Razgovor s Denisom Mikšićem

Domaći

Emina: Već si dosta dugo u Domaćima…
Denis: Da. profesionalno radim nekih 4 i pol godine, kao jedan od voditelja Centra za mlade na Gazi kojeg smo pokrenuli prije neke tri godine. Prije sam vodio neke projekte u Studentskom kulturnom centru Braća Radić iz Karlovaca. Bio sam pokretač i urednik časopisa Plan 99, kojeg smo kasnije SKUC-a Braća Radić preimenovali u Planet Magazin, na čemu i danas radim. Časopis je krenuo kao bilten organizacije, što se meni nije sviđalo, pa sam htio da malo izađemo van u grad i ponudimo i neko drugačije štivo, a kasnije smo se proširili na županiju i dalje. Ima i povremenih suradnika iz regije i dalje iz inozemstva. Danas ga rade domaći, a izlazi 3-4 broja godišnje.

Emina: Čime se Domaći trenutno bave?
Denis: Nekako se uglavnom okrećemo prema medijima ili smo vezani za medije. Otkad su Planet magazin počeli raditi Domaći poboljšala se organizacija, povećali smo i broj strana i nakladu (od nekih 500, sada nam je naklada od 1500 do 2000). Poslije toga počeli smo jačati web-site, gdje se neki materijali koji izlaze u Planetu mogu vidjeti. Prije nekih godinu dana smo s UKE-om pokrenuli mrežu internet radija kroz koju smo se povezali s organizacijama iz Hrvatske, ali i iz inozemstva. Krenuli smo i s video-produkcijom. Ne mogu reći da imamo nekakav zavidan broj uradaka. Na žalost, malo nas je pa se ne stignemo svemu dovoljno posvetiti. Ipak, nešto se radi. Nabavili smo neku opremu, nešto se snima, itd.

Čaroban grad

Emina: Kako ste iz Karlovca dospjeli u Labin?
Denis: U Labin smo dospjeli još prošlo ljeto. Mene je za ovaj MMKamp potaknuo onaj kamp koji je prošle godine radila udruga Spirit iz Rijeke na Krku. S time da smo tamo imali dosta problema oko osnovne infrastrukture, a htjeli smo i dalje nešto raditi na moru. I onda smo došli ovdje, upoznali Deana, vidjeli Lamparnu, koja već ima i neko ime i ugled. Labin je tu 3,5 km do mora pa se lako može ići i okupati. I tako smo na kraju između Krka i Labina odabrali Labin. Ideja se daljem putem razvijala, a projekt je nastavak suradnje između nas i UKE-a i veže se na našu mrežu internet radija.

Emina: Kako ti se čini Labin kao grad?
Denis: Čaroban grad! Bez preseravanja. Čudno je ovdje. Ima neku svoju posebnu priču. Mislim, ima je cijela Istra, ali Labin mi je baš jako zanimljiv. I gornji i donji grad, a pogotovo cijela ta priča oko rudnika i Labinske republike. Mogu se povući i paralele s današnjim globalnim događanjima.

Tarantino, Rodrigez i Fellini su se našli

Emina: Možeš li istaknuti nešto specifično? Što te to začaralo?
Denis: Najprije me je čarobnjak Dean začarao. Privi put sam dolazio u Labin navečer. Sunce zalazi, nebo crveno i dolazimo u neki super prostor, a unutra nas Dean i Xena dočekuju s večerom. Tada je tu valjda bilo nekih 40 stupnjeva – bio je to najtopliji tjedan prošlog ljeta. Kruno i ja spavamo gore u svjetioniku, na krovu, na vrhu Lamparne. Ujutro kroz poluzatvorene oči vidim toranj gore sa čekićima i natpisom Tito. U glavi mi se vrti cijela ta priča: Raša, Mussolini, partizani, itd. Taman opet uhvatim prvi san, kad me probudi s razglasa: "Attenzione! Attenzione!". Totalni Amarcord! Na kraju se ispostavilo da je to bila najava za nekakvi cirkus.

Prvi dan kad smo došli bili smo tu u kafiću na glavnom trgu. Oko nas sve sivo, vagoneti… Devet navečer, mrači se, nema ljudi. Špica sezone – nigdje nikoga. Ono, Meksiko – Od sumraka do zore. Taman Tarantino, Rodrigez i Fellini su se našli. Preporučam svima da navrate do Labina. Labin je super.

Emina: Je si li uspio upoznati lokalne ljude?
Denis: Zapravo samo ekipu iz Lamparne. Ne znam kako ova lokalna ekipa percipira samu Lamparnu. Lamparna nije klasični disco-klub, da sad bude tu neka tehnjava, partijana ili pankerski koncert, što već. Ima svoj malo drugačiji pristup. Ipak je to grad od samo 10-12 tisuća stanovnika. Koliko sad tu ima ljudi koji će tijekom ljetnih mjeseci konzumirati ovu, može se reći debelo off kulturu je upitno. Možda bi se i to dalo složiti malo boljim izlaskom prema van. Mada ne znam koliko uopće ima potrebe za tim. Tko voli i koga zanima, taj će doći. Nit sam ja, a sigurno nije ni Dean opterećen velikom posjećenošću. Da je, sigurno bi mijenjao program i ponudu.

Kroz maglu gustu kao mlijeko

Emina: Je si li bio zimi u Labinu?
Denis: Bio sam u veljači. E to je prava istrijanska čarolija! Kad sam dolazio, skroz tamo negdje od Vrbovskog pa do tunela Učka sam se vozio kroz gustu maglu, kao kroz mlijeko. Zatim smo Dean i ja otišli na Živadinovljevu premijeru u Ljubljani i vratili se u tri u noći. Onda je kiša počela padati. Ima to svojih draži. Za nekog tko je željan ludog provoda i zabave, Labin svakako nije, ali ako je dobra ekipa koja kuži spiku onda je definitivno super.

Emina: A da imaš priliku doći na par mjeseci raditi ovdje?
Denis: Ovisi o poslu. Ako je OK spika, svakako bih došao. Prometno je povezan, blizu je Zagreb, a i Ljubljana, a tamo Trst. Klima je dobra, vibra je super. Da je nekakva dobra prilika, da definitivno bih došao. Da nam, recimo, ovo bude neka eskpozitur, a da tu radimo neke projekte.

Mladi maštaju o odlasku

Emina: Mogu li se Karlovac i Labin uspoređivati?
Denis: Karlovac je po broju stanovnika jedno pet puta veći pa se po veličini baš ne daju uspoređivati. Ono što je zajedničko je da većina mladih ljudi mašta o odlasku iz grada. U Karlovcu je većina ljudi koje ja znam zapravo u Zagrebu. Ostalo uopće ne mogu uspoređivati. Ipak je ovo Istra, pa tu ni rata nije bilo od ’45.. U Karlovcu se je početkom ’90-ih dogodila baš izmjena stanovništva. Prije je živio jedan određeni broj što Srba, što oficira bivše vojske koji su ’90. /’91. otišli. Ali nije stvar u oficirama, nego u njihovoj djeci koja su imali baš neki urbani štih. Tada je Karlovac bio puno urbaniji nego što je danas. Stvar je u tome da je većina mladih urbanih ljudi otišla u Zagreb, u Ljubljanu, razmilili se svijetom. A na mjesto tih ljudi su se doselile neke izbjeglice iz Krajine, iz Bosne itd. Sada je nacionalna slika drugačija, ali ti mladi ljudi koji su došli ne kuže apsolutno ništa o kulturi. A kad imaš tu pravu gradsku podlogu, onda možeš raditi i off kulturu. A sad je ta podloga uništena. Dovoljno govori to da je koncert Hladnog piva i Ede Majke (što je totalni mainstream koji se svuda prodaje) bio otkazan jer nije bilo prodano dovoljno ulaznica. Znači kad za to nema publike, možeš misliti kako je kad dođe npr. Dean s prezentacijom Noordunga.

Mreža internet radija

Emina: Kako je nastala mreža internet radija i koja je vaša uloga u tome?
Denis: Mi smo taman krenuli raditi na videu s FADEIN-om, kad se pojavio Kruno s idejom oko pokretanja internet radija. Ja sam na početku bio sumnjičav, ali kako sam techno-freak, palim se na nove tehnologije pa me malo na to uhvatio, a malo na političku stranu. Dakle, na autonomiju medija. Nemaš koncesije, nemaš cenzure, slobodno radiš svoj program. A k tome mi se svidjelo što je sve bilo posloženo na temelju Creative Commons licenciranja. Nema ZAMP-a i ostalih krvopija. Koristi se isključivo free open source softver. Radimo na Dynabolicu. To mi je bio i prvi pravi dodir sa slobodnim softverom, da sam nešto sam konkretno počeo raditi. Do tad sam nešto po sitno isprobavao.

Emina: Je li Clubture imao ikakav utjecaj na stvaranje vaše mreže?
Denis: Kruno i ja smo se upoznali preko Media neta. Spiritovce znam još iz 90-ih, a s ostalima smo se upoznali baš preko Clubture-a (npr. ACT, ARL). Pridrurile su nam se još dvije organizacije iz Zadra. Sada smo u trenutku kada moramo odlučiti hoćemo li raditi na daljnjem širenju mreže ili na njezinom jačanju.

U Istri je cool

Emina: MMKamp je rezultat priče oko mreže. Je si li zadovoljan kako je sve prošlo?
Denis: Radionički dio je zapravo godišnja konferencija mreže. Na prošlom EEI je mreža osnovana, a ovo je prva godišnjica. Teško mi je sada procijeniti kako je sve skupa uspjelo. Jako sam zadovoljan s gostima. Prostor je cool, super, al je premalo nas koji tu radimo, tako da smo se Vesna, Kruno i ja jako trošili. Raspeljavanje, dogovor oko smještaja, svi spavaju na pet različitih lokacija… Cijeli prostor nije predviđen za nekakve IT radionice, tako da smo morali vući dosta opreme iz Karlovca i iz Križevaca.

Emina: A što ćeš ti dalje ovog ljeta?
Denis: Ostajem u Labinu još neko vrijeme, pa ćemo onda do Marina do Pule, a prije toga možda i do Zadra. A možda se vratim na par dana u Karlovac promijeniti robu, vratiti opremu itd. Cool mi je ovdje u Istri, tako da ću se najvjerojatnije negdje do 1.9. ovuda muvati.