Eminentan neoliberalni događaj

O 11. Istanbulskom bijenalu progovara i teoretičar Brian Holmes, inače čest zagrebački gost.

Antonija Letinić
Brian Holmes_final

Razgovarala: Antonija Letinić

Brian Holmes, američki teoretičar, publicist i prevoditelj, nastanjen između Chicaga i Pariza, na ovogodišnjem bijenalu u Istanbulu predstavio je svoju drugu knjigu Escape the Overcode. Prva Holmesova publikacija nastala u suradnji s WHW-om, a u izdanju Arkzina, naslovljena je Hijeroglifi budućnosti i izašla je u Zagrebu 2003. Nova zbirka Escape the Overcode, kolekcija njegovih tekstova koje možete pročitati i na Brianovom blogu, izdana je u suradnji Van Abbemuseum iz Eindhovena i WHW-a. Pored promocije knjige, Brian Holmes je u okviru 11. Istanbulskog bijenala sudjelovao i u moderiranju panel diskusije Who Needs a World View? koja je bila samo jedan u nizu javnih događanja koja su popratila otvorenje ovogodišnjeg Bijenala.

 

KP: Ovo je već druga knjiga koju izdajete  u suradnji s kustoskim kolektivom WHW, a čest ste njihov gost i u Zagrebu. Kako je došlo do ovako tijesne suradnje s WHW-om koja traje već dugi niz godina?  

B. H.: Djevojke iz WHW-a su me pozvale prije deset godina, nismo se poznavali osobno, ali su one bile u kontaktu s mojim radovima u kojima su prepoznale probleme i teme kojima se bavim kao one koji su bliski njihovim interesima. Naime, ono što je u fokusu mog interesa jest pronalaženje načina kako se suočiti s organizacijom društva temeljenom na principu stvaranja profita, pri čemu su kalkulacije o stvaranju profita pak jedini način u organizaciji društva. Osobno sam te stvari propitivao na potpuno drugačiji način, naravno, jer dolazim iz američkog društva i iz tog razloga su mi potrebni ljudi koji se također bave tim i takvim temama, a koji potječu iz povijesno drugačijih prostora i koji nose drugačije iskustvo. Iz tih se razloga naš susret pokazao plodnim i nastavio se dalje, razvijajući se u odnos, za mene, ne samo sa WHW-om, već sa Zagrebom, čitavom Hrvatskom i šire – prostorom bivše Jugoslavije. Istina je da imam mnogo prijatelja u Sloveniji, Srbiji i mnogim zemljama bivše Jugoslavije. Zanimljiva je koincidencija da je moj brat i ranije poznavao Dejana Kršića, neimenovanog člana WHW-a, što sam saznao tek nakon susreta s WHW-om, ali mi je poznavanje te činjenice pomoglo da shvatim lakše stvari i slijedim tu nit koja se nastavlja još od Arkzina.  

 

KP: Vi ste također doprinijeli ovom Bijenalu – promovirana je vaša knjiga, osmislili ste i moderirali okrugli stol. Kakvo je vaše iskustvo suradnje na ovoj manifestaciji? Zbog čega je smatrate značajnom?

B. H.: Ovogodišnje Bijenale ima tendenciju postaviti pitanje kako funkcionira društvo te kako mi kao ljudska bića živimo. U tom smislu ljudska bića nije moguće svesti samo na politike, na koncepte, na ništa što bi se moglo reći riječima, ali s druge strane društvo ima raznolike oblike uređenja i jednako toliko brojne i raznolike oblike protivljenja tom redu. Ovo Bijenale dakle pokušava pokazati razne oblike tih sustava. Ono što je meni zanimljivo i što mi se na ovoj izložbi sviđa jesu različita iskustva ljudskosti i to ne van uma i umnih koncepata. Raznolikost tih oblika posljedica je različitih vremena i povijesnih okolnosti, trenutaka koje proživljavamo, a koji postaju povijesnost, trenutak u kojem živimo povijest. Sadašnjost je, naravno, uvijek drugačija za svakoga, postoje osobne povijesti s jedne strane, ali su putovi u povijest kolektivni o čemu također govori ova izložba. Ona je prezentirana kao Bijenale, dakle ima vizualni identitet, marketinšku mašineriju koja ga čini sveprisutnim. To je eminentan neoliberalni događaj s brojnim sponzorima, mašinerija koja troši puno novaca, okuplja brojne turiste kao i svi događaji ovakvog ranga, što je tipično za sva ovakva događanja. Meni osobno, a ja nisam kustos, ovo je prilika za istraživanje, pokušaj uspostavljanja suradnje. Suradnja koja mi je potrebna, kao i mnogim drugim ljudima, jest potreba za širenjem rasprave i razmjenom u izravnoj komunikaciji. Situacije su donekle van naše kontrole i ne znamo kuda će ta izravna komunikacija odvesti.

KP: Kad ste spomenuli sponzore i privatni kapital koji je jako prisutan u samoj manifestaciji, na otvaranju, a i ranije pojavili su se prosvjednici koji su se pobunili upravo protiv tog nesklada – socijalno angažirane manifestacije realizirane privatnim kapitalom.



B. H.: Svi koji sudjeluju u ovome su jako zainteresirani za proteste protiv Bijenala, za prosvjednike anti-bijenalske grupe. Oni su se jako dobro izrazili, imaju jako jasan stav koji uopće nije upitan, to je u stvari esencijalno. No, iznutra je stvarnost ipak nešto drugačija kao i ono što se odvija u pozadini ovakvih događaja. Ono što cijenim kod prosvjednika jest da nema estetizacije protesta i to je zanimljivo. Sad je vrijeme da pričekamo kako će ljudi reagirati. Što se ljudi iz umjetničkog svijeta tiče, uvijek postoje oni koji su za i oni koji su protiv. Mi se više manje svi poznajemo. Osobno mi je jedino bitno pitanje digniteta. Ako trošimo javni novac morali bismo izvući od toga neku vrijednost i ponuditi je drugima da je i oni mogu konzumirati. Naravno tu postoji i privatni kapital, ali on je ionako uzet od javnog novca tako da to opet postaje javni novac. Svatko od nas može učiniti bolje i više, i potrebna je hrabrost pokušati to na što različitije načine.

 

KP: Kako vidite ulogu društveno angažirane umjetnosti?

B. H.: Ova izložba se ne bavi samo društveno – političkim angažmanom. Umjetnici se bave percepcijom, ne samo stvarnog i stvarnosnog svijeta, već percepcijom osjećaja, svojih okupacija, oni to čine i znaju što se događa u svijetu. Pritom ne postaju samo radikalni, ne iznose znakove na cestu, mada i to čine, već oni sve više insistiraju na tome da stvari treba činiti drugačije, radeći drugačije i stvarajući drugačiju umjetnost.

KP: Iako je Bijenale međunarodni događaj, mjesto radnje je prostor prilično konzervativne zemlje. Kako biste protumačili angažirani karakter manifestacije u takvom okviru?

B. H.: Mislim da WHW pamti što je bivša Jugoslavija bila i da je ovaj prostor početak Bliskog istoka, kao što je to bila bivša Jugoslavija, kao što je to uostalom i Hrvatska, iako sva društva u toj regiji, kao i sva ostala europska društva, žive u negiranju te činjenice. Višestruke prošlosti na kojima se temelje europska društva nastale su na tom susretu s onim što zovemo Bliskim istokom, muslimanskim zemljama, a to je duboko usađeno u svakom aspektu europske kulture i ostaje stvarno i živo u svakom njezinom aspektu danas.

 

Izbor da se uđe u ovakav izazov, što zaista i jest za svakoga tko želi sačuvati integritet, jest potreba da se bude provokativan ne samo spram lokalnog društva ili Bliskog istoka, već je to prilika za promatranje situacija koje se otvaraju iz kuta regije u kojoj se nalaziš. To je ono što se događa ovdje i ono što je bila uloga Istanbula prije no što je Turska postala nacionalističko društvo prije sad već devedeset godina. U tom smislu je raditi ovdje nešto vrlo zanimljivo i vrijedno.  

 

Objavljeno
Objavljeno

Povezano