Intervju Razgovarala: Vesna Laušić
U slučaju Muzeja suvremene umjetnosti neprestano je naglasak na političkim sferama i previranjima. Još nismo imali niti jednu jedinu javnu raspravu, diskusiju na kojoj bi se napokon čuli i glasovi stručne javnosti, budućih posjetitelja muzeja i drugih – sve se svodi na političko-pragmatične igre. Osim toga, neviđeno je da se u posljednje dvije godine, uz iznimku jednog intervjua, nije moglo ništa bitno čuti ni saznati o muzeju. Na sajmu u Kölnu prezentira se nova zgrada muzeja, dok istovremeno nitko ne smatra potrebnim Muzej predstaviti u Zagrebu?! Osim toga, nevjerojatno je da, primjerice, velika retrospektiva Sanje Iveković putuje europskim gradovima (trenutačno je u Barceloni), a da našem MSU ni ne pada na pamet da organizira nešto slično, iako bi upravo takve izložbe mogle biti naš najbolji "izvozni proizvod". A ne da se dovodi Gilberta i Georga.
Što se tiče WHW-a, mi već samom svojom aktivnošću ukazujemo na propuste MSU-a. Ako mi radimo izložbu u povodu 30. obljetnice rada Mladena Stilinovića, izložbu o Gorgoni, Vojinu Bakiću …, onda to nešto pokazuje. Za to vrijeme u MSU se vode igrice, bez ozbiljnih razgovora o konceptima.
Muzej suvremene umjetnosti svakako nam je potreban, ali on bi trebao biti koncipiran tako da bude važan ne samo za našu, nego i za regionalnu publiku.
Objavljeno
