Kritika Razgovarala: Janja Sesar
KP: BAD.co sudjeluje u ovom programu u sklopu projekta North Black Seas. Možeš li nešto reći o samom projektu i kako je došlo do tog sudjelovanja?
G. S. Pristaš: Do toga je došlo jer je naš švedski partner, organizacija Intercult, koja je prije tri godine koproducirala našu predstavu "Deleted Messages" u sklopu jadransko-baltičke platforme SEAS, pokrenuo novi projekt na relaciji Sjeverno – Crno more. Vjerojatno ta priča s umjetnicima koji rade oko Baltičkog mora i umjetnicima oko Mediterana zvuči dosta artificijelno, pogotovo zbog načina na koji se takvi međunarodni projekti formatiraju, odnosno kreiraju nove regije koje će surađivati. Međutim, u tom projektu je takvom definicijom suradnje zapravo otvoren put za suradnju među kontekstima koji inače, u regularnim tržištima izvedbenih umjetnosti, gotovo da nemaju nikakve veze. Mi kao kazališna grupa imamo niz partnera koji nas prezentiraju te niz mjesta na koja odlazimo i izvodimo predstave. Međutim, u neke kontekste potpuno je nemoguće doći ukoliko nema ovakvog projekta koji sredstva koristi upravo za to da predstavi određenu vrstu rada tamo gdje lokalna sredina nema financijske i organizacijske uvjete da to napravi, a za tim postoji interes.
To nam je omogućilo da igramo predstave u gradovima u koje po logici kulturnog tržišta gotovo nikada ne bismo mogli doći, odnosno ne znam koliko bi nam za to trebalo vremena. Primjerice, grad reda veličine Odesse, osim Nacionalnog teatra nema sličnu organizaciju koja bi mogla prezentirati bilo koji ambiciozniji kazališni projekt. U tom novom projektu koji se zove North Black Seas je princip koji se tamo pokazao uspješnim prebačen u nove geografske koordinate. Mi smo se tu našli kao suorganizatori cjelokupnog projekta s obzirom na to da je isti taj partner, Intercult, htio našu predstavu koju smo producirali u sklopu prvog SEAS projekta uvrstiti kao najavnu predstavu za ovaj novi projekt. Tako da prvu godinu projekta samo gostujemo u Švedskoj, Turskoj, Ukrajini, Norveškoj i Velikoj Britaniji gdje će se 2008. g. događati i cjelokupni projekt, a onda u drugoj godini projekta produciramo novu predstavu koja će u trećoj godini projekta također gostovati u Kopenhagenu, Göteborgu, Antwerpenu, Rotterdamu, Lincolnu i Tromsøu.
Projekt je trogodišnji i suorganizatora ima sedam, a partnera ima 15 ili 16. Nositelj je Intercult iz Stockholma, a među drugim suorganizatorima su još Treaty of Utrecht (Nizozemska), Kopenhavn International Theatre, Sfumato iz Bugarske, Regija Tromsø na sjeveru Norveške, Arts Council – East Midlands što je neka vrsta regionalnog ureda za kulturu u Velikoj Britaniji, Intercult te BAD co. iz Hrvatske.
KP: Kakve financijske obveze imate kao suorganizatori?
G. S. Pristaš: Ukupni projekt iznosi tri milijuna eura, a svaki od nas mora uložiti s lokalne strane 5%. To je zapravo sada već stari sistem i ovo je zadnja godina da se tako radi. Po novom se radi tako da nema tih obaveznih pet posto nego se to razdjeljuje među svim organizatorima tako da je ukupni dio koji treba uložiti 50%. Dakle, od partnera mora biti 50% na što se dodaje europskih 50%., a prije je bilo pravilo da je svatko morao dati minimum od 5%. Sada toga više nema i tih se 50% može drugačije podijeliti.
KP: Ima li Ministarstvo kulture neki minimum koji mora dati kako bi osiguralo matching?
G. S. Pristaš: Iskustvo je pokazalo da su druge lokalne sredine projekte pratile u tom iznosu od 5%, a i naše Ministarstovo napravilo je pravilnik u kojem su omogućili višegodišnje financiranje europskih projekata. Međutim, ono što je Ministarstvo odredilo jest da finacira u iznosu do 60% projekta. Mi smo još sada u fazi dogovora s MK oko toga kako će pratiti naš projekt jer mislim da postoji razlika između projekata koji imaju ovu stavku od obaveznih 5% u odnosu na one projekte koji sada mogu planirati i aplicirati s tim da će im Ministarstvo dati najviše 60% posto. Nama je to bio izuzetno riskantan potez jer tih 5% iznosi 150 000 eura u tri godine i to je iznos koji je veći od bilo čega što smo lokalno dobivali do sada. U tom smislu očekujemo da će nas Ministarstvo i Grad pratiti jer pored toga što moramo napraviti taj međunarodni projekt mi moramo projekt izvoditi i lokalno i također ga lokalno sufinancirati, a za to ne možemo povlačiti sredstva iz europskog projekta. Europski se projekt tiče isključivo participacije u europskom kontekstu. Od strane Ministarstva postoji vrlo pozitivan odnos o tome da se ti problemi rješavaju. Dinamika je kakva jest, a s Gradom smo tek krenuli u pregovore. Nadam se da će se to realizirati prije svega jer BAD co. nije u situaciji kao Muzej suvremene umjetnosti, koji je također dobio projekt, da može prikazati svoje institucionalne troškove kao dio ulaganja u taj projekt. Mi nemamo institucionalnih troškova, odnosno nas na nezavisnoj sceni nitko ne financira u tom segmentu institucionalnih troškova, osim onih 10% u budžetu što možemo pravdati na Ministarstvu. Prema tome, mi smo tu potpuno izloženi situaciji da moramo imati živa sredstva za sudjelovanje u projektu.
KP: Kada kreće implementacija?
G. S. Pristaš: Projekt je krenuo već 1. srpnja 2007., a u samoj dinamici projekta mi nismo imali visoki stupanj aktivnosti u drugoj polovici 2007. Nama je najveći dio koncentriran na 2009. kada je najveći produkcijski projekt, a u 2008. imamo gostovanja. Tako da nas sad tek čeka početak ulaganja i nadam se da ćemo ta pitanja uspjeti riješiti prije početka. Za sada je Ministarstvo 100% pratilo projekt, no to su bili minimalni troškovi pripreme projekta i nije bilo stvarnih proodukcijskih troškova osim kod jednog gostovanja čiji je honorar plaćen iz europskih sredstava. Pravo ulaganje Ministarstva uslijedit će ove godine kada će trebati opremiti projekte što je puno opsežnije. No, i pored toga, ako dobijemo sredstva od Ministarstva ili Grada u stopostotnom iznosu, moramo, po mojoj procjeni, namaknuti još 40 000 eura u tri godine jer postoji stavke koji se tiču tiska i materijala o predstavama koje ne možemo financirati iz toga. Zatim, sva plaćanja koja sadrže PDV ne možemo uključiti u taj program. Dakle, u nekim segmentima 22% mora biti iz još nekog budžeta. Ako uspijemo sponzorski budžetirati taj projekt onda će to otići sve na PDV, kao i na prezentacijski dio koji se tiče lokalnih izvedbi.
KP: Postoji li princip po kojem se Ministarstvo obvezuje da će projekt financirati sve tri godine, tj. cijelo vrijeme trajanja projekta?
G.S. Pristaš: Europska zajednica ima tu obvezu, no naše Ministarstvo još uvijek ne. Ministarstvo ima pravilnik koji, koliko sam ga ja shvatio, svake godine produžuje ugovor. Pretpostavljam da to znači da u slučaju da se ne realizira ono što je projektom predviđeno u jednoj godini, u sljedećoj godini omogućuje se prekid ugovora. S jedne je strane to vrlo pozitivna stvar jer ukazuje na to da će uskoro možda postojati uvođenje šireg višegodišnjeg financiranja u Hrvatskoj što je po mom mišljenju neminovno i svima nužno. Najvažnije je pitanje stavke u kojem iznosu Ministarstvo sufinancira europske projekte jer ako je to stavka do 60%, to može značiti puno manje. To nije čak ni garantiranih 60%.
KP: Što ako ne dobijete sredstva u traženom iznosu?
G. S. Pristaš: Vjerojatno možemo proglasiti bankrot. Naravno, pokušat ćemo zaštiti svoju skupinu od toga. No, s obzirom da je i u međunarodnom kontekstu i u europskoj zajednici to jedan od desetak projekata koji je prošao ove godine, to znači da je netko prepoznao vrijednost tog projekta i ono što je već napravljeno. Zbog toga se nadam da će se nakon ovih sedam godina gdje je veliki dio posla obavljen ulaganjima iz inozemstva, dogoditi neko konkrento ulaganje na lokalnoj razini jer očito postoji mogućnost da se ova umjetnička organizacija transformira u jedan ozbiljni kulturni projekt. To podrazumijeva da će biti relevantno financiran u odnosu na slične europske skupine čime će biti i relevantan partner za suradnju vani. Nadam se da nećemo doći u situaciju da ćemo nestati zbog toga što smo došli u mogućnost napraviti više. Osim toga, to bi moglo ugroziti i cjelokupni projekt, a nisam siguran da bi bilo dobro za reputaciju naše kulturne scene da već u prvoj godini Culture 2007-2013 propadne neki projekt i financijski ugrozi niz važnih europskih organizacija.
KP: Možeš li reći koje su razlike programa Culture 2000 i Kultura 2007-2013?
G.S. Pristaš: Moram priznati da ne mogu točno odgovoriti na ovo pitanje jer tada nisam trebao aplicirati lokalno. Nas su bili zvali kada je projekt Teorem koji je bio financiran iz programa Culture 2000 htio ići u još jedan trogodišnji ciklus u kojem bismo sudjelovali kao suorganizatori. Međutim, tu godinu Hrvatska još nije bila u mogućnosti sudjelovati u projektu tako da sam ja kroz dokumentaciju projekta prošao tek sad s programom Culture 2007-2013. Koliko vidim, već ovo što se raspisivalo za 2008. je u nekim stavkama drukčije od Culture 2007-2013. No, nisam ni taj novi raspis išao proučavati jer se bavim budžetima za ovo što smo dobili.
KP: Koliko je trajala priprema aplikacije?
G. S. Pristaš: Sam nositelj proveo je barem tri mjeseca u dogovorima, pripremama i pisanju aplikacije. Samo pisanje aplikacije mislim da je trajalo oko mjesec dana. S time da je tu bilo sedam suorganizatora pa se počelo malo ranije da bi se sve stiglo na vrijeme. Mislim da se za manje od mjesec dana ta aplikacija ne može napisati. Ono što je zanimljivo je da Ministarstvo znanosti, na primjer za istraživačke projekte u programu FP7, stimulira honorarima autora aplikacije, tj. ukoliko aplikacija prođe postoji mogućnost da se dobije honorar za uspješnu aplikaciju i čini mi se da imaju dosta dobar sistem sufinanciranja projekata.
KP: Koje je po tvom mišljenju značenje europskih programa financiranja?
G. S. Pristaš: Ono što je bitno shvatiti oko europskih projekata jest da oni ne mogu biti nadoknada za nešto čega ovdje nema. Meni se čini da je to nešto što mora biti shvaćeno kao korak dalje od uobičajenih lokalnih procedura i da ako se to ne bude i lokalno tretiralo kao neka vrsta potencijalne investicije u izvrsnost projekata u kulturi, da će ostati odrađivanje nečega u čemu mi još trebamo participirati. Čini mi se da svi projekti iz Hrvatske koji su ove godine prošli imaju potencijal da hrvatski partneri dobiju jasnu vidljivost u europskom kulturnom kontekstu s tim projektima i mislim da bi trebalo napraviti sve da se to i omogući, a ne da ih se ugrozi.
Pitanje koje se u kulturnoj produkciji uvijek postavlja jest gdje se ulaže kapital. Ako netko ovdje već godinama radi i ima neki kapital koji se tiče njegove kreativnosti ili njegove ako ništa drugo referentnosti u europskoj kulturnoj produkciji, čini mi se da to treba valorizirati jer takav kapital omogućuje proboj tamo gdje do sada nismo mislili da možemo. Ne vidim razloga zbog kojeg bismo se onda morali cjenkati oko toga.
Više o programu Kultura 2007-2013:
http://www.min-kulture.hr/ccp/
Fotografije:
BADco.: Deleted messages
Objavljeno
