Kritika Galerija VN
Razgovarala: Janja Sesar
Ogranak Gradske knjižnice Vladimira Nazora na adresi Ilica 163-a višenamjenskog je karaktera koji uz izložbenu djelatnost također funkcionira i kao čitaonica. Likovne izložbe, projekti i performansi koje Čitaonica i galerija VN organizira predstavljaju mladu i najmlađu generaciju likovnih stvaralaca netom stasalih na Akademiji, stimulirajući tako njihove prve relevantne pokušaje. Prije nekoliko je dana Stručni savjet Galerije predstavio petnaest projekata za 2015. godinu koji će biti predloženi za sufinanciranje Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ministarstvu kulture RH. O povijesti, programu i koncepciji Čitaonice i galerije VN razgovaramo s voditeljicom galerije Olgom Majcen Linn.
KP: Možete li nam reći nešto o nastanku i povijesti Čitaonice i galerije VN?
O.M.L.: Čitaonica je osnovana 1954 .godine u sklopu bivše Knjižnice Vladimira Nazora u Slovenskoj 2. Godine 1961. seli se u namjenski prostor na današnjoj lokaciji, u Ilici 163a, a nekoliko godina kasnije započinje i izložbena djelatnost.
U to prvo vrijeme galerijski program bio je širok i sveobuhvatan. Tu su izlagali danas poznati naivci, te akademski obrazovani umjetnici, ali i amateri. Početkom 1970- ih godina profilirala se vrlo uspješna tribina Mozaik, koja je uspostavila taj prostor kao relevantno mjesto kulture, a negdje 1972. profiliran je i galerijski program i uspostavljen je umjetnički savjet koji nastoji afirmirati mlađu generaciju akademski obrazovanih umjetnika. Od tada Galerija VN kontinuirano surađuje sa suvremenim umjetnicima, što je 1975. rezultirao priznanjem od HDLU-a za “društveni rad i doprinos likovnim umjetnostima”. Godine 1995. galerijski prostor se kompletno preuređuje i nakon ponovnog otvaranja dvije godine kasnije, čitaonica je dobila medijateku i pristup Internetu.
Iz takvog razvoja proizlazi i današnji profil Galerije VN koja je i dalje usmjerena na mlađu generaciju umjetnika, prvenstveno na one umjetnike koji su tek završili svoj proces obrazovanja kao i poticanje projekata mlađih kustosa. Jedan od osnovnih ciljeva Galerije VN je sagledavanje i mapiranje najmlađe umjetničke scene, te etabliranje tema koje zanimaju mlađe umjetnike. Time umjetnici koji tek završavaju ili su netom završili obrazovni proces, te u Galeriji VN održavaju prve izložbe, dobivaju mogućnost uspostavljanja kvalitetne razine izlaganja koja će im poslije biti mjerilo u idejnom i vizualnom smislu.
KP: Koja je programska koncepcija galerije danas i što je njena specifičnost u odnosu na druga mjesta na kojima se u Zagrebu prezentira suvremena umjetnost?
O.M.L.: Ono što je najočiglednija razlika ovog galerijskog prostora u odnosu na druge u gradu jest činjenica da se radi o prostoru višenamjenskog karaktera koji uz izložbenu djelatnost također funkcionira i kao čitaonica. Ta multifunkcionalnost prostora donekle dirigira i strategiju izlaganja. Čitaonica i galerija VN želi biti mjesto poticanja i promoviranja nadolazećih progresivnih strujanja unutar suvremene umjetnosti, ali je ujedno i sabirno mjesto za edukaciju umjetnika i radnika u kulturi, te mjesto dnevnog boravka najšire publike koju zanimaju svakodnevne novosti.
Prednost toga je da galerija ima posjetu širu od većine zagrebačkih galerija i to publike, koja nije nužno educirana o suvremenoj umjetnosti. Također ta činjenica umjetnike često izaziva da naprave site specific rad – bilo da se radi o ambijentalnoj instalaciji koja uključuje čitaonički prostor ili pak o socijalnoj skulpturi koja uključuje korisnike prostora. Mana toga jest da se neke vrste radova jednostavno ne mogu primjereno izložiti iz obzira prema čitačima (određene zvučne ili video instalacije).
Kroz izložbenu djelatnost Galerija VN predstavlja domaće i inozemne umjetnike i kustose stavljajući naglasak na projekte koji se bave značajnim temama i problemima suvremenog društva, urbanog okruženja, pozicije umjetnika i umjetnosti, odnosom s publikom. Radovi uključeni u program koriste medije koji su sukladni suvremenim trendovima, imaju taktički pristup, osobine događajnosti (performansi, akcije) ili su izravno povezani s prostorom (site-specific). Kao što sam već rekla mlađa generacija autora tradicionalno ima prioritet, ali i radovi umjetnika ostalih generacija koji zadovoljavaju kvalitetom.
KP: Na koji način čitaonica i galerija supostoje i utječu jedna na drugu?
O.M.L.: Uz već prije navedeno mogu spomenuti nekoliko uspješnih umjetničkih radova koji su uključivali čitaonicu. Siniša Labrović izveo je jedan kulinarski performans u svom stilu, humorističan ali dirljiv rad koji propituje sve izrazitije socijalne razlike u našem društvu. Čitao je naime menije svjetski poznatih restorana u kojima se o hrani piše izrazito kompleksnim jezikom gotovo nalik književnosti (jer hrana je na razini umjetničkog doživljaja i ima vrijednost koju ne može svatko platiti), a servirao je besplatan, karitativni, jeftino pripremljen obrok iz pučke kuhinje, koji nije imao nikakvu namjeru nagraditi okusne pupoljke nego samo i isključivo utažiti elementarni nagon za hranom.
Sonja Vuk je izvela, u to vrijeme anonimnu, akciju Zorro. Prvo je provela anketu da locira probleme s kojima se susreću ljudi treće dobi koji provode svoje dane u čitaonici. Problemi su bili vezani uz manjak političke moći, nemogućnost utjecaja na društvo, oslabjelo zdravlje, nestanak snažnih prijateljskih veza s drugim ljudima. U svom je projektu Sonja Vuk dovodila razne stručnjake u Galeriju i čitaonicu koji su ili pokušali odgovoriti na locirane probleme (primjerice, medicinska sestra bi im svakodnevno mjerila tlak i provjeravala visinu šećera u krvi ili posjetila, Tatjana Holjevac ih je posjetila i saslušala njihove stavove o politici Zagreba), ili pak samo animirati čitače (primjerice, organiziran je jedan besplatan ručak i poklon paketi za sve čitače).
Uz ove socijalne skulpture u galeriji su česte ambijentalne transformacije prostora – pa je tako Damir Očko napravio jedan divan rad, unutrašnji vrt u galerijskom prostoru. Uz pomoć Zrinjevca napravio je nadrealni travnjak s brdašcima u galeriji na koji je onda zasadio cvijeće i postavio klupice omogućivši čitačima da uživaju u svojoj literaturi u prirodi. Nina Kurtela pak je galeriju pretvorila u Vešeraj – omogućujući ljudima koji nisu u posjedu ispravnog stroja za rublje, da operu rublje u javnom prostoru besplatno. To su samo neki od zanimljivih primjera.
KP: Galerija gotovo na mjesečnoj razini izmjenjuje programe. Na koji način se biraju umjetnici koji izlažu i kako se financiraju troškovi galerije?
O.M.L.: Galerija prikazuje prosječno 15 projekata godišnje. Umjetnici koje predstavlja javljaju se na natječaj koji raspisujemo svakog svibnja, a izabire ih Vijeće galerije VN u sastavu Vesna Čabrić, voditeljica Knjižnice Vladimira Nazora, Ines Krasić, docentica ALU/Zagreb, Daniel Kovač, docent ALU/Zagreb, Sabina Sabolović, nezavisna kustosica/udruga WHW, Jasna Jakšić, kustosica MSU/Zagreb, Sunčica Ostoić, nezavisna kustosica iz udruge Kontejner i ja kao voditeljica Galerije VN. Uz izabrane radove, svake godine nekoliko autora je pozvano da izlaže. Program je financiran od strane Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, vlastitih sredstava Knjižnice Vladimir Nazor i, rjeđe, putem sponzorstva ili donacije.
KP: Na koji način kvart utječe na galerije i galerija na život kvarta? Kako stanovnici kvarta reagiraju na izložbe?
O.M.L.: Uvijek kad postoji javna kulturna institucija u nekom kvartu, ona predstavlja neprocjenjivo bogatstvo za tu sredinu. Ona je izvor raznih zanimljivih i novih, a u našem slučaju i besplatnih sadržaja i značenja, što neminovno privlači ljude. Činjenica da se radi i o čitaonici u kojoj je moguće čitati dnevni i tjedni tisak, domaće revije, strane časopise na temu umjetnosti, književnosti, dizajna i arhitekture, novih tehnologija i slično, dodatno je privlačna. Teatar Exit i Knjižnica Vladimira Nazora, uz Galeriju i čitaonicu VN jedini su kulturni sadržaji u tom dijelu grada. Što se same lokalne zajednice tiče bilo je nekoliko projekata koji su se bavili galerijskim okružjem – kvartom – na razne načine u samoj galeriji, kritički sagledavajući urbane mijene u ovom djelu grada, te bilježeći na umjetnički način neuralgične točke – poput praznih izloga u Ilici koji započinju negdje iza Britanca. A što se tiče recepcije standardnog galerijskog programa, stanovnici kvarta neke izložbe vole, neke ne razumiju a neke ignoriraju jer su im iritantne. Bilo je komentara od strane čitača, uglavnom umirovljenika, kojima suvremena umjetnost nije bliska. Izražavali su prilično negativno mišljenje na račun umjetničkog talenta pojedinih autora, propitujući smisao samog izlaganja. Naravno, postoje primjeri kada su komentirali izrazito pozitivno, no to je znatno rjeđi slučaj. Međutim, upravo je taj spoj različitih generacija i postizanje razumijevanja veliki izazov, te, ako hoćete, reality-check za naše umjetnike da provjere kako ih doživljava šira publika.
Objavljeno
