Kritika Revija filmova o obrazovanju Djeca su naše najveće bogatstvo od 12. travnja prikazuje se u Riječkom Art-kinu.
U utorak, 12. travnja u 19 sati na repertoaru Mini Art-kina je dokumentarni film Abeceda koji otvara Reviju uspoređujući i analizirajući različite obrazovne sustave. Nakon filma će uslijediti Tribina na tribinama na kojoj sudjeluju filozof Nebojša Zelić i Tatjana Bandera-Mrakovčić, ravnateljica Osnovne škole Nikola Tesla.
Polazište dokumentarca Abeceda je da se gotovo 98% djece rađa se iznimno nadareno dok ih nakon školovanja samo 2% to i ostane te postavlja pitanje Što nije u redu s obrazovnim sustavom? Na to pitanje redatelj uspješnih i kontroverznih dokumentaraca Mi hranimo svijet (We Feed the World) i Uzmimo lovu (Let’s Make Money». Wagenhofer putuje svijetom i razgovara s brojnim protagonistima te uspoređuje razne obrazovne sustave. Abeceda ne kritizira škole pojedinačno već sustav u cjelini te pruža jednu od najboljih filmskih analiza obrazovnog sustava na brojnim primjerima iz cijelog svijeta.
Dokumentarac Web Junkie – Ovisnici o Internetu na repertoaru je Art-kina od 12. travnja. Kina je jedna jedina zemljana svijetu koja je ovisnost o Internetu i mrežnim igricama prepoznala kao poremećaj. U skladu s tim otvorili su više od 400 centara za odvikavanje, a u jednom od njih odvija se radnja ovog filma. S potpunim nevjerojatnim pristupom ustanovi “za odvikavanje i reprogramiranje tinejdžera”, redateljice nam otkrivaju kontroverzne metode s kojima se suočavaju “zabludjeli klinci” koji su igrice znali igrati i po nekoliko dana bez prestanka. Pomažu li ove metode 15-godišnjacima koji su potpuno zamijenili stvarni i virtualni svijet, saznajte iz filma, koji nakon više od 40 svjetskih festivala dolazi i na velika platna u Hrvatskoj.
Djeca s planine Napf priča je o jednom sasvim drugačijem odrastanju. U bogatoj Švicarskoj gdje je školarcima dostupna sva moguća tehnologija, ipak živi skupina djece kojima računala i internet ne trebaju. Daleko od civilizacije, na čarobnoj planini s popisa UNESCO-ove prirodne baštine,djeca pješače deset kilometara do škole, nisu opsjednuti Facebookom, a omiljene igre su im one u prirodi. Uz to, ova djeca suvereno upravljaju svim poljoprivrednim strojevima, pomažu na farmama svojih roditelja i žive život koji je gradskoj djeci potpuno nezamisliv. Je li jednostavniji i bezbrižniji svijet je moguć?
