Piše: Maroje Mrduljaš
Toscani je energetični i samodopadni fotograf koji sebe smatra radikalnim umjetnikom i iskorištava marketinški prostor za provokaciju koja povremeno polučuje socijalno osviješteni učinak kao okidač polemike ili benchmark javnog mijenja. Jonathan Barnbrook je tipograf koji osjeća potrebu da se uključi u politički život ali pri tome ne uspijeva pronaći prikladan način za primjenu svojih dizajnerskih vještina jer nije svrstan uz neku konkretnu političku poziciju kao što i ne otvara nove komunikacijske kanale.
Obojica su u najboljem slučaju komentatori, no ne i angažirani kritičari. Njihov doprinos treba tražiti u nastojanjima da se vizualne komunikacije emancipiraju kao novi medij socijalnog angažmana ili socijalnog djelovanja u čemu je Toscani uspješniji uslijed raznih zahvata na pravcu sadržaj-dizajnerska akcija-naručitelj-korisnik u kojem je teško reći tko je koga iskoristio. Barnbrook pak jednostavno ne uspijeva prevesti konvencionalni tipografsko-dizajnerski rad u sadržajno napredniji oblik komunikacije što je šteta s obzirom na talent koji je pokazao u primjeni tipografije u video mediju.
Društvena korisnost dizajna koja se ostvaruje „krijumčarenjem“ socijalno osjetljivog sadržaja u marketinške kampanje ili galerije je ograničena. Također, poigravanje općim mjestima globalnih nepravdi nosi i opasnost da se objektivni problemi banaliziraju a njihova ozbiljnost umanji i učini grotesknom. Propagandni učinci ili direktne reakcije na tekuće događaje dio su komunikacijske dinamike društvenog života i kolokvijalne „dnevne politike“, ali one rijetko rasvjetljavaju ili kritički raščlanjuju problem, a još rjeđe dovode do stvarne kvalitativne promjene. Taktike izazivanja kratkotrajnog šoka ili „estetizacije parola“ eventualno imaju smisla kada su integrirane s cjelovitim i progresivnim društvenim praksama.
Ovo je samo jedno od poglavlja teksta Angažirani dizajn? Kako biste pročitali tekst u cijelosti pogledajte i ostala poglavlja:
Objavljeno