Kritika Razgovarao: Stjepan Jureković
KP: Kako ti je bilo sudjelovati na sajmu i kako si zadovoljna s cjelokupnim događajem?
Veselo, ali i malo naporno: puno čitanja, nastupa, druženja, a malo i nimalo spavanja. Kako mi je nedavno izašla knjiga u Njemačkoj Augustschnee u izdanju Voland & Quista, imala sam blic turneju Berlin-Leipzig-Dresden-Berlin, tako da mi je sve prošlo u nekoj trci, a ja sam u životu usporeni film. Nisam ni navikla komunicirati s toliko ljudi odjednom.
Ali jesam, zadovoljna sam, mislim da se nismo osramotili, dapače, mislim da su stvorene dobre šanse da neki od naših autora privuku pozornost njemačkih izdavača, a i čitatelja, što je i bio cilj u čitavoj priči. Ovo bi trebao biti tek uvod u sljedeće godine, dobar start.
KP: Kakvo je to iskustvo sudjelovati na takvom sajmu?
Bome, nadrealno. Publika je u stanju slušati čitanja i naše divanjenje i po nekoliko sati, što je za hrvatske autore koji se uvijek boje da su dosadni, pravi kulturološki šok. Osim toga, što je mudro primijetio Roman Simić, treba koji put otići na takve sajmove da bi se mogao osjećati kao pisac. Stalno si u nekakvoj interakciji s čitateljima, novinarima, izlaze neke kritike na stranom jeziku, družiš se s kolegama i pričaš o knjigama kao o nečem važnom, što doma baš i nije čest slučaj. Na trenutak pomisliš kako sve to što radiš možda i ima nekog smisla.
KP: Ima li za mlade književnike i književnice smisla predstavljati se na takvim okupljanjima? Smatraš li da im to može pomoći i da bi se organizatori možda trebali što više okrenuti zastupanju novih snaga?
Pa ove godine je bio naglasak baš na mlađim piscima. Nove objavljene integralne prijevode imaju i Ivana Sajko, Igor Štiks, Roman Simić, a u izborima i časopisima zastupljeno je još dosta autora te, ajmo je nazvat mlađe generacije (Gromača, Bulić)
Mislim da su strani izdavači skloniji započeti suradnju s nekim od trideset nego s nekim od šezdeset godina, bilo to "pošteno" ili ne. Uostalom, zar tako nije i kod nas!? Pretpostavljam da je to nekakav tržišni zakon o kojem ne želim puno razmišljati. Pisala bih i ovako i onako, pa s te pozicije sve što se dogodi, dobro se dogodi.
KP: Je li se praksa pozivanja mlađih autora i autorica na ovakve skupove ustalila ili je ovo samo pozitivan primjer?
Mislim da je to u zadnjih godinu-dvije postala praksa i kad su ostali sajmovi u pitanju: red starijih, red mlađih, red srednjih, red žena…
Dobro je da se hrvatska književnost predstavi kao raznovrsna, a sad hoće li pisac biti adolescent ili nečija baka, manje je važna stvar.
Ima toliko mladosti u rukopisima nekih pisaca i pjesnika starije generacije, da je teško uopće biti mlađi od njih, kao što kod mladih pisaca ima starmalih rukopisa.
Knjige nemaju godine, a eto, uporno se nadam da je u cijeloj priči knjiga ipak glavna.
Objavljeno
Objavljeno
