Kritika Nedavno okončana horor-trilogija X (2022-2024) u režiji Tia Westa, svojoj protagonistkinji Maxine (Mia Goth) daje glumačku slavu za kojom je žudila. U ulozi Veronice, plavokose kućanice iz 1950-ih, Maxine stiže na filmski set. Tamo joj se pridružuje Elizabeth (Elizabeth Debicki), pomalo pretenciozna tiranka s kamerom i autorica “B filmova s A idejama”, horora koji razotkrivaju postojanu trulež američkog društva. Redateljica i njezina nova miljenica promatraju gumenu repliku Maxinine glave. Dok Elizabeth režira posljednji kadar svog filma u čijem je središtu lažna Maxine/sotonom zaposjednuta Veronica krvavog vrata, rastvorenih usnica i raskolačenih očiju uprtih prema nebu, počinje svirati Bette Davis Eyes.
Hit Kim Carnes iz 1981. oda je fatalnoj ženi koja je zamamna poput zvijezda starog Hollywooda – krase je platinasti uvojci nalik na one prototipskog seks simbola Jean Harlow, uzdiše kao Greta Garbo, fatalna velikanka tugaljivih drami, i ima oči Bette Davis, glumice koja se proslavila igrajući zlikovke. Bette Davis Eyes, pjesma o ženi raskomadanoj na dijelove i ženi sačinjenoj od referenci (na prošlost), sažima glavne odrednice horora, meta-žanra usredotočenog na žensko tijelo ili, prostije (i istovjetno s pornićem, svojim jednako prezrenim žanrovskim srodnikom), na “grudi i krikove”. Na kraju trilogije, Maxine je ne samo živa, što je u hororu veliko postignuće za zgodnu plavušu sa skandaloznom prošlošću, nego i na neosporno uzlaznoj putanji. Ipak, njezin je trijumf popraćen zlokobnom slutnjom da bismo je u nastavku mogli gledati u ulozi čudovišta.
Carol Clover, američka akademkinja čija je knjiga Men, Women, and Chainsaws posvećena vrištećim junakinjama triju intertekstualnih horor žanrova, slashera, okultističkog filma te priče o silovanju i osveti, prepoznala je i popularizirala trop posljednje djevojke (eng. final girl). Prema Clover, slasher, niskobudžetni film u kojem maskirani manijak masakrira grupu mlađahnih prijatelja (dečki su brzo smaknuti, djevojke obično nakon vrištanja i bježanja u donjem rublju), obrnuo je izvornu horor konstelaciju uspostavljenu u Hitchcockovom Psihu prema kojoj samo muškarci mogu dokrajčiti muškarce i spasiti žene. Niz filmova snimljenih između kraja 1970-ih i sredine 1980-ih heroja zamjenjuje heroinom. Štreberkasta, snalažljiva i, za razliku od svojih prijatelja, čedna posljednja djevojka odmah je prepoznatljiva kao protagonistkinja. Nakon što provede većinu filma nabasavajući na trupla i jedva izmičući ubojici, okrvavljena heroina zgrabi njegovo oružje i dokrajči ga u zadnji tren. Prema Clover, uspjeh posljednje djevojke ovisi o pokoravanju (vrlo religioznoj) logici slashera prema kojoj seks vodi u smrt te “preuzimanju pogleda”. Kamera prati posljednju djevojku i priklanja se njezinoj perspektivi – budući da je, barem do povratka manijaka u sljedećem nastavku, preživjela “ono što je djelovalo kao nepreživljivo” dodijeljena joj je uloga svjedokinje/pripovjedačice.
X, prvi prikazani a kronološki srednji dio trilogije, prati troje porno glumaca, gramzljivog producenta, redatelja s umjetničkim ambicijama i njegovu sramežljivu djevojku/asistenticu koji dolaze na teksašku farmu u posjedu ostarjelog para. Šestorka, koja se pred farmerima Pearl i Howardom pretvara da je došla na odmor, snima film o zgodnom došljaku i dvjema pohotnim djevojkama sa sela. Nakon što redateljeva djevojka, do tad najizglednija kandidatkinja za preživljavanje, nastupi u ulozi treće djevojke sa sela, Pearl i Howard, koji se od početka šuljaju oko seta, počnu ubijati svoje goste. Howarda dokrajči srčani udar, a film završava okršajem starice Pearl i ambiciozne mlade glumice Maxine. X se odvija se u zlatnom razdoblju slashera, 1979. godini, i izvrće njegovu logiku.
Slasher kapitalizira na objektifikaciji ženskih tijela, ali, kao što Clover napominje, kažnjava seksulno aktivne žene. X čuvare morala, Pearl i Howarda, prikazuje kao licemjerne sadiste. Film za posljednju djevojku bira Maxine – nju ne spašavaju vrline, nego čvrsta vjera u vlastitu iznimnost i budući zvjezdani status. U maniri boljih slashera, X je komentar društvene dinamike. Porno tim kombinira ideale slobodne ljubavi (oni nesputano rade ono za čim represirani Amerikanci žude) 1960-ih i ‘70-ih s kapitalističkom logikom (publici nude voajerske užitke putem distribucije videokaseta za kućnu upotrebu) ciničnog desetljeća na pomolu.
X, film prožet odrazima, inzistira na dvojništvu Pearl i Maxine. Osim što ih obje glumi Mia Goth, dvije žene citiraju jedna drugu. Pornić u kojem Maxine nastupa kao požudna kći strogih farmera parodija je Pearline biografije. Prilikom njihovog prvog susreta, Pearl pokazuje Maxine fotografije na kojima je i ona lijepa, mlada i ambiciozna potencijalna zvijezda. Uvjerena da baš Maxine ima “nešto posebno”, taj neopisivi “X faktor”, Pearl uhodi i poskrivećki dodiruje usnulu djevojku. Njihov je konačni sukob ponavljanje dvojničke dinamike. Pearl koja je odustala od svog sna i slavu zamijenila sadizmom, upozorava Maxine da i nju čeka polagano truljenje. Maxine se bijesno suprotstavi i pokuša upucati Pearl iz praznog revolvera. Pearlina je sačmarica puna, ali pucanj odbaci krhku staricu i slomi joj kuk. Tek okrznuta Maxine, koja je na početku filma povraćala zbog lešine krave uz opravdanje da “mrzi krv i crijeva”, hladnokrvno pregazi Pearl i odveze se s farme. Iako je Maxine uspješno prisvojila mjesto glavne protagonistkinje, tek ćemo u nastavku koji nosi njezino ime gledati kako postaje zvijezdom. Kao što je hororima često navada, X, film o snimanju filma, bavi se pogledom i žanrom. I Maxine i Pearl su često pred ogledalom, obje žude za zadivljenom publikom, a prva je izložena sve neprijateljskijem zurenju potonje.
Pearl, horor stiliziran u vodviljskoj maniri ranih filmova, priča je o osujećenim ambicijama i neusustavljenim apetitima čudovišta sazdanog od svojih okolnosti. Film je povratak u 1918. – Howard je u prekooceanskim rovovima, a Pearl živi na farmi na kojoj je, nakon duge koljačke karijere, i umrla. Pearl bježi u svoje maštarije i u kino te moli boga “da je učini najvećom zvijezdom koju je svijet ikada vidio, kako bi mogla otići daleko, daleko” od farme, bolesnog oca, i okrutne majke. Kada dozna da se u obližnjem gradiću održava audicija za članice putujuće plesne trupe, Pearl postane uvjerena da je njezina velika prilika napokon tu.
Pearl žudi za društvenim usponom koji joj postojano izmiče. Isprva uvjerena da će joj udaja za bogatog dečka Howarda dati “kartu za odlazak”, s vremenom je prisiljena pomiriti se s njegovom odlukom da prigrle jednostavni ratarski život. San o unosnoj udaji zamijenjen je snom o slavi i žudnjom za laskavim kino projekcionistom. Razočaranje u vanbračnoj aferi nagne Pearl da zgrabi vile i ubije svoju prvu žrtvu. Nakon što je na audiciji odbijena uz objašnjenje da traže “nekog s X faktorom”, Pearl nastavi ubijati te, okružena crvljivom hranom i trunućim truplima, dočeka Howardov povratak s ratišta.
Pearlin monolog trulež uspostavlja kao opredmećenje osjećaja ljubomore prema ljudima koji imaju ono što njoj izmiče (znakovito, Elizabethin je opus reinterpretira kao simptom društvene bolesti). Iako su Pearline težnje za slavom i duboko uvjerenje da je baš ona iznimka u nizu repetitivnih ženskih života prikazane kao zabluda, ostavljen je tračak ambivalencije. Platno i pozornica su odmamili mnoge Pearline suvremenice iz roditeljskih domova, a neke su onodobne zvijezde uspjele s ravnica doći pod reflektore.
Šest godina nakon što je preživjela Pearlinu smrtonosnu zavist, Maxine zatičemo kao holivudsku plavušu za volanom kabrioleta, s pištoljem u torbici i ubojitim agentom. MaXXXine, posljednji dio trilogije, prati njezina nastojanja da promijeni žanr te se iz porno glumice preobrazi u mainstream zvijezdu. Dok se priprema za ulogu Veronice, Los Angelesom haraju dva ubojice – Night Stalker i njegov imitator koji smiče Maxinine prijatelje. Maxine proganja i njezina prošlost – zataškani teksaški masakr i djetinjstvo provedeno pod paskom oca svećenika koji na televiziji propovijeda o opasnostima seksa, slave i svojoj odmetnutoj kćeri. Nakon što, u maniri protagonistkinja iz horora o silovanju i osveti, kastrira muškarca koji ju je pokušao napasti (mig za horor fanove – on izgleda kao glumac Buster Keaton čija je nećakinja glumila prvu iz niza osvetnica) i, uz pomoć svog svestranog agenta, ubije privatnog detektiva koju ju je uhodio, Maxine čeka okršaj u tajanstvenoj vili podno holivudskog znaka.
MaXXXine uspostavlja paralelu između strukture slashera i strukture slave. Prema Clover, likovi horora pokušavaju ne biti idući na listi na ubijanje, a gledatelji strahuju za njih i, kada manijak nastoji nasrnuti kroz ekran, za sebe. Maxine se stalno pita kada je njezin red, ali do posljednjih kadrova ne znamo je li ona sljedeća zvijezda ili sljedeća mrtva djevojka. Film također isprepliće banalno nasilje nad ženama, niz generički jezivih likova čija dobacivanja i uhođenja holivudske cure očekuju, sa žanrovski tipičnim elaboriranim planovima manijaka kakav je Maxinin otac, ubojica njezinih triju kolegica.
Odustavši od bešćutnosti koju Elizabeth smatra hvalevrijednom, Maxine odlučuje istražiti smrti svojih kolegica te se suočava sa svojim fanatičnim ocem. Maxine je od oca naslijedila ljubav prema spektaklu i svoju omiljenu uzrečicu – “neću prihvatiti život koji ne zaslužujem”. Sada dvostruka posljednja djevojka ponovno preživi – vidimo je okupanu svjetlima fotografskih bliceva na premijeri Elizabethina okultnog horor hita i saznajemo da ženski redateljsko-glumački tandem radi na filmu o Maxine. Promjena žanrovskog roda provedena je i doslovno. Maxine je iz pornića, snimljenog za profit producenta i umjetničku slavu redatelja, prešla pred kameru redateljice koja će njezin život preobraziti u holivudsku uspješnicu. Ipak, Maxinin je uspjeh uparen sa strahom da će dobar život za koji se izborila i obožavanje publike doći kraju. Njezina posljednja rečenica upućena Elizabeth, “ne želim da ovo ikada završi”, zlokobno poručuje da bi zgodna zvijezda Maxine i dalje mogla postati bjesomučna ubojica Pearl.
Horori, filmovi koji, unatoč cenzuri i progonima iz glavne kulturalne struje, opstaju, često su ustvari optimistične priče o opstanku – čak i likovi čija se crijeva vuku po podu žele još jedan okršaj i još jedan nastavak. I svojim najispraznijim inačicama, horor je žanr koji poručuje da se sve da preživjeti. Trilogija X istražuje neizvjesne ishode preživljavanja, kritizira holivudsku filmsku mašineriju i podcrtava teret bivanja posljednjom djevojkom. Došavši do slave preko trupala, Maxine ne zna hoće li je u nastavku dočekati još jedan herojski podvig ili ponavljanje Pearline uloge čudovišta.
ObjavljenoObjavljeno
