Kritika Razgovarao: Stjepan Jureković
KP: Pretpostavljam da su čitatelji iz vaših odgovora dobili svu građu potrebnu da se konačno pozabavimo onime što se u zadnje vrijeme već opasno proklamira. Radi se, naime, o teoretičarima koji prognoziraju smrt supkultura. Što mislite o tim prognozama, nisu li one malo preuranjene?
B.P.: Ako supkulture doživljavamo kao jedan vrijednosno neutralan analitički pojam, tada sam siguran da ništa neće dovesti do njihove smrti, no ako ljudi mistificiraju supkulture, bilo pozitivno bilo negativno, onda s tom tvrdnjom mogu imati problema. Negativna mistifikacija supkultura je ono što radi dominantna kultura, a to je da se sve što se smatra supkulturom svodi na drogu, nasilje, devijaciju, da su svi ti akteri zapravo devijantni akteri i da ih sve treba pozatvarati. Pozitivna mistifikacija supkulture govori da supkultura uvijek mora biti buntovna, da mora biti anti-establishment, nonkonformistična i da mora označavati nekakav otpor. Ako se vratimo na neku temeljnu definiciju da ona označava grupu, nekog aktera ili simboličku strukturu koja svojim normama i vrijednostima odudara od dominantnog društva, od uže ili šire roditeljske kulture, onda vidimo da i grupu skinheadsa možemo strpati u supkulture. No, što ima u tome da petorica cipelare jednoga na cesti, a da bismo to mogli nazvati revolucionarnim i subverzivnim, što je u tome antiestablishment? Ništa.
To nije antiestablishment zato što je nasilje dio ove civilizacije, uže ili šire roditeljske kulture. Skinheadsi i nogometni huligani ne razlikuju se od bitnih crta dominantne kulture. Njih se možda može strpati u kategoriju supkultura jer naglašavaju neke drugačije vrijednosti i norme, ali nikako u kategoriju kontrakultura kako je to jednom pokušao moj kolega Lalić. Mirovni pokreti, feministički akteri, oni mogu biti kontrakultura, ali muškarčine i seljačine ne, zbog toga jer takvi čine dominatnu kulturu. Jasno je kao dan da njima nije previše stalo do promjene odnosa između čovjeka i prirode, do ekološke svijesti i sličnih ideja koje po meni moraju biti uključene u koncepciju kontrakulture.
KP: Malo smo se odmakli od početnog pitanja. Vratimo se dakle na pitanje o smrti supkultura.
B.P.: Ako je definicija supkulture neko normativno odstupanje onda je ništa i nitko ne može ubiti. Pitanje je samo kakva očekivanja ljudi vežu uz supkulture. Za one koji supkulture mistificiraju pozitivno i smatraju da one uvijek moraju predstavljati neku buntovnu, subverzivnu djelatnost, smrt supkultura nastupila bi onog trena kada bi takva djelatnost nestala. No, u tom smislu, jedino društvo koje bi bilo u potpunosti bez supkultura bilo bi totalitarno društvo.
Međutim, kapitalističko društvo nije totalitarno na taj način. Njegova je priroda drugačija. Suvremeni potrošački kapitalizam mora konstantno proizvoditi različite životne stilove kako bi ljudi kupovali različite proizvode. Mislim da u takvom društvu supkulture ne mogu umrijeti. S druge strane, smrt supkultura možda bi bilo baš ostvarenje ideala nekih supkultura, no ja ne mogu procijeniti bi li takav ishod urodio nekim novim utopijskim ili totalitarnim društvom.
Savršen primjer vizije budućnosti sa supkulturama je "Bladerunner", film koji mnogi smatraju proto cyber punk filmom. "Bladerunner" prikazuje daleku budućnost visoke tehnologije u kojoj opstaju i Hare Krishna zajednice i punkeri i takve supkulture. Zapravo, film jasno prikazuje svijet u kojem je dominantna kultura sastavljena od niza supkultura.
Pitanje je može li uopće postojati skupina koja ima pretenzije za neku radikalnu revoluciju, a da pritom ne vrši nasilje nad drugim društvenim grupama. Možda je odgovor samo u nekoj evoluciji svijesti, u revoluciji s puškama ja mislim da nije i nadam se da nije. Ja barem odavno nemam takve nekave iluzije da će netko promijeniti svijet i da će onda natjerati sve ljude da prihvate ono što on misli da je dobro. To je sumnjivo u začetku. Zato i opstaju ovakvi suludi zakoni i priče o drogama i sličnim stvarima. Zato što netko misli da je ono što je njegov koncept dobrog i lošeg apsolutan i neupitan i smatra da ga makar i sredstvima prisile treba ljudima utuviti u glavu.
Dakle, supkulture u neutralnom smislu tog pojma ne mogu nestati. To, hoće li one biti više ili manje posredovane tržištem, hoće li uključivati ono što se tradicionalnim političkim jezikom nazivalo ljevicom ili desnicom, o tome se svemu može pričati, ali i zbog neke zdrave logike tržišta, teško mi je zamisliti da nestanu.
Objavljeno
Objavljeno
