, Bekić je jutros najavila kako će upravo izmještenost biti prostorno i konceptualno uporište djelovanja institucije koju tek čeka početak dugotrajnog procesa obnove. Osim u smislu prostornog izmještanja kao nužnosti uzrokovane štetom koju je u trenutno neupotrebljivoj matičnoj zgradi prouzročio potres, izmještenost će, naglasila je Bekić, biti i konceptualno uporište programskog djelovanja Paviljona koji se planira otvoriti “rubnijim” praksama, pri čemu je najavila otvaranje te institucije dugotrajnijim umjetničkim i kustoskim istraživanjima, kao i razvoj edukativnog segmenta programa koji se zasad odvija u suradnji s nastavničkim odsjekom Akademije likovnih umjetnosti.
Neli Ružić: Prekasno je za odustajanje
U prostornom smislu, objasnila je Bekić, izmještanje uključuje realizaciju izložbi u suradnji s nizom drugih institucija i prostora. Ovogodišnji će program tako 16. veljače otvoriti izložba Timescape – vremenski obzorNeli Ružić u prostoru Hrvatskog inžinjerskog saveza u Palači Vranyczany u Berislavićevoj ulici. Izložba, koju kustoski pospisuju Bekić i Marijana Stanić (Galerija 90-60-90) već je inicijalno predstavljena u obliku prostorne intervencije. Naime, natpis Prekasno je za odustajanje trenutno je vidljiv na zgradi Glavnog kolodvora te, kako stoji u popratnom tekstu, s obzirom “obzirom na veliku fluktuaciju ljudi različitih kultura i migranata” na toj lokaciji, uključuje i ugraviranu ploču postavljenu u blizini ulaza na engleskom, arapskom, francuskom, farsiju, španjolskom, njemačkom i kurdskom, što predstavlja jasnu poveznicu s izmještenošću kao najavljenim programskim fokusom.
Uslijedit će izložba vizualne umjetnice SofijeSilvije na otvorenom, u Botaničkom vrtu, te izložba posvećena fotografiji kustosice Sandre Križić Roban u Tehničkom muzeju. Osim planiranih programa u “vanjskim” prostorima, Umjetnički paviljon počet će s organizacijom izložbi u privremenom prostoru u Jurišićevoj ulici koji im je dodijelio Grad. Taj će prostor na proljeće otvoriti izložba vizualne umjetnice Kate Mijatović.